DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1938 str. 24 <-- 24 --> PDF |
Komunalnih šuma ima vrlo malo. Radi se o sačuvanju malog priv. šum. posjeda. B) Savska banovina (br. 13.721—7 od 17. IX. 1936. Ministarstvo šuma i rudnika broj 2857—1936. od 21. IX. 1936.) izvjestila je, da je čuvanje nedržavnih šuma te banovine uređeno naredbom banske uprave broj 23.005—III—1933. god. od 20. maja 1933. Po toj je naredbi posjednik šume iz §-a 56. z. š. dužan postaviti na površinu od 100 ha jednog čuvara, a najveću površinu, koju još čuvati može 1 čuvar, određuje upravna vlast I. stepena. Privatna lica sa preko 300 ha šum. površine dužna su postaviti kvalifikovano čuvarsko osoblje, a manjim šum. posjednicima određuje upravna vlast I. stepena, da li da postave samostalno ili udruženi čuvara šuma. I ako to nije izrično zakonom propisano, odsjek za šumarstvo smatra, da to izlazi iz odredaba §§-a 135, 136 i 178 z. š. Odsjek ne izvješćuje, kakvog je imao pri tom uspjeha. U toj je banovini vrlo mala površina općinskih i seoskih šuma. Mjesto njih formirale se uslijed takvog historijskog razvoja zemljišne zajednice, kod kojih je prvo pitanje, kako da se one sačuvaju. Ta naredba reguliše i to pitanje, ali samo formalno, jer osoblju nije obezbijeđena plaća ni služba odnosno nije izvršeno rajoniziranje čuvarskih srezova. C) Primorska banovina (akt. br. š. 2213 od 23. VII. 1936. Min. šuma i rudnika broj 1945—1936). Privatnici čuvaju dobro svoje šume, a čuvati treba općinske. Odsjek je nastojao, da se broj općinskih lugara reducira od 600 na 400 i da oni budu banovinski službenici, a polovinu njihovih plaća da snose općine. Sadanji općinski lugari većinom su nekvalifikovani, loše i neredovito plaćeni, a nezbrinuti za starost i slučaj nesreće. Odsjek očekuje donošenje projektovanoga zakona o nadlugarima, lugarima, čuvarima šuma i njihovim pomoćnicima općina i općinskih odlomaka na kraškom području zetske, primorske i savske banovine. D) Vrbaska banovina nema podataka. E) Drinska banovina (akt. br. III. 24861—1936 od 4. IX. 1936 god. Min. š. i r. broj 2590/1936) smatra, da ne treba pomagati onomu, koji ne čuva vlastitu imovinu. Vlast ima da intervenira samo onda, kad šumovlasnik dovodi šumu u takovo stanje, da ugrožava javne interese. Za taj slučaj propisuje z. š., kako treba postupati. Dok ne nastupi takav slučaj, država nema zakonskog osnova da intervenira. U pogledu šuma iz § 56 z. š. banska je uprava riješila pitanje čuvanja tih šuma svojom naredbom III. broj 53569—1936, ali ne sasvim i svuda, jer su prihodi šuma tako neznatni, da se ne može plaćati ni zajednički čuvar šuma. U takovom slučaju banska uprava smatra, da vlasnik takvu šumu treba prodati, a taj problem da će se riješiti specijalnim zakonom predviđenim §-om 106 z. š. F) Zetska banovina smatra, da dužnost čuvanja šuma ne izlazi iz § 6 z. š., da se na zadružnoj bazi ne može u toj banovini provesti čuvanje nedržavnih šuma, jer da su šume rascjepkane sa neuređenim pitanjem vlasništva i granica i nepoznatom površinom. Pitanje treba da se riješi postavljanjem općinskih čuvara šuma, jer svaki općinar ima indirektne koristi od šuma. Vlastiti čuvari šuma ovisni su o svojim službodavcima. Čuvari su šuma postavljeni, ali od njih nikakove koristi. Pokušalo se općinskim budžetima predvidjeti nagradu čuvarima. Općine su vrlo siromašne, a mnoge neće da u svojim statutima predvide općinske čuvare 630 |