DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1938 str. 25 <-- 25 --> PDF |
za plemenske, dakle ne općinske šume. Vlasnici privatnih šuma ne plaćaju ni državni porez, jer im šume ne daju prihoda. Banovina ima na svojem budžetu 32 čuvara nedržavnih šuma, a 5 na teret budžeta Ministarstva šuma i rudnika. G) Vardarska banovina smatra, da je pitanje čuvanja šuma riješeno na principu zadružnoga čuvanja šuma, kako je naprijed rečeno. H) Dunavska banovina mišljenja je, da šumsko-čuvarska služba mora biti u rukama države ili samoupravnog tijela (općine, banovine), jer čuvara šume treba učiniti neovisnim od svojih gospodara, da bi mogao valjano vršiti službu i da on kao organ javne bezbijednosti ne zavisi o volji šumovlasnika, koji ga može časom da smijeni. Predlaže, da se putem zakona propiše, da su svi šumovlasnici dužni da u državnu kasu plaćaju izvjestan doprinos za čuvanje šuma, a kad se potrebni troškovi osiguraju u cjelosti ili djelomično (razliku plaća država), sreska načelstva treba da izvrše rajoniziranje čuvarskih revira i postave kvalifikovane čuvare šuma. Iz rečenoga izlazi: 1) sve su šume izložene oštećivanju po čovjeku i domaćoj stoci; 2) štetama su najviše izložene nedržavne šume, od ovih najviše seljačke a od državnih šume opterećene servitutom; 3) banske su uprave pokušale riješiti pitanje čuvanja nedržavnih šuma, svaka prema odnosima na njezinoj teritoriji i na svoj načn, ali ga ni jedna nije mogla riješiti valjano i trajno, jer za takovo rješenje treba zakonska podloga. To do sada više manje izuzetno stanje pokrenuto je nedavno donesenom Uredbom o čuvarima nedržavnih šuma, kojom se dopunjuje Zakon o šumama od 21. decembra 1929. god. i s tim je na putu da bude riješeno jedno od primarnih zadataka´naše šumarske politike, na koje sam uporno ukazivao. Ta uredba, u prvi mah projektovana samo za područje krša, određuje organizaciju čuvanja i čuvara svih šuma pod osobitim javnim nadzorom i privatnih šuma iznad 300 ha površine. Uredba ima karakter okvirne norme, jer je banovima prepušteno, da svaka za svoje područje prema šumsko-gospodarstvenim i ostalim odnosima u životu naroda u svojoj banovini propiše način, kako da se šume sačuvaju. Između staloga uredba normira slijedeće: 1) vlasnici svih šuma iz S 56 i § 74 st. 3. z. š. moraju postaviti čuvare za svoje šume; 2) vlasnici tih šuma mogu se udružiti i´udruženi postaviti zajedničkoga čuvara šuma. Međutim to je već normirano odredbom iz §-a 107 z. š. Specijalno za krš određeno je: 1) Ban određuje, koje se područje ima smatrati kraškim, dakle odlučuje o najvažnijem radu, dok o broju osoblja odlučuju tri ministra. Po mojem mišljenju trebalo je biti obrnuto, jer ban zbog siromaštva naroda može da proglasi manje područje, nego što ono faktično jest. 2) Uredba nije obuhvatila šume zemljišnih zajednica, plemenske i bratstveničke, kojih ima na kraškom području, već općinske i seoske šume. 3) Na kršu nije predviđeno uzadruživanje posjednika neopćinskih šuma, da bi mogli uzadruženi postavljati svoje čuvare, već će postojati samo općinski čuvari. 4) Obrazuje se nova vrst službenika, koji nisu službenici općine po Uredbi o općinskim službenicima, jer takve službenike ne predviđa statut 631 |