DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1938 str. 26 <-- 26 --> PDF |
općine, niti ih plaća općina ni sa njima raspolaže. Nisu ni banovinski, jer ne spadaju u red banovinskih službenika po Uredbi o banovinskim službenicima. 5) Uredba naređuje općinama i ostalim posjednicima šuma plaćanje tangente za čuvanje šuma. 6) Plaćanje tangente određuje se samo po površini, što nije ispravno. 7) Odredba iz čl. II. neizvediva je, jer su proračuni banovina i općina za 1939/40. već u radu i sa 1. IV. 1939. stupaju na snagu, a potrebno je izvršiti predradnje, koje propisuje uredba (proglasiti područja za kraška, utvrditi broj osoblja i njihov službeni odnos, utvrditi tangente). 8) Član 12. ne predviđa sankcije za slučaj, ako vlasnik šume ne bude mogao plaćati troškove državne uprave (čuvanja). Vrijeme će pokazati, nije li trebalo osigurati u prvom redu financijska sredstva, tako da bi ona mogla odmah biti i sprovedena u život. Nedostatak je uredbe u tomu, što u čl. 1 nije predvidjela mogućnost, da općinski čuvar šume može čuvati i ostale šume iz § 56 z. š. niti je pri" morala zemljišne zajednice u savskoj, zatim plemenske šume u zetskoj banovini da u smislu čl. 2. stav. 5, uredbe povjere svoje šume na čuvanje čuvaru općinske šume, već im je to ostavljeno na volju. Ovo zato jer u zetskoj i savskoj banovini općinskih šuma skoro i nema. Nije predviđena mogućnost, da općinski čuvar šuma može čuvati i ostale šume iz § 56. zakona o šumama. Pasivne i krševite banovine zetska i primorska kao i dio savske (ličko-primorski) znatno će opteretiti svoje građane naročitim prirezom ili taksama, da bi mogle plaćati čuvare šuma po ovoj uredbi. Za to će one nastojati da znatan dio tereta prebace na općine, a to će još više otežati izvršenje uredbe. Ili će ban nastojati da kraško područje bude što manje, pa će predvidjeti manji broj osoblja, nego što je stvarna potreba, ili će općine zaostajati sa plaćanjem tangente. Mora se ipak pretpostaviti, da su nadležni ministri ispitali mogućnost realizovanja uredbe, a po tom ju potpisali. Proračunima općina i banovina za 1940/1941. (ranije teško da će biti moguće, vidi čl. 11. Uredbe) predvidjeti će se odgovarajući krediti po uspješno završenim pregovorima između nadležnih vlasti i odnosnih samouprava (općine i banovine) o tom, kako će se učestvovati u plaćanju čuvara. Zato je trebalo uredbom utvrditi načelne granice, u kojima se može kretati plaćanje tangente siromašnih i pasivnih općina, analogno odredbi iz čl. 5 Uredbe o izmjenama i dopunama uredbe o ustrojstvu ministarstva šuma i rudnika od 15. marta 1919. g. Po toj je uredbi ministarski savjet mogao djelomično ili potpuno osloboditi vlasnika nedržavne šume od plaćanja prinosa za državnu upravu njegovom šumom u slučaju kad se dokaže, da je šuma i šumsko zemljište posjednika pasivno. Neka nas ne smeta, što kod imovnih općina, koje su uzete u državnu upravu, nije. nažalost, to provedeno. Od dobre volje jednom izražene po zakonodavcu ne treba odstupiti, kad to pravednost zahtijeva. Poznato je, da ima na kršu mnogo šuma, koje su posve pasivne i ne mogu da daju prinosa ni koliko treba za državni porez, a njihovo je stanje takovo, da od njih narod neće još dugo.vremena imati koristi. Ove i ovakove momente 632 |