DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1938 str. 27 <-- 27 --> PDF |
trebalo je imati u vidu prilikom donošenja uredbe. Inače se neće moći postići svrha, za kojom se išlo. Smatram, da je pri izrađivanju uredbe puštena s vida i jedna druga važna okolnost, a to je, da se doprinos za plaćanje čuvara protegne na sve šume na apsolutnom šumskom tlu, a ne samo na šume na kršu, zatim ne samo na građane općina ili sela kao vlasnike brdskih šuma, već i na stanovnike susjednih općina ili sela ispod tih brda. Zakonodavac je trebao dati širi značaj šumama na apsolutnom šumskom tlu i na mjestima, gdje one imaju zaštitni karakter. Upravo taj zaštitni karakter šume treba malo proširiti i na dalje objekte i prostore, nego su oni neposredno pored šume. Šuma u brdu štiti objekte i prostorije i u ravnici. To se ne može dijeliti. Prema tomu u interesu je i naroda u ravnici, da se sačuvaju šume na brdu i planini. Nije dakle pravedno da za čuvanje šuma u brdu i planini snose terete čuvanja i da eventualno budu ograničeni u korišćenju svojim šumama samo vlasnici tih šuma, koji su redovno siromašniji, a da blagodati sačuvanih šuma uživaju možda i više interesenti udaljeni od tih šuma U ravnici i imućniji. Na osnovu toga moglo bi se prilikom proučavanja načina participiranja troškova za čuvanje šuma provesti rajoniziranje šuma prema koristi, što ih od šuma ima stanoviti kraj i opteretiti sve stanovnike u dotičnoj interesnoj sferi, a ne samo vlasnike dotične nedržavne šume.2 Načelno trebalo je imati u vidu sve šume, bez obzira na vrst vlasništva, dakle i države, ali za sad ne idimo tako daleko. Nema ni zakonske mogućnosti da upravna vlast u redovnom postupku naredi plaćanje doprinosa (tangente) i onim općinama, koje nemaju svojih šuma, ali koje imaju koristi od šuma susjednih. Tu je zakonsku mogućnost trebalo u granicama Ustava osigurati ovom uredbom. U finansiranju čuvanja šuma na kršu smatram da je trebalo učestvovatii i Ministarstvo šuma i rudnika stanovitom dotacijom iz suvišaka redovnih prihoda državnih šuma ili iz fonda za pošumljavanje, jer se radi o sačuvanju objekata, čiji su vlasnici u korišćenju svojim šumama ne samo ograničeni zbog trajnosti svrhe tih ustanova nego i zbog zaštite javnih interesa. Možda je trebalo angažovati i Ministarstvo saobraćaja i građevina (željeznice, ceste...). Krajnje je vrijeme da stručni šumarski krugovi uvjere nadležne, da se šume na kršu moraju najprije sačuvati i za to naći novčana sredstva, a po obezbjeđenju tih šuma da se traže novčana sredstva za njihovo podizanje. Dosta je već nemoćnog gledanja, kako se šume na kršu satiru, dosta je istovremenoga vrlo skupoga pošumljavanja tih istih golijeti i krševa, pa osnivanja odbora za pošumljavanje u mjestima gdje se šume satiru umjesto odbora za sačuvanje šuma. Svim našim snagama treba pomagati i nagrađivati ljude, koji će svojini prsima i svojim umnim radom zaista čuvati i sačuvati postojeće šume. Zamašan posao čeka naše drugove u odsjecima za šumarstvo. A za taj im posao treba dati stanovita uputstva. Pri tom treba imati u vidu i slijedeće: 1) Šume su bile i biti će izložene štetama, neke više, neke manje, neke povremeno, neke trajno. 2 Vidi međutim izašlu radnju ing. Sazonov Nikolaja u ovogod. Šum. Listu, str. 454 pod naslovom: »Zadružno čuvanje nedržavnih šuma u Vardarskoj banovini«. 633 |