DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1938 str. 29     <-- 29 -->        PDF

U pojedinoj općini ili ima ili nema općinskih ili seoskih šuma. U
prvom redu dolaze u obzir one općine, u kojima i m a općinskih odnosno
seoskih šuma. Od ovih opet valja razlikovati one općine, čije su šume
a) na kršu i b) na ostalom području, a od ovih opet šume na apsolutnom
šum. tlu, u brdskim krajevima, zaštitnog karaktera i slično, od onih
općina, čije su šume na relativnom šumskom tlu, zatim gdje ima dosta
druge vrsti šum. vlasništva itd., odakle se narod može trajno snabdijevati
drvom. Potrebno je dakle klasificiranje općina prema navedenim
kao i drugim lokalnim karakteristikama.


Po izvršenom grupisanju općina van krša ima da se prije ostaloga
utvrdi pravni odnos čuvara šuma prema vlasniku šume, koju čuva i
prema državnoj vlasti, naročito čiji službenici da budu čuvari seoskih
i općinskih šuma, koji će eventualno biti ujedno i čuvari šuma
zem. zajednica, plemenskih, a možda i privatnih malih posjednika šuma.


Nekoji odsjeci za šumarstvo svojevremeno su predlagali, da ti čuvari
budu državni ili banovinski, a ne općinski, jer kao općinski zavise
od organa općinske uprave, koji tu i tamo sami upropašćuju općinsku i
seosku šumu. Zamisao dobra, ali neostvariva, jer danas nema zakonske
mogućnosti da čuvari nedržavnih šuma budu državni ili banovinski, već
mogu biti ili općinski ili zadružni po §-u 107 Zakona o šumama.


Po §-u 56 Zakona o šumama šume seoske i samoupravnih tijela
stoje pod naročitim javnim nadzorom, a po §-u 57 Zakona o šumama ima
se sa tim šumama gospodariti po načelu stroge trajnosti.


Po §-u 92 zakona o općinama (z. o.) osnovna imovina općine t. j .
nepokretna dobra i osnovni kapital moraju se čuvati neokrnjeni i ne
mogu se otuđiti. Seoska ili općinska šuma pada pod udar toga §-a i s tom
općinskom imovinom, dakle općinskom šumom, upravlja po §-u 83 z. o.
općinska uprava, a po §-u 84 predsjednik općine kao izvršni organ odbora
vodi redovnu upravu općinske imovine i nadzire rad i upravljanje
općinskih ustanova. Po odredbi iz §-a 110 z. o. dužnost je mjesnoga zbora
i mjesnog starešine da se staraju o interesima sela i seoske šume, dakle
i da se čuva općinska ili seoska šuma. Toj je odredbi formalno udovoljeno,
jer se u najviše slučajeva općinske i seoske šume ne čuvaju. Postoje
naime povremeni čuvari, katkad i poljari, slabo ili nikako plaćeni,
neobezbijeđeni, a prema tomu zaista zavisni o organima općinske ili
seoske uprave.


Kako zakon o šumama od 12-XII-1929 ne naređuje expressis verbis
vlasnicima šuma iz §-a 56 da moraju čuvati vlastite šume po zasebnim
organima, naređeno je to ovom uredbom.


I bez obzira na to obaveza čuvanja općinske ili seoske šume pravno
i logički izlazi iz pomenutih propisa o čuvanju osnovnog kapitala i o
gospodarenju s tim kapitalom. Takvo tumačenje nadležan je dati u prvom
redu ministar unutrašnjih poslova.


Prema tomu nije bilo zakonskih zapreka,, da na zamolbu ministra
šuma i rudnika ministar unutarnjih poslova ili ministar šuma i rudnika
po saglasnostii ministra unutrašnjih poslova i finansija posreduje kod
bana, da se Uredba o općinskim službenicima, donesena na osnovu § 85


z. o. nadopuni u pravcu:
»da se za čuvanje onih općinskih ili selskih šuma, koje su izložene
oštećivanju po ljudima ili domaćoj stoci, predvidi statutom općine u


635