DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1938 str. 37     <-- 37 -->        PDF

štitne šume, ali ovako važi on za sve zaštitne šume. Ovde će se u slučaju
potrebe za privremeno zaštitne šume moći stvoriti iznimka naročitim
propisima, s utemeljenjem. I § 21. odnosi se na sve zaštitne šume, a morao
bi se i on odnositi samo na stalno zaštitne šume. Važan je drugi stav
toga paragrafa, koji kao krajnju meru predviđa naređenje ministrovo,
da se neka zaštitna šuma uzme u državnu upravu. Ovde se očito misli
samo na stalno zaštitne šume, jer za privremeno zaštitne šume predviđa
§ 22. oštriju meru, to jest otkup po vlasniku zaštićenoga objekta.


Nadalje § 23. predviđa i fakultativno ograničenje prava službenosti
trećih lica, kad je to potrebno. Ovo ograničenje može se izvršiti bez
otštete samo u stalno zaštitnoj šumi, a u privremeno zaštitnoj šumi mora
i za ovo da se plati puna otšteta oštećenome, ako nije prethodio postupak
po § 69. Zakona o šumama. I o ovoj otšteti mora resiti komisija.


Konačno propis § 24. omogućuje, da nadležna vlast propiše i veća
ograničenja u upravi i raspolaganju šumskim proizvodima od onih, koja
dolaze od zabrane pustošenja i krčenja, i za te slučajeve predviđa delomično
ili potpuno oslobođenje od poreza u smislu Zakona o neposrednim
porezima.


Kako Zakon o šumama nigde ne predviđa nikakvu otštetu za vlasnika
šume, koja mora da se oglasi stalno zaštitnom šumom, očito je,
da se ovo oslobođenje od poreza može odnositi samo na ove stalno zaštitne
šume. No ako se promisli, da se produktivnost zemljišta oglašenjem
neke stalno zaštitne šume defakto štiti u korist vlasnika, zbog čega se
pojačava i za nj besplatni državni nadzor, te da je ova šuma kao apsolutno
šumsko zemljište i onako za porezu već nisko procenjena, i ovo
opraštanje biće u retkim slučajevima opravdano. Za privremeno zaštitne
šume, koje mogu biti i prvovrsne kvalitete i bonitete, mora interesenat
da plaća punu otštetu ne samo vlasniku šume nego i korisniku
prava službenosti, ako je ovo umanjeno ili možda i posve otpravljeno, pa
kako bi došla država do toga da žrtvuje svoje poreze! Zato će i ovi
porezi imati na onoj komisiji iz § 19. da se ocene te naplate ili u otšteti
ili delomično ili posve prenesu na interesenta, pogotovo kada on i otkupi
dotičnu šumu.


Oslobođenju od poreza kod privremeno zaštitnih šuma nema dakle
uopšte mesta, izuzev slučaj, da ovakvu privremeno zaštitnu šumu kao
interesent otkupi sama država, kad ona ne plaća državnu porezu na
svoje nekretnine. No to već ide po drugim, a ne po ovim propisima.


Isto to važi i za strategijske šume i za one. koje su posebnim zakonom
oglašene prirodnim spomenicima po § 26. zakona. No i jedne i
druge od ovih šuma mogu se u pravilu oglasiti samo privremeno zaštitnim
šumama, i ako je ona zaštita stalnog karaktera. Zato propis, da će
se sa takvim šumama postupati kao i sa privremeno ili stalno zaštitnim
šumama, može da važi samo u pogledu propisivanja onih mera, a ne i
glede samoga postupka.


Da je tome tako, svedoči dovoljno i samo dejstvo, da oglašenje
šume za stalno zaštitnu ne omogućuje njen otkup po interesentu (ni po
državi!), a niti priznaje bilo kakvu otštetu, a baš se za ove šume, n. pr.
prirodne spomenike, obično traže najstroži propisi i nalažu najteža ograničenja
ne samo u upravi i raspolaganju šumskim proizvodima, već i u
raspolaganju sa samom šumom.


643