DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1938 str. 41     <-- 41 -->        PDF

3. kapacitet radnih mašina je povećan za 200%,
4. potrošak pogonske snage po 1 m3 obrađenih trupaca je smanjen za 20—30%,
5. broj zaposlenih radnika je reduciran za 50—70%,
6. troškovi fabrikacije (obrade) su reducirani za 40´—50%,
7. troškovi održavanja su reducirani za 40%,
8. potrošak maziva se smanjio za 40´%,
9. pristojbe za osiguranje protiv požara su reducirane za 30%,
10. amortizacija uloženog kapitala postizava se za 1—2 godine,
11. izbegnuti su nesretni slučajevi (ozlede radnika) za 50%,
12. kontrola rada od stručnog osoblja je pregledna,
13. isključena je nepotrebna danguba za vreme rada, tj. postizava se kontinuirani
rad tzv. »Fliessarbeit«,
14. dade se provesti planska organizacija rada, tj. da jedan od raznih programa
obrade ne smeta i ne koči drugi, odnosno razni programi obrade da budu nezavisni
jedan od drugog,
15. dade se provesti i racionalizacija poslovanja.
Navedeni pozitivni rezultati odnosno prednosti mehaniziranih strugara upućuju
našu celokupnu industriju drveta, da se što pre modernizira odnosno da preudesi sve
nesavremene strugare u potpuno mehanizirane.


Naše šume, koje su bile na dohvatu, iskorišćene su sasvim, a industrija je danas
prisiljena da zadire sve dublje u šumske komplekse, koji su prašumskog karaktera;
time se povećavaju troškovi fabrikacije (obrade) u samoj šumi, a ujedno i troškovi
transporta.


Izgradnja šumskih ´.puteva, riža, koturača, skidera, žičara, šumskih željeznica
itd., iziskiva velike materijalne .žrtve tj. industrija je prisiljena da uloži ogromne
kapitale.


Dan danas poslovni ljudi podižu nove strugare sa starim pogonskim i radnim
mašinama, koje ne odgovaraju današnjem vremenu i današnjim potrebama. Fatalnu
grešku čine mnogi poslovni ljudi time što štede, bolje rečeno škrtare na investicionom
kapitalu, a ne obraćaju dovoljno pažnje na troškove fabrikacije (režije) i troškove
održavanja sa reparaturama.


Visoki troškovi fabrikacije onemogućuju našoj industriji ma kakav napredak
odnosno prosperitet. Tu prestaje govor o rentabilnom poslovanju preduzeća.


Na jednoj nesavremenoj strugari, kao što je većina njih kod nas, iskustvo stečeno,
iz prakse dokazalo je, da na svakog zaposlenog radnika od celokupne dnevne
fabrikacije ili obrade (količina obrađenih trupaca na jednoj smeni od 8 časova rada)
otpada 1 m3. Prema tome, ako jedna nesavremena strugara dnevno obrađuje 150 m3
trupaca, broj zaposlenih radnika na spomenutoj strugari iznosi 150, katkada i više,
čak i za 20%. Kod mehaniziranih strugara, gde mašinske instalacije zamenjuju radnu
snagu za 50—70%, na svakog zaposlenog radnika otpada 2,5 do 3 m3 obrađenih
trupaca.


Ako se jedna nesavremena strugara uporedi sa potpuno mehaniziranom, dobiće
se jasna slika rentabiliteta.


Jedno novčano društvo namerava npr. eksploatisati jedan šumski kompleks u
roku od 10 godina, sa tehničkom drvnom masom od 405.000 m3,, a godišnja obrada
(tj. kapacitet strugare) mora da iznosi 40.500 m3 trupaca. Predviđeno je, da će strugara
raditi godišnje u 270 smena; dnevna obrada iznosiće prema tome 150 m3, tj. oko
8 vagona trupaca ili 4.5 vagona rezanog materijala. Izvesti ću ovde za ovaj slučaj, a
na tehničko-komercijalnoj bazi, dva računa rentabiliteta.


647


.