DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1938 str. 44 <-- 44 --> PDF |
bilo prožeto bojazni i brigom za potrajnost odnosno nastojanjem da prikaže, kako će se ispuniti t. zv. »vacuum,« koji će nastati nakon sječe starih hrastovih zaliha u području brodske imovne općine. Samo predavanje bilo je preglomazno sa puno detaljnih podataka, koji zapravo i ne spadaju u okvir ovakovog predavanja, jer brojeve ne može na brzu ruku nitko pamtiti, a ni razlaganja pratiti kako treba. Gosp. Ostojić ima tihi organ, pa smo mi na drugom kraju sale jedva mogli pojedine riječi razumjeti. Ja si to predavanje zamišljam posve drugačije. Detaljno je trebalo stvar litografirati i podijeliti prije skupštinarima, da se mogu orijentirati i eventualno pripraviti na kritiku. Ja bih bio jedan od prvih, koji bi na mnoge tvrdnje i zaključke predavača odgovorio, ali onako kao »deus ex machina« ili »ex abrupto« nisam mogao tokom predavanja smetati pravilan tok raspravljanja. Iz predavanja nismo bili na čistu, kako će se prebroditi vrijeme tog »vacuuma«, već se samo saznalo, da je prije bilo pokušaja, da se to riješi i to prije rata osnivanjem fonda u novcu, t. zv. »nepotrošive glavnice,« koju je rat potrošio unatoč njenog naziva, a poslije rata osnivanjem isto takove glavnice u naravi t. j . nabavkom novih kompleksa šuma. Ni taj način rješavanja nije bio najsretnije ruke, jer ga je najstručniji ministar šuma načeo ne dajuć ni potpune odštete, već »onako od oka, kao brat bratu«. Pitanje poplava i s time u vezi izgradnje nasipa Gunja—Mitrovica duž lijeve savske obale govornik je samo malo dotaknuo kao´ i taksator g. Smilaj na ekskurziji u Drenovcima u šumi »Trizlovi«, ostatku nekadanjih glasovitih slavonskih hrastova. G. Smilaj je dapače ustvrdio, da se opazilo, da prestanak poplava nije ništa naudio šumi, ne navodeći dokaze za tu tvrdnju, već obična opažanja od oka, koja mogu i te kako varati. Bilo bi nam drago, da je jedan i drugi predavač rade iznio rezultate ispitivanja tekućeg i periodičnog poprečnog prirasta u debljinu i visinu prije i poslije izgradnje nasipa u svim sastojinama počam od 20. godine na dalje, iz čega bi se možda mogli stvarati zaključci ili u slučaju da nema promjena, kombinovati o svima mogućnostima. Pri tome je mogao nastati očigledan nazadak u prirastu, a onda je očito, da su redovite poplave sa muljem, što su ga donašale godimice, koristile uzrastu i napretku naših hrastika. Moglo je nastati i povećanje prirasta poslije izgradnje; onda bi se moglo zaključiti, da unutarnje vode, koje za vrijeme poplava nisu bile prebacivane preko nasipa u Savu, donose više koristi nego Savske poplave, a onda bi se moglo na tom temelju dalje izgrađivati eventualno natapanje šuma za vrijeme kišnih perioda s jeseni i s proljeća, a često i u zimsko doba najprije u malom, a onda općenito u svim šumama. Takvih pokušaja bilo je u Njemačkoj prije rata s vrlo dobrim rezultatima. Savski nasip je uopće jedna vrlo jednostrana palijativna mjera, koja ima za svrhu u prvom redu obranu poljoprivrednog zemljišta od šteta, što ih donosi poplava za vrijeme vegetacije. Šuma je trebala samo da snaša troškove, a kako će to na nju djelovati, nitko nije pitao, a možda se nitko nije za to ni brinuo. Znam doduše, da su imovne općine brodska i petrovaradinska pravile žalbe na odluke vodne zadruge, no više radi sniženja klasifikacije zemljišta nego radi interesa same šume, što je bilo mnogo važnije. Zatim ni imovne općine ni država nisu htjele ni čuti o doprinosu za regulaciju Bosuta, koji protječe šumama i prati ih skoro svuda, premda je to pitanje trebalo i te kako ozbiljno´ uzeti u obzir. Produbljivanjem i regulacijom Bosuta, koji predstavlja zapravo nekadanji tok Save. svele bi se suvišne poplavne vode u jedan dosta veliki rezervoar, pa bi eventualno natapanje šuma i polja bila vrlo jednostavna stvar. Današnje riješenje toga pitanja je pogrešno i štetno, a stoji more novaca. Kad se pak na desnoj bosansko-srpskoj obali 650 |