DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1939 str. 3 <-- 3 --> PDF |
K ÇUMARSHJ JJST GOD. 63. JANUAR i939. Ing. A. PERUŠIČ (BEOGRAD): ZAKON O OPĆEM UPRAVNOM POSTUPKU U OBLASTI ŠUMARSTVA* (NORMES ADMINISTRATIVES DANS LE DOMAINE FORESTIER) Prava, koja se po staroj doktrini pojavljuju u životu države, spadaju u dvije oblasti, koje se međusobno znatno razlikuju. Prva oblast štiti cjelinu neposredno, a pojedince samo posredno; druga oblast, obrnuto, služi interesima pojedinaca, a posredno potrebama cjeline. Prema tomu teoretičari dijelili su prava u dvije vrste, u javna i privatna prava. Za prvu grupu postoji administrativni proces, a za drugu grupu građanski ili civilni proces. U najnovije je vrijeme ta podjela poremećena. Građanskom procesu, istina, ostao je cilj isti, koji je bio i prije, naime utvrđivanje privatnoga prava u konkretnosti. Ali cilj upravnog postupka nije samo utvrđivanje javnoga prava u konkretnosti, već u znatnoj mjeri također i utvrđivanje konkretnog privatnog prava i na taj način upravni organi preuzimaju na sebe zadatke pravosuđa. Poslije perioda razdvajanja pravosuđa od uprave dolazi period penetracije pravosuđa u upravu. Sadržaj zakona 0 općem upravnom postupku jest ovaj : Zakon ima uvodne odredbe, iz kojih se vidi, koje vlasti primjenjuju zakon (§ 1) i koja mu je subsidijarna važnost. Zakon se dalje dijeli na IX odsjeka, svaki odsjek na glave. Sadržina se može sistematski podijeliti na: opće odredbe, postupak (ispitni i žalbeni) i izvršenje. Odsje k 1. dijeli se na šest glava: Glava I. Vlasti, II. Stranka i njeno zastupništvo, „ III. Općenje vlasti i stranaka, „ IV. Dostavljanje, V. Rokovi, ,, VI. Održavanje reda. Kazna zbog narušenja reda i zbog objesti. U glavi I. određene su vlasti, koje su nadležne za postupak (§§ 3— 19), njihova nadležnost (3—10), prostorno ograničenje nadležnosti (11— ::" Referat održan na godišnjoj skupštini podružnice .1. Š. U. u Beogradu dne S. V. 1938. i |
| ŠUMARSKI LIST 1/1939 str. 4 <-- 4 --> PDF |
12), povjeravanje službenoga rada drugim vlastima i uzajamna pravna pomoć (13—14), isključenje i izuzeće upravnih organa (15—18), tu mači (19). Qlava 11. raspravlja o stranci i njezinom zastupništvu t. j . o pravnoj i procesnoj sposobnosti stranke (20), o punomoćnicima i pomagačima (21), o ličnosti punomoćnika (§22), o punomoći (23), o nedostacima procesne sposobnosti i nedostacima punomoći (24), o postavljanju skrbnika (24), o pravnom položaju procesnih ovlašćenika (26). U glavi III. reguliše se pitanje saobraćaja između vlasti i stranaka i ona se dijeli na pet poglavlja: 1) podnesci (27), pismeni podnesci (28), uklanjanje formalnih nedostataka (29), izoliranje predmeta (30) i potvrda prijema (31); 2) pozivanje i pravo pozivanja (32), poziv (33), kaznene sankcije (34); 3) zapisnik (35), sadržina zapisnika (36), potpisivanje (37), ispravljanje zapisnika (38), prigovori (39), dokazna moć zapisnika (40); 4) zabilježba u spisu (41), 5) razgledanje spisa i obavještavanje o toku postupka (42). Qlava IV. reguliše dostavljanje akata strankama: 1) način i organi dostavljanja (43), mjesto i vrijeme dostave (44), poštansko punomoćje (45); 2) posredno dostavljanje, posredna dostava u užem smislu (46), posredna dostava polaganjem pismena kod pošte ili općine (47) ; 3) lično dostavljanje (48); 4) posebni slučajevi, punomoćnik i zakonski zastupnik (49) ; 5) punomoćnik za primanje dostava (50) ; 6) pravna lica (51); 7) uskraćivanje prijema (52); 8) promjena stana (53); 9) neposredna predaja (54) ;| dostavljanje javnom objavom (55); 10) vojna i slična lica (56); dostavljanje u inostranstvu (57); 11) greške kod dostavljanja (58), dostavljanje dostavnicom (59), bez dostavnice (60). Qlava V. određuje rokove i to: proračunavanje roka (61), utjecaj nedjelja i praznika (62), zakonski rokovi i rokovi vlasti (63), poštanski tok (64). Qlava VI. govori o tome, kako se održava red, određuje kazne zbog narušavanja reda i zbog obijesti, održanje reda (65), uklanjanje i kažnjavanje zbog narušenja reda (66), kazne zbog bolesti (67), izuzeci (68). Odsje k II. prikazuje postupak do glavne odluke prvog stepena. Qlava I. Opća načela: 1) pokretanje postupka (69), 2) opća načela ispitnog postupka (70), tok i obim ispitnog postupka (71), 3) prethodno (prejudiciono) pitanje (72), 4) usmena rasprava, određivanje usmene rasprave (73), pozivanje na usmenu raspravu (74), prekluzije (75), tok usmene rasprave (76), zapisnik o usmenoj raspravi (77) i 5) poravnavanje (nagodba) (78). Qlava II. raspravlja o dokazima: 1) opća načela o dokazu (79), dokazna sredstva (80), vjerojatnost (81), 3) dokaz ispravama, javne isprave (82), isprave koje su ravne javnim ispravama (83), privatne isprave (84), trgovačke knjige i t. d. (85), spoljni nedostaci isprava (86), podnošenje isprava od trećih lica (87), obavještajne stvari (88), 4) dokaz svjedocima, nedopušteni svjedoci (89), oslobođenja od svjedočenja (90), izuzeci od oslobođenja svjedočenja (91), postupak kod uskraćivanja iskaza (92), saslušavanje (93), zaklinjanje (94), saslušavanje svjedoka -na usmenoj raspravi (95), 5) dokaz vještacima, postavljenje vještaka (96), dužnost vještačenja (97), isključenje i izuzeće (98), zaklinjanje (99), izvođenje dokaza (100), 6) dokaz uviđajem, određivanje uviđaja (101), dužnost dopustiti vršenje uviđaja 2 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1939 str. 5 <-- 5 --> PDF |
(102), dužnost čuvanja tajne (103), obezbjeđenje dokaza (104), posredno izvođenje dokaza (105). Odsje k III. je posljedica ispitnog (prvog) dijela upravnog postupka: donošenje odluke. Glavne i posredne odluke (106), formalna sadržina odluke (107), materijalna sadržina tenora odluke (108), materijalna sadržina obrazloženja (109), uput o pravnim lijekovima (110), mandatai postupak (lll), objavljivanje odluka (112), ispravljanje odluke (113). Odsje k IV. sadrži treći, vrlo važni, žalbeni postupak. Ozakonjen je princip dvaju upravnih stepena (114), kad je žalba dopuštena (115), formalna i materijalna sadržina žalbe (116), rok za izjavu žalbe (117), predaja žalbe (118), utjecaj žalbe na izvršenje (119), postupak sa žalbom od strane vlasti, koja je izdala odluku (120), novosti u žalbi (121), postupak žalbene vlasti (122), formalna i materijalna sadržina žalbene odluke (123). Odsje k V. govori o ukidan.hi i mijenjanju odluke van žalbe. Olava I. razmatra slučaj izvf.nrednog pravnog lijeka, povraćaj u pređašnje stanje, preduslove za dozvolu povraćaja u pređašnje stanje (124), postupak (125), djelovanje predloga za povraćaj (126), djelovanje povraćaja i žalba (127). Olava II. govori o izvanrednom pravnom lijeku, obnovljenju postupka: preduslovi za obnovljenje postupka (128), pokretanje obnovljenja (129), postupak (130), odluka o obnavljanju (131), žalba protiv odluke o obnavljanju (132). Olava III. prikazuje tri izvanredna pravna lijeka kao posebne slučajeve ukidanja i mijenjanja odluke i to pretstavka (133), ukidanje i mijenjanje odluke u javnom interesu (134) i ništenje odluka po pravu nadzora (135). Odsje k VI. o izvršenju. Glava I. normira pokretanje izvršnog postupka (136), određuje princip koncentracije izvršenja kod opće upravne vlasti prvog stepena (137), princip socijalne zaštite izvršenika (138), preduzimanje izvršnih radnja u izvanredno vrijeme (139), o žalbi u izvršnom postupku (140), o obustavi i odlaganju izvršenja (141). Glava II. raspravlja o izvršenju novčanih naplata, a dijeli se na dva dijela: 1) Administrativno izvršenje i to načela administrativnog izvršenja (142), stvari koje nisu pljenive (143), određivanje pljenitbe (144), pljenitbeni zapisink (145), provođenje pljenitbe (146), založno pravo i čuvanje zaplijenjenih stvari (147), prigovori (148), određivanje prodaje (149), prodaja iz slobodne ruke (150), prodaja dražbom (151), dražbeni proglas (152), mjesto dražbe (153), pripreme za dražbu (154), dražbovanje (155), predaja stvari (156), zaključenje dražbe, dražbeni zapisnik (157), obustava dražbe od strane izvršnog organa (158), razdioba kupovine (159), konačno sudsko izvršenje (160). Glava III., o izvršenju nenovčanih dužnosti, obuhvaća tri vrsti izvršenja : 1) izvršenje preko drugih lica (161), 2) posredna prinuda (162) i 3) neposredna prinuda (163). 3 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1939 str. 6 <-- 6 --> PDF |
Odsje k VII. propisuje postupak oko obezbjeđenja u dva dijela:: 1) izvršenje radi obezbjeđenja (164), 2) privremena (provizorna) odluka (165), polaganje obezbjeđenja (166). Odsje k VIII., o troškovima, dijeli se na tri poglavlja i to: 1) troškovi vlasti (167), 2) troškovi stranke (168) i to posebni troškovi prema vlasti i lični troškovi (167) i 3) pristojbe svjedokavještaka (170). Odsje k IX., prelazna i završna naređenja, reguliše utjecaj zakona na nesvršene stvari (171), organizovanje dostavljanja poštom (172), supletorni značaj zakona (173), potvrdu prijema podneska (174), ovlašćenje za uredbe sa zakonskom snagom (175) i zaključno naređenje (176). Zakon o općem upravnom postupku (skraćeno z. u. p.) primjenjuje s e po § 1 na postupanje : 1) kod sviju vlasti iz organizacionoga sklopa opće uprave (stav. 2 čl. 20 Zakona o unutrašnjoj upravi), njihovih nadzornih ministarstva i ustanova ; 2) kod banovina i općina, kad ove djeluju kao nosioci vlasti, kako po nadležnosti iz vlastitog tako i prenesenog djelokruga. Po § 2. z. u. p. taj se zakon ne primjenjuje: 1) na upravno-kazneno postupanje; 2) na slučajeve kad su vlasti i organi javne sigurnosti ovlašćeni, da u cilju očuvanja mira, bezbijednosti i poretka kao i otklanjanja neposredne opasnosti preduzmu nužne mjere bez prethodnog postupka. Pod vlastima javne uprave neobuhvaćenim § 1. z. u. p. razumijevaju se između ostalih i vlasti iz resora šuma i rudnika. Za taj resor »zakon predviđa subsidijarnu važnost u tom supletornom smislu, da će vlasti postupiti po odredbama z. u. p., u koliko ne bude bilo naročitih vlastitih propisa procesne prirode« (Dr. Franjo Goršić: Komentar zakona z. u. p. 1931. g. Beograd). O odluci i žalbi m a j1 V a ž n i j e nam je znati slijedeće: Odluka je glavna i sporedna, incidentalna. Odluka je izreka upravne vlasti, kojom se stranci u pojedinom slučaju određuje, što ima da važi kao njezino pravo. Glavna je odluka po sadržini ili konstitutivna, ako se ostvaruje, ustanovljava, preinačuje ili ukida neko pravo, ili deklarativna, ako se izriče postojanje ili nepostojanje izvjesnog prava ili obaveze. Odluke su ili riješenja ili naređenja. Deklarativne odluke su riješenja (na pr. da li je neki put javan. ..). Konstitutivne odluke su naređenja (davanje koncesije, javne službe...). Odluka u formalnom pogledu sadrži (§ 107) : 1) u uvodu (glavi) označenje stranaka, izlaganje predmeta postupka, 2) u odlučenju (dispozitivu) sadrži izreku odluke t. j . konačno sastavljeno riješenje ili naređenje, kojim se donosi glavna ili sporedna odluka. U materijalnom pogledu dispozitiv ili tenor odluke (§ 108) treba da odlučuje, rješava jasno, kratko, potpuno s pozivom na pravne propise, predmet postupka, sve stranačke predloge, koji se odnose na glavno pitanje i pitanje troškova postupka. 4 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1939 str. 7 <-- 7 --> PDF |
3) Obrazloženje u materijalnom pogledu sadrži (109) stanje stvari, pravno rasuđenje, a prema potrebi i momente, koji su bili odlučni kod ocjene dokaza. Ako se predlogu stranke potpuno udovoljava, a nema nikakova prigovora, ne treba naročitog obrazloženja. U postupku dvostranačko-kontradiktornom obrazloženje treba da je pregledno, precizno, logično raščlanjeno reprodukovanje cjelokupnog rezultata, ka´ko stvarnog izlaganja tako i dokazivanja. 4) Uput o pravnim lijekovima može se dodati dispozitivu ili obrazloženju. Pismeni otpravci odluke još imaju sadržavati: 5) Označenje vlasti. Pošto odluka po § 107 ne predviđa u uvodu označenje vlasti, koja je odluku izdala, treba ovo dodati na kraju odluke. 6) Datum ... 7) Potpis (ovlašćeni organ po zakonu ili po naročitom ovlašćenju može potpisivati odluke). Razlikovati treba postupak jednostranački i dvostranačko-kontradiktorni. Mandatai postupak (111). Mandat je nalog, koji se izdaje odlukom u smislu tač. 2. stav 2. § 70 i stranka ima pravo prigovora u roku od 15 dana. Vlast ima pokrenuti postupak za 15 dana, inače odluka gubi pravnu snagu. Upravni mandat je platni ili drugi nalog vlasti, upućen stranci bez njenog saslušanja, jer javni interes ne podnosi odlaganja. Objavljivanje odluka (112) važno je zbog konstatacije, kad počinje teći rok za podnošenje žalbe. U pogledu žalbe kod nas postoji princip dvaju stepena. Protiv prvostepene odluke ima stranka pravo žalbe samo na jednu, neposredno višu vlast (§ 114), u roku od 15 dana (§ 117) — i predaje ju onoj vlasti, koja je donijela prvostepenu odluku (§ 118). U predmetima, po kojima je nadležan donositi odluke sreski načelnik u I. stepenu, ban je drugostepena vlast, a u poslovima po kojima je ban prvostepena vlast, ministar je vlast II. stepena. Ima poslova, po ... jima je ministar prvostepena, a ujedno i drugostepena vlast. Žalba se predaje onoj vlasti, koja je izdala prvostepenu odluku, a može se predati ili osobno ili poslati poštom. Kod žalba, koje stignu poštom preporučeno, treba držati u spisu i kuvertu, da se vidi kad je žalba predana, jer je to odlučno kod računanja roka. Za svaki podnesak vrijedi dan, kad je preporučeno predan na poštu, kao da je toga dana uručen vlasti, kojoj je upravljen. Najprije treba ustanoviti, spada li žalba onoj vlasti, kojoj je stigla. Ako se utvrdi da vlast nije nadležna za riješenje te žalbe, izdati će o toj svojoj nenadležnosti stranci odluku. Vidi li se iz žalbe, da je ona slučajno došla nenadležnoj vlasti, a može se ustanoviti, kojoj vlasti spada, ustupiti će ju ova vlast onoj, na koju spada i o tom obavjestiti stranku. Ovo se mora učiniti bez odlaganja, jer se rok računa od dana, kad nadležnoj vlasti žalba stigne. Netko na pr. dobije od sreskog načelstva putem općinske uprave neku odluku i iz neznanja pošalje žalbu deseti dan općinskoj upravi, mjesto srezu. Stigne li ta žalba od općine srezu za pet dana, biti će blagovremeno predana, inače je zakasnila, žalba je neblagovremena. Kad se vlast uvjeri, da je nadležna za primanje žalbe, imati će ustanoviti, da li je žalba pravodobno stigla i nije li promašen rok. Ako 5 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1939 str. 8 <-- 8 --> PDF |
nije specijalnim zakonom što drugo određeno, rok za žalbu je petnaest dana. Rok se računa od dana, kad je odluka stranci dostavljena odnosno usmeno priopćena odluka, protiv koje se žali. Ovaj potonji slučaj može nastupiti samo kod sporedne odluke, koja se može i usmeno saopćiti, ali´ stranka ima pravo uvijek tražiti i pismenu odluku. Glavna se odluka, makar bila i usmeno saopćena, mora uvijek i pismeno dostaviti. Dan, u koji je stranka odluku primila, ne računa se u rok, već rok teče od dana, koji slijedi iza toga. Na pr. stranka dobije odluku drugoga u mjesecu, onda je posljednji dan za žalbu 17. Ako je zadnji dan nedjelja ili praznik, onda se za taj dan produljuje. Ustanovi li se, da je žalba prekasno stigla ili da je uopće nedopuštena, odbaciti će je vlast, kojoj je stigla, odlukom. Protiv ove odlukeima mjesta zasebnoj žalbi. Ako vlast nađe da je žalba umjesna, a odluka se tiče samo jedne stranke, može ju vlast sama izmijeniti (§ 120). Ako je odluka izdana bez rasprave i saslušanja stranaka i radi toga,, što je bilo to nepotrebno radi potpune jasnoće stvari ili radi toga, što koja stranka nije došla na poziv, a žalitelj dokaže, da je bez svoje krivnje bio odsutan i navede takve činjenice, koje bi mogle dati povoda drugačijoj odluci, onda će vlast imati u prvom slučaju akt nadopuniti i predložiti višoj vlasti, a u potonjem može i sama odluku izmijeniti (§ 122). Ovakova se izmijenjena odluka smatra novom odlukom. Ako se žalbena vlast uvjeri, da je prvostepena odluka valjana obrazložena, ona u svojoj odluci neće ponavljati te razloge, već će to učiniti samo u slučaju, u koliko to nije učinila prvostepena vlast. Još se na nešto mora paziti, što se često zaboravlja. Navede li žalitelj u svojoj žalbi nove činjenice, imaju se te priopćiti protustrankama i dati im rok, da dadu svoje izjašnjenje na to. Naročito ih valja upozoriti, da se zakašnjela izjašnjenja neće uzeti u obzir. Važne su još ustanove o odgodnoj moći žalbe. Po zakonu valjanoizjavljena žalba zadržava izvršenje odluke. Izuzetno vlast može, bez obzira na žalbu, izvršiti odluku, ako je to neophodno potrebno u javnom interesu ili bi odugovlačenje s izvršenjem odluke donijelo nekoj stranci štetu, koja se ne bi mogla popraviti. U tom slučaju može vlast od stranke, u čiju korist odlaže izvršenje, tražiti primjereno jamstvo i usloviti obustavu položenjem toga jamstva. Zakon naročito kaže »izuzetno« i zato takvo izvršenje odluke prije riješenja žalbe mora biti samo rijetka iznimka, a ne pravilo, kako se je to kod nekih vlasti uvriježilo. Odredi li se izvršenje odluke prije riješenja žalbe, mora se u samoj odluci navesti, da žalba nema odgodne moći. Nastane li potreba izvršenja istom kasnije, mora se o tom izdati posebna odluka. Kad viša vlast odluku potvrdi, nema mjesta daljnjoj žalbi i odluka je izvršna. Nu vlast ipak, ako javni interes dopušta ili ako bi nastala za stranku šteta, koja se ne bi dala popraviti, može dozvoliti odgodu izvršenja do riješenja spora po upravnom sudu. Ova se odgoda mora riješiti odlukom, a vlast nije ovlaštena da — izgovarajući se na to, da je stvar kod upravnog suda — ne izvršuje odluke. Žalbena vlast ima smjesta da uzme u postupak žalbu i donese štos prije riješenje. Pogotovo to treba u privrednom životu, koji se danas vrlo 6 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1939 str. 9 <-- 9 --> PDF |
brzo razvija, dakle napose u šumarstvu. Jer ako upravna vlast ne donese riješenje ili drugostepenu odluku na žalbu u roku od tri mjeseca odnosno ako stranka u roku od tri mjeseca računajući od dana, kad je ponovno naročitim aktom požurila stvar, nije od nadležne upravne vlasti primila nikakovo riješenje, pripada u tom slučaju toj stranci u smislu odredbe iz stava 2 §-a 22. zakona o državnom savjetu i upravnim sudovima pravo tužbe na upravni sud (državni savjet). Taj će sud, ako se uvjeri, da je navod stranke, da joj se nije donijelo riješenje, istinit, uzeti tužbu u postupak, kao da je upravna vlast žalioca odbila. Treba razlikovati žalbu od prigovora. Prigovor dolazi do izražaja kod općinskih uprava, po § 135 zakona o općinama od 24 marta 1933 g* Dok je žalba ono pravno sredstvo, kojim se lice legitimisano za žalbu u određenom roku može obratiti višoj vlasti, s tim da je viša vlast dužna predmet ponovo uzeti u ocjenu i odlučiti po njemu, prigovor (primjedba) je formalno pravno sredstvo, t. j . pravno sredstvo koje može upotrijebiti samo lice za to ovlašćeno, u roku za to određenom, s tim da stavljanjem prigovora (primjedbe) steče pravo na ponovno odlučivanje po predmetu prigovora (primjedbe). Prema žalbi razlika je samo u tome, što se prigovor (primjedba) ne upućuje višoj vlasti, već onoj istoj vlasti, koja je po predmetu odlučila, sa ciljem da ova vlastitu odluku poništi ili preinači. Obično se radi o prethodnim odlukama, koje se izlažu na opći uvid građanstvu, kako bi lica, kojih se te odluke tiču, u određenom roku mogla na njih staviti svoje primjedbe, koje se potom pri definitivnom odlučivanju uzimaju u pretres. Prigovor je nekakav unutrašnji pravni lijek, pravni lijek između četiri zida općine, koji se upotrebljava, kad je odluku donio izvršni organ općine, t. j . uprava ili predsjednik, a ne samo odlučujući organ, t. j . općinski odbor. Predstavka nije formalno pravno sredstvo. Krug lica, koja su ovlašćena da podnose predstavku, nije određen, nije propisan niti je utvrđeno, kome se predstavka isključivo može uputiti, a vlast će predstavku uzeti u pretres ili se oglušiti o nju prema tome, kakva je njena objektivna vrijednost. U praksi neće biti teško postupati analogno kod šumskih ustanova srodnih općinama u imovinskom pogledu (šume imovnih općina, zemljišnih zajednica, plemena, brastava i si.). Do sad smo govorili o redovnom sredstvu žalbe. Ali im a i iz vanrednih pravnih lijekova, pokojima donosi odluku ona ista vlast, koja je donijela i ožalbenu odluku. Ti su lijekovi: molba za povraćaj u prijašnje stanje, molba za obnovljenje postupka, zatim predstavke, ukidanje i mijenjanje odluke s razloga javnoga interesa i poništenje odluke od strane nadzorne vlasti (pravni lijek je reformaterai, ako se odluka mijenja ili dopunjuje, a kasatorni, ako se ukida). U našoj su šumarskoj upravnoj praksi najčešće predstavke. Pri ocjeni predstavke vlast, koja je izdala odluku, zbog koje stranka podnosi predstavku, može uz pristanak lica, koja su tom odlukom stekla stanovita prava, da tu svoju odluku ukine ili izmijeni pridržavajući se zakonskih uslova (§ 133). * Dr. Stanko Ma j č en: Komentar zakona o opštinama. Beograd 1933, knjižarnica Oece Kohna. 7 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1939 str. 10 <-- 10 --> PDF |
U javnom interesu ukida ili mijenja odluku najviša vlast, koja je nadležna za odlučivanje po dotičnom predmetu (instancija), ako se radi o zaštiti kojega javnoga interesa, da bi se otklonila teška opasnost za život i zdravlje ljudi, kad se radi o državnoj sigurnosti, javnom miru i poretku, javnoj bezbijednosti, moralu ili narodnoj privredi (134). Odluka se može ništiti i na osnovu prava nadzora. Nadzorna vlast, u vršenju prava nadzora, oglasit će ništavom odluku, protiv koje nema pravnoga lijeka samo u slučajevima, koji su u zakonu tačno pobrojani i to kad je takva odluka izdana od vlasti, koja nije stvarno nadležna za taj predmet, ili od organa, koji nije mogao biti ovlašćen za izdavanje takovoga akta, kad sadrži grešku, koja prouzrokuje ništavost po nekoj izričnoj zakonskoj odredbi (135). Što se izvršenja odluke tiče, reći ću samo toliko, da ona vlast, koja je donijela odluku u I. stepenu, oglašava odluku izvršnom. Po Dr. F. O o r š i ć u* principi z. u. p. ovi s u : 1) Vrhovno je načelo, da upravna vlast u pravilu pokreće postupak po službenoj dužnosti ex offo, ako to traže javni interesi. Vlasti imaju čitav niz zadataka, koji potječu u prvom redu od javnih interesa. Stranka pak sama pokreće postupak izuzetno, u koliko je predlog stranke potreban a) po pravnim propisima, b) po prirodi stvari (građanski parnični postupak reguliše isključivo samo kontradiktorni tip parničenja, dok upravni postupak ide u korist ili protiv jedne stranke ili u korist ili protiv više stranaka). 2) princip saslušanja stranaka dolazi u red osnovnih načela, jer stranka mora u pravilu u svakom slučaju da je saslušana, jer joj zakon daje pravo da oživotvori ili zaštiti svoja prava i´interese; 3) ako ne dođe na raspravu lice, po čijem je predlogu ili protiv kojega je pokrenut postupak, vlast ipak provodi raspravu i izdaje odluku in contumaciam; 4) restitucioni sistem recipiran je iz građanskog parničnog postupka (gr. p. p.) i po njemu se dozvoljava povraćaj u prijašnje stanje postupka u slučajevima, koje z. u. p. propisuje; .) inkvizitorni značaj z. u. p. traži, da vlast po službenoj dužnosti ispituje materijalnu istinu. Od traženja te istine ne smije se odustati ni u kojem slučaju. Vlast se u tu svrhu može služiti i prinudnim sredstvima. Stranka se na raspravi može služiti svim dopustivim sredstvima u cilju zaštite svoga prava ili pravnoga interesa; 6) vođenje procesa mnogo je više uprošćeno po z. u. p. nego po gr. p. p. U upravnom postupku izbija javni interes u prvom redu, a zatim interesi pojedinaca; 7) vlast treba da ide zatim, da postupak bude što racionalniji, što svrsishodniji, brži, prostiji i jeftiniji; 8) princip neposrednosti dolazi manje do izražaja nego u gr. p. p. Upravna vlast ne mora u svakom slučaju održati usmenu raspravu. Vlast bira onu vrst ispitnog postupka, koja je u konkretnom slučaju najpodesnija. Za upravni dokazni postupak važi u pravilu posredno izvođenje. Princip neposrednosti dolazi do izražaja tek kod usmene rasprave. Usmena se rasprava preduzima u prisutnosti stranaka, svjedoka i vještaka, a odluka * Dr. F. (ioršić : Komentar zakona o opšteni upravnom postupku, Heograd 1931 g.. knjižarnica Gece Kohna. 8 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1939 str. 11 <-- 11 --> PDF |
se izdaje na osnovu usmene rasprave. Prema tomu dokazi se izvode na samoj usmenoj raspravi; 9) princip usmenosti služi principu neposrednosti. Rasprava bazira na usmenim izjavama učesnika, te se prema tomu naziva usmenom raspravom. Usmenost je kombinovana sa pismenošću, pismenim izjavamasaopćenjima stranaka, zapisnicima o izvođenju dokaza prije ili izvan rasprave izvještajima, vještačkim mišljenjima i t. d. Žalbeni postupak posredan je i pismen; 10) pravni je postupak u pravilu javan, dok je u inkvizitornom postupku nejavan. Za stranke je rasprava javna, a da li će se raspravi pripustiti i treća lica, javnost, zavisi o slobodnoj ocjeni voditelja rasprave. Nakon što srno se upoznali sa sadržinorn i osnovnim1 principima upravnog postupka, koje smo naprijed izložili, čitalac će se osvjedočiti, da je utjecaj sudskog; procesnog: prava na upravno procesno pravo zaista velik. Upravna vlast, kad vrši postupak odnosno kad donosi odluku, ili je vezana u potpunosti na izrični pravni propis ili pravni propis daje upravnoj vlasti izvjesna prava, u kojima ima da se kreće ocjena, koja je inače slobodna, u koliko nije ograničena s tim pravnim propisom. Vlast u stanovitim slučajevima može donijeti odluk u po slo bodno j ocjen i (po svojem diskrecionom pravu). Slobodna ocjena je izvjesna sloboda upravne vlasti odnosno organa u času, kad primjenjuje stanovito pravno pravilo na konkretan slučaj odnosno kad prosuđuje stanje stvari i odlučuje u postupku. U slučaju slobodne ocjene ima upravna vlast da polazi u svojem radu sa stanovišta izvjesnih općih principa, kao što su: načela o »općem dobru«, »javnom interesu«, »potrebi«, »nuždi i slično«, shvatajući sve to po svojem razumnom i obrazloženom nahođenju. Pobliže o tom ne nalazimo ništa u upravno-pravniin propisima, ali ta načela postoje u općem shvaćanju, odnosno često ih čovjek pronalazi iz smisla i intencija zakonodavčevih u specijalnim propisima. Radi toga nema ni ovdje apsolutne slobode za upravnu vlast u postupku, i ako ona nije izrično vezana na zakonski propis. A´ko vlast može da po slobodnoj ocjeni donese svoju odluku, tad je to izraženo u zakonu riječima: »upravna vlast može«, ili »ovlaštena je« »po stvarnoj potrebi kraja (mjesta)«, »odrediti će što je u javnom interesu «, »odrediće što je u interesu narodne privrede«, »odrediće sa važnih razloga«, »po mogućnosti« i t. d. Kad u zakonskom tekstu stoji: »treba, mora, ima, dužan je, zabranjeno je, nije dopušteno, dozvoliće se, neće se uskratiti, odobriće se, proglasiće se«, vidimo odmah razliku u prirodi pravne norme. U ranijim policijskim državama upravna je vlast to svoje diskreciono pravo zloupotrebljavala, dok se danas i u slučaju, kad vlast donosi odluku po slobodnoj ocjeni, mora svaka takova odluka valjano obrazložiti, kako to propisuje z. u. p., bila odluka pozitivna ili negativna. Ovo se mora napomenuti zato, jer po takvim odlukama nema upravno-sudske nadležnosti i protiv takove odluke nema stranka pravo upravno-sudske tužbe (član 19 tač. 3. Zakona o državnom savjetu i upravnim sudovima). Vlast primjenjujući odredbe z. š. postupa po slobodnoj ocjeni u ovim slučajevima: krčenje šuma (s 7), izrada privremenoga privrednog pro 9 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1939 str. 12 <-- 12 --> PDF |
grama za period od 10 godina (59), obaveza gospodarenja s privatnom šumom po načelu stroge trajnosti (74), odobrenje podizanja strugara (88) itd. Da bih zaokružio ovaj referat, reći ću najvažnije i o upravno sudskom postupku. Po zakonu o državnom savjetu i upravnim sudovima od 17. maja 1922 godine »Upravni sudovi sude po administrativnim sporovima. Administrativni je spor samo između pojedinaca ili pravnog lica s jedne i upravne vlasti s druge strane, a postoji ondje, gdje je aktom upravne vlasti povrijeđeno kakvo pravo ili kakav neposredni lični interes tužioca zasnovan na zakonu. Postoji li u danom slučaju ovakav interes, ostavlja se sudu na ocjenu« (čl. 15). »Državni savjet rješava o žalbama protiv presude upravnih sudova. Po tužbama protiv ukaza i ministarskog rijesenja rješava Državni savjet u prvom i poslednjem stepenu« (čl. 17). »Pojedinac, kome je pravo ili neposredni lični interes zasnovan na zakonu, povrijeđen nezakonitim aktom upravne vlasti, ima pravo žalbe samo na jednu višu upravnu vlast. Protiv odluke te upravne vlasti može podnijeti tužbu samo upravnom sudu. Ako je ta upravna vlast Ministar, tužba se podnosi Državnom savjetu« (čl. 18). »Tužba na upravni sud, odnosno Državni savjet nije dopuštena u stvarima, u kojima su i koliko upravne vlasti pozitivnim pravom ovlašćene da donose riješenje na osnovi slobodne ocjene« (čl. 19 tač. 3). »Tužiti se može: 1) što upravna vlast u svome aktu nije nikako primijenila ili nije pravilno primijenila kakav zakon ili zakonitu uredbu; 2) što u postupku, koji je prethodio, nije vodila računa o propisima postupka (čl. 23) ...« Moglo bi se još postaviti pitanje, od kakovoga je utjecaja primjena z. u. p. na ekonomiju u šumarstvu. U koliko će možda u prvim godinama administriranje biti oteščano, ipak je odlučno, što svaka samovolja upravnih vlasti kao i uprava pojedinih vlasnika šuma prestaje, jačati će se pravna svijest kako kod organa vlasti tako i kod naroda, a što je najvažnije, dolaziti će pravičnost jače do izražaja. Tehnički dobro organizovana administracija neće ometati razvoj privrednoga života. Po § 127 zakona o šumama (z. š.) »ministar šuma i rudnika vrši šumarsku policiju i nadzor nad svim šumama preko općih upravnih vlasti. Opća se uprava vrši po banovinama, srezovima i općinama (član 17 zakona o unutrašnjoj upravi od 19. VI. 1929. sa kasnijim izmjenama i dopunama).« Po § 139 z. š. »u pogledu administrativnog postupka važiće propisi zakona o općem upravnom postupku«. Po § 140 z. š. »administraciju kod uprave državnih šuma kao i za šume, koje su uzete pod državnu upravu, propisaće ministar šuma i rudnika «. Ta administracija nije napose propisana, već je tokom vremenana osnovu nekojih pravilnika razvijena i ustaljena bila stanovita upravna praksa i prije orgnizacije šumarske službe kod uprave državnih šuma po Uredbi o organizaciji ministarstva š. i r. od 23. V. 1936. Ministar šuma r rudnika svojim je rješenjem br. 34.775 od 18. XII. 1935. god. naredio upravama državnih šuma, da se na osnovu § 2 stav 2. z. u. p. u administraciji pridržavaju propisa toga zakona. 10 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1939 str. 13 <-- 13 --> PDF |
Služe se njim via facti subsidiarno i uprave komunalnih šuma (zemljišnih zajednica, imovnih općina i državne uprave ekspropriisanih šuma), za koje važe specijalni zakoni i zakonski propisi i to: zakon o zemljišnim zajednicama od 24. IV. 1894., zakon o imovnim općinama od 25. VI. 1873 i od 11. VII. 1881., naredba o podržavljenju uprave i pravilnik o upravi ekspropriisanih šuma od 29. III. 1934. ministarstva poljoprivrede br. 20753. Koji stručni organi, na koji način i u čemu učestvuju u upravnom postupku? Svi stručni šumarski organi imaju posla sa direktnom ili analognom primjenom z. u. p. osim onih, koji su u službi privatnih lica, čije šume nisu opterećene servitutima. U užem smislu to su šumarski organi u službi kod općih upravnih vlasti (sreskih načelstava, banske uprave, ministarstva š. i r.). Kao organi vlasti to osoblje radi po upustvima svoga starješine (§ 28. z. u. u.). U davanju stručnih mišljenja i u čisto tehničkim poslovima oni su samostalni (§ 29 z. u. u.). Ne ulazim za sad u pitanje, mogu li stručni referenti kod općih upravnih vlasti voditi samostalno rasprave u kancelariji i na licu mjesta. Po z. u. p. ne bi mogli, ali ih ipak ban ili sreski načelnik određuje da provode raspravu na licu mjesta (krčenje šuma, zaštitne šume, požar). U širem smislu to je osoblje, koje neposredno upravlja i gospodari šumama državnim i šumama, koje stoje pod osobitim javnim nadzorom u onom slučaju, kad u službi svoga poslodavca dođe u položaj da prema korisnicima šuma ili trećim licima postupa shodno (analogno) propisima z. u. p. Taj postupak moraju poznavati činovnici, koji upravljaju državnim šumama bez obzira na to, što u ekonomskim odnosima države prema trećim licima (ako ta lica nisu servitutni ovlaštenici) ne mogu nastupiti štetne posljedice za ta treća lica, ako se u postupku pogriješi, jer državno šumarsko nadleštvo (direkcija šuma, šumska uprava) ne nastupa kao vlast, već kao svaka druga privatna stranka. Prijeđimo makar letimično radnje, što ih sreski šumarski referent ima da vrši po propisima z. u. p. Kao organ sreskoga načelstva dolazi on u priliku da izrađuje odluku u II. i I. stepenu. Primjer za II. stepen. Po §-u 135 zakona o općinama od 24. III. 1933. dopuštena je žalba protiv odluke općinskoga odbora nadzornoj vlasti (sreskom načelstvu), kad se ta odluka odnosi na poslove iz samoupravnoga djelokruga općine (§ 76), a u taj samoupravni djelokrug spadaju općinske, i seoske šume. Ako dođe do upravnoga spora po kojoj šumsko-gospodarskoj ili šumsko-upravnoj stvari, sreski će šum. referent imati da izradi odluku u II. stepenu. Odluke, što ih po z. š. donosi sresko načelstvo u I. stepenu, odnose se na krčenje šuma do 5 ha (§ 9), na pošumljavanje (12—14), na zaštitu šuma od vjetra, insekata i zaraznih bolesti (28—29), na šumske požareve (§ 40—47), na zabranu sječe kad nema privrednoga plana (63), na način, vrijeme i obim izvršivanja službenosti (72), na čiste sječe (75), na upravljanje privatnim preduzećima po šum. stručnjacima (77), na pridnu put (81), na plavljenje i splavarenje (87), na dozvolu za podizanje strugara (88), na stručno upravljanje šumama po kvalifikovanim licima (134) konačno na najvažniji kod nas još danas upravni rad, t. j. rad oko provođenja kaznenih naređenja (141—174). 11 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1939 str. 14 <-- 14 --> PDF |
Ban donosi odluku o krčenju šuma iznad 5 ha (7), o zaštitnim šumama (15—27) i o privrednom planu (59), zatim odluku o drvosječnom i ogojnom predlogu i o vanrednom iskorišćavanju šuma pod osobitim javnim nadzorom (60); odobrava uzgojni predlog (61), odlučuje o izradi privrednoga plana na trošak vlasnika šuma (64), o ograničavanju službenosti (69), o radu komisija za izdvajanje krševa i golijeti (94); rješava žalbe na izdvajanje krševa i golijeti (98), odlučuje o diobi privatnih šuma do 500 ha (106) i o prinudnim šumskim zadrugama (108), donosi riješenja u II. stepenu po šumsko-´kaznenim predmetima. Osim po navedenim donosi ban odluke i po ostalim predmetima, koji su pobrojani u §-u 38. IV. zakona o banskoj upravi. Ministar šuma i rudnika donosi u I. stepenu odluku o uzimanju u državnu upravu po ponovnoj povredi privrednog plana (65), odredbu o dužnosti izradbe privrednog plana za privatne šume ispod 300 ha, odredbu o diobi privatnih šuma iznad 500 ha (106), odobrava sreskom referentu da može upravljati šumama pod osobitim javnim nadzorom (131). Konačno u II. stepenu u svim predmetima, po kojima je nadležna banska uprava u 1. stepenu. Tako po zakonu o šumama. Kako je sa ostalim specijalnim zakonima i uredbama (o općinama, o općem imovinskom zakoniku za Crnu Goru, o zemljišnim zajednicama, o krajiškim imovnim općinama, o organizaciji službe kod državnog šumarstva)? Kod radnja, koje vrši u svojoj nadležnosti šumska uprava (sitne prodaje po rnolbi, kad treba obrazložiti n. pr. neuvaženje molbe i uputiti stranku na direkciju šuma), zatim kod radnja, što ih u svojoj nadležnosti vrši direkcija šuma i stranku upućuje na ministarstvo za slučaj žalbe itd., mnoga će se prepiska smanjiti, kad šef uprave valjano obrazloži ili usmeno ili pismeno zašto molbu ne uvažava. Upravni postupak kod krajiških imovnih općina i zemljišnih zajednica određen je specijalnim zakonima i zakonskim propisima za te ustanove. Ti su zakonski propisi za krajiške imovne općine ovi: 1) zakon od 15 lipnja 1873 o imovnim općinama u hrv. slav. vojnoj krajini, 2) zakon od 11. srpnja 1881, kojim se razjašnjuju odnosno preinačuju neke ustanove zakona od 15. lipnja 1873. o imovnim općinama u hrv. slav. vojnoj Krajini. Po članu 27 zakona od 15. VI. 1873. »vrhovno pravo nadzora nad ukupnom upravom i. o. pridržava se državi, a izvršuje ga glavno zapovjedništvo (danas banska uprava) po vladinom povjereniku (danas podržavljena stručna šumska uprava). Pod riječi »država« nije se razumijevala ugarska država, već (po razvojačenju vojne krajine) tadanja hrvatska zemaljska vlada. Po zakonu od 11. VII. 1881. pripada vrhovnoj zemaljskoj upravnoj vlasti redovan nadzor nad i. o. Po §-u 1. Naputka za službovanje i gospodarenje kod i. o. u hrv. slav. krajini »vrhovno upravljanje i nadziranje službovanja i gospodarenja vrši država«. »U tu je svrhu kod vrhovne zemaljske upravne vlasti ustrojeno šumarsko nadzorništvo«. Kompetencija toga nadzorništva tačno je određena. Danas je to nadzorništvo odsjek za šumarstvo. Po §-u 11 i 16 toga naputka (za koji se smatra da ima zakonsku snagu) svi zaključci organa i. o. podleže odobrenju vrhovne zem. upravne vlasti. Pošto po § 38 zakona o banskoj upravi sve zaključke odobrava 12 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1939 str. 15 <-- 15 --> PDF |
banska uprava, prenesena je na nju kompetencija ranije vrhovne zemaljske upravne vlasti. Nikakovog molbenoga postupka nema po rečenim zakonskim propisima osim u propisima o redovnim globama (§§ 110—115 Nap. c). Po mojem mišljenju nije pravilna upravna praksa, koja se razvila od prestanka Dokrajinskoga namjesništva, a do obrazovanja banskih uprava, da je ministarstvo šuma i rudnika vrhovna upravna vlast II. stepena i vrhovna nadzorna vlast II. stepena nad imovnim općinama. Zakon o zemljišnim zajednicama od 25. travnja 1894 u glavi II — Oblasti — u §-u 50 propisuje, da je kotarska oblast (sresko načelstvo) nadležna prvo-stepena nadzorna vlast a drugo-stepena je kr. zemaljska vlada u Zagrebu, danas kr. banska uprava. U molbenom tečaju važe opći propisi. To su propisi sadanjega z. u. p. Dakle u internom poslovanju u odnosima članova prema z. z. rješava sporove nadzorna upravna"" vlast. Tu su dakle, kad se radi o internim sporovima kod tih ustanova, dva stepena u nadzornoj funkciji upravnih vlasti: sresko načelstvo i banska uprava. Sam nadzor nad upravom i gospodarenjem vrši sresko načelstvo, koje odobrava sve zaključke organa z. z. (zastupstva i glavnih skupština ovlaštenika) bez prava žalbe. Molbeni tečaj dopušten je samo u slučaju kad su proračunom predviđeni izdaci veći od primitaka i kad se radi o sklapanju zajma, koji presiže redovni prihod z. z. Banska uprava kao drugo-stepena nadzorna vlast odobrava samo one zaključke glavne skupštine ovlštenika, »kojim se preinačuje koja ustanova pravilnika, odsvaja ili zamjenjuje nepokretna imovina, zaključuje dioba ili raspolaže s novčanim glavnicama« (§ 43 z. z. z.). Nije mi poznat zakonski propis ili kakav upravni akt osnovan na zakonu, po kojem se ovlaštenici z. z. mogu žaliti na odobreni zaključak banske uprave, jer po mojem mišljenju takav je zaključak odmah po odobrenju pravnosnažan i izvršan. Po tim je propisima svaki zaključak i. o. ili z. z. odobren po nadležnoj nadzornoj vlasti izvršan odmah po odobrenju. Nema više vlasti zakonom određene, o kojoj bi zavisila pravna valjanost ili izvrsnost tako odobrenoga zaključka. Ti propisi nisu do danas izmijenjeni, jer po § 173 zakona o općem upravnom postupku »procesne odredbe, određene specijalnim pravnim propisima po pojedinim upravnim stvarima, važiće i dalje izuzimajući slučajeve, gdje one protivurječe odredbama glave V. odsjeka I. o dostavljanju «. »Odredbe zakona o. u. p. imaju značaj supletoran i njegovi propisi važe, u koliko nema naročitih postojećih propisa. Kao generalni zakon z. o. u. p. ne dira u specijalne zakone i uredbe, kojima su regulisani posebni procesni načini. Partikularni upravni zakoni ostaju na snazi sve dok dotična upravno-pravna materija ne bude izjednačena naročitim jedinstvenim zakonom materijalno-pravne prirode« (Dr. F. Ooršić). Dakle samo novim zakonom o imovnim općinama i zem. zajednicama može se izmijeniti sadanji upravni postupak kod tih ustanova i taj novi zakon može i mijenjati odredbe zakona o. u. p. kao svaki lex posterior, * Riječ »upravna« zato, jer se pod tom riječi »upravna« razumijeva »državna«, zato što to sresko načelstvo vrši taj nadzor nad z. z. i preko općinski!? uprava. 13 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1939 str. 16 <-- 16 --> PDF |
koji derogira legi priori, ali to se ima svesti na onaj minimum, koji je diktovan posebnom prirodom dotičnog postupka (n. pr. rudarski zakon, šumski zakon). Dalje, po odredbi iz § 175 z. o. u. p. mogao je ministar šuma i rudnika od 26. II. 1936 god. da putem uredbi sa zakonskom snagom ukida pojedine procesne odredbe postojećih specijalnih upravnih zakona i uredaba dovo deći ih u sklad s načelima i odredbama zakona o. u. p. Funkciji ministarstva šuma i rudnika, po kojoj je ono vrhovna upravna i nadzorna vlast nad svim šumama, dakle i nad šumama i. o. i z. z., trebalo je zakonskim putem dati sadržaj. Jer to nije učinjeno, smatram čitavu sadanju praksu nezakonitom i treba ju što prije napustiti, a vrhovnu upravu i nadzor vršiti neposredno. Iz toga svega slijedi: 1) klauzula nadzorne vlasti, kojom ona odobrava ili ne odobrava stanoviti zaključak imovne općine, nema karakter odluke po propisima zakona o općem upravnom postupku, 2) riješenje o odobrenju ili neodobrenju je konačno, pravnosnažno i izvršno. Jedan primjer. Ban odobri zaključak gospodarskoga odbora imovne općine X, kojom je izvršena javna pismena prodaja etata njezinih šuma. Po odobrenju izjavi N. N. žalbu ministru šuma i rudnika zbog nepravilno provedene dražbe i povrede njegovih interesa. Zastupam gledište, da je takva žalba nedopuštena, jer nije žalba po z. u. p., već prigovor, koji se imao i mogao riješiti prije odobrenja dražbe iz ovih razloga: a) Uslove za javnu dražbenu prodaju i tekst kupoprodajnoga ugovora prethodno odobrava nadzorna vlast (uslovi moraju biti posve jasni, ponude treba da se stavljaju za svaku skupino zasebno). b) U uslovima licitacije u pravilu stoji da prodavalac može da prihvati i ponudu, koja nije novčano najpovoljnija. c) Poslije svake izvršene licitacije, za koju u pravilu treba obrazovati posebnu komisiju, uobičajeno je, da pretsjednik komisije zapita sve prisutne kod licitacije (interesente, oferente), ima li tko kakav prigovor dražbenom postupku i ako ima, da to odmah dade u zapisnik o održanoj licitaciji, a ako ga ne može odmah da izvede da to učini u najkraćem određenom roku. Akt dražbe šalje se sa ev. prigovorima vlasti nadležnoj za odobrenje licitacije. Gdje to nije uobičajeno, treba to odrediti. d) Odluku o izvršenoj licitaciji treba hitno donijeti. e) Nijedan se oferent ne može žaliti u smislu z. u. p. ili prigovarati, da je izvršenom licitacijom povrijeđen njegov kakav interes zasnovan na zakonu, jer nijedan zakon takav slučaj ne reguliše i ne može ga regulisati. Radi se samo o povredi formalnoga prava izraženoga uslovima licitacije, a nikako o povredi materijalnoga prava zasnovanoga na zakonu. Takvoj se povredi može prigovoriti, ali odmah po izvršenom činu licitacije. i) Nadzorna vlast sama će ništiti dražbu, ako ona nije izvršena po uslovima. Prema tomu ne treba dirati u postojeće pravno i činjenično stanje, već banskoj upravi dati načelno uputstvo u smislu prednjega pod toč. 1 i 2, dot. a—f, čim će se administracija znatno uprostiti, nijedan se zakonski propis neće povrijediti, a s tim će se izvršiti i ozakonjena odredba o dekoncentraciji i decentralizaciji vrh. drž. uprave. Šumarska se praksa razvija u tri razna pravca: tehnički rad (u užem smislu), privredni rad (uprava i ekonomisanje izvjesnom šumom) i 14 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1939 str. 17 <-- 17 --> PDF |
staranje šum. stručnjaka kod opće upravne vlasti oko pravilnog vršenja šumsko-policijskih i šumsko-privrednih mjera po z. š. kao i staranje oko unapređivanja šumarstva uopće. U tehničkoj grani zanimanja ne dolazi administracija do izražaja, kod druge vrsti ona je vezana na vlastita pravila, kod treće dolazi primjena z. u. p. do punog izražaja, jer opća upravna vlast kao nosilac državne vlasti, imperija, ima da odlučuje u odnosima između pojedinaca i cjeline, u koliko se radi o primjeni propisa zakona o šumama kao i specijalnih zakona. Dok se tehničkoj i ekonomskoj strani struke u školi posvećuje pažnja i s praktične strane, teoretsko i praktično obrazovanje u struci organizatorno- upravnoj prepušteno je slučaju. Uvjerio sam se, da mnogim mladim drugovima nedostaju osnovni pojmovi iz upravnog i sudskoga, a pogotovo iz privrednog zakonodavstva, što bi bezkompromisno morali sa sobom iz škole ponijeti u život. Na pitanje, kako je to moguće, odgovara se, da su dosta malo ili ništa slušali n. pr. o najmovnoj ili zakupnoj ili kupoprodajnoj pogodbi, što im dnevno u praksi treba, dök su mnogo više slušali o stvarima, koje nemaju praktične svrhe. Nešto će biti na stvari i nadajmo se, da do ovakovih abuzusa akademske naučne slobode neće više dolaziti. Koliko je opet mladih kolega sticajem prilika došlo bez prethodne prakse na položaj šefa državne šumske uprave ili čak na položaj sreskog šumarskog referenta, da se istom na tom položaju sami izgrađuju, što nije na korist ni službe ni stranaka. Izgleda, da još ništa ne koristi neprestano naglašavanje, da i u ovoj grani ljudske djelatnosti, kakova je šumarstvo, mladi kandidati moraju, kao i mladi liječnici i suci, asistirati više godina tehničkim, ekonomskim i organizatorno-upravnim operacijama najboljih stručnjaka. Zato, što tako nije ni ranije rađeno u punom obimu, a danas se radi samo izuzetno, moralo se desiti i dešava se, da smo mi mnogi zatajili, jer se kod nas već odavna zaboravilo, da u viša i u najviša nadleštva treba upućivati prve između najboljih. To je opet možda zato što danas premještenje ministarstvu ili b. upravi kadkada znači stvarno kaznu, a dešava se i to, da se u najviša nadleštva upućuju na rad mladi, u praksi dovoljno neizgrađeni stručnjaci, koji su morali malo više u praksi da rade i da prođu sve tehničke i gospodarske operacije i normalne administrativne stepenice. Pa kad svega toga i ne bi bilo i kad bi se postavio svatko na svoje mjesto, ne zaboravimo, da živimo u periodu, u kojem iz bivših šest pravnih područja sa svim zasebnim karakteristikama kulturne, ekonomske, političke, čak i socijalne prirode treba izgrađivati jedinstvenu administraciju. Postoji mišljenje, da naša šumska administracija prosječno ne zadovoljava. Zaista, kad čitamo mnoga upravna akta kao primjenu generalne norme na konkretni slučaj (riješenja, odluke, raspise, naredbe, upustva), što ih izrađuju šumsko-upravni organi kod općih upravnih vlasti, uu najniže pa, na žalost, do najviše upravne instancije, ne možemo se oteti nekoj bojazni, da bismo, ako se ovako nastavi, mogli da izgubimo onu samostalnost, što ju danas imamo i da dođemo pod skrbništvo pravnika. Da se to ne desi, a u najboljoj namjeri, ali protiv svoje volje, moram da navedem samo nekoliko primjera. Vrlo mnogi pojedinci traže intervenciju upravne vlasti u svojim poslovnim odnosima sa raznim šumovlasnicima. Kolike žalbe i predstavke povodom odluka nižih vlasti stižu iz naprednijih krajeva samo ministarstvu šuma i rudnika kao drugostepenoj odnosno kao najvišoj šumsko-upravnoj vlasti. Dobro je poznato, da su poslovi iz kupoprodajne, najamne, zajamske i drugih pogodbi poslovi 15 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1939 str. 18 <-- 18 --> PDF |
izrazito privatnopravnoga karaktera i da svaki takav ugovor tačno propisuje, da one sporove između obijuh strana, koji se ne mogu u redovnoj unutrašnjoj administraciji izgladiti, rješava građanski ili berzanski sud. Ipak, i pored toga, sve vlasti, čak i najviša upravna vlast, umjesto da a limine odbacuje takove zahtjeve stranaka, kad one traže da im upravna vlast reguliše spor (iz posve razumljivih razloga, manje takse i brži postupak) uzima u postupak ovakve zahtjeve miješajući svoju funkciju upravne vlasti sa funkcijom vlasti nadzorne. Ima vrlo mnogo i detalja, koji karakterišu naše znanje, a prema tomu i naš rad. Tako sam u najvišoj instanciji čitao i ovo: »sa šumama se ima reakcionarno gospodariti«, »sa privatnim šumama ima se strogo potrajno gospodariti«, »komično je, kad banska uprava traži da vrši nadzor nad državnim šumama opterećenim servitutima«, »na svako autentično tumačenje zakona o šumama daje saglasnost i glavna kontrola«, »članovi imovne općine vrše servitutno pravo u imovno-općinskim šumama«, »direkcija šuma je upravna vlast prvoga stepena« itd. Tomu se ne treba toliko čuditi kad uvažimo, da jedan čovjek ne može biti istovremeno vrlo dobar i inžinjer i ekonom i administrator. Kod nas se još uvijek sve to miješa, jer se ne vrši izbor stručnjaka. Ali najveće zlo vidimo u tomu, što izvjesnim strujama kao da nije u interesu, da se vrši selekcija činovnika, da državno osoblje bude primjereno plaćeno, da ostane materijalno nezavisno i tako naša državna administracija sređena. Veliku štetu trpi narod od rđave administracije. Ne valja ipak za to pasti u rezignaciju, već se naprezati, koliko je moguće, jer bolja vremena moraju doći. Po Dr. I. Krbeku * »nekadanja omnipotencija upravnika, koji je u policijskoj državi postupao u konkretnom slučaju po slobodnoj ocjeni često na štetu stranaka, prestaje i zamjenjuje ju moderna uprava, koja teži tomu, da se uprava prožme pravnim elementima«. Zato sam odlučio da pred stručni forum iznesem više informativnih članaka iz naše šumarske administracije, sa željom, da mladim drugovima barem donekle olakšam upravnu službu. Ranije smo odličnih šumarskih upravnih činovnika imali ipak više. Taj nedostatak u praksi naknadio bi valjan udžbenik o administraciji u šumarstvu, ali to prepuštam pozvanijima od sebe. Želja mi je bila da sa ovim referatom na osnovu praktičnog iskustva skrenem pažnju svojim drugovima na važnost z. u. p., koji u šumarstvu dnevno dolazi do primjene. Primjenjivanjem z. u. p. u šumsko-gospodarskoj upravi svakako će se u prvim godinama uvećati i oteščati administracija ili će znatno oslabiti rad po »slobodnoj ocjeni«, zapravo samovolja pojedinih organa u šumama državnih i pod osobitim javnim nadzorom. Teret će se smanjiti, ako se riješimo onih naših grdnih pogrešaka, što ih činimo. Zamrli će osjećaj pravde i pravičnosti u narodu oživjeti i narod će s vremenom steći uvjerenje, da se radi »pravo i po zakonu«, dok je danas kraj sve većega broja zakona narod s punim pravom uvjeren, da na svijetu ima sve manje pravde, što ima više zakona. Résumé. Considérations touchant . application — dans l´administration fo restiere — des diverses normes administratives du caractere général. ![~ Dr. 1. Krbek : Upravno pravo I. Zagreb 1929., Jugoslovenska štampa d. d. 16 |