DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1939 str. 44 <-- 44 --> PDF |
i) ...... .......... .... ce ....... .......... ...., .. .... ........ ...... .. ....... ....... ... .... .. 5 .... .... .. ... ..... ..... ...... ....... . ......., ......., ........ . ....... (........) ....... 40 ...., — a .. .... .-..... .. ... ...... .......... ..... ... 34 ..... 2) ... .... je ........ . ........ ...., ....... ........... . .......... .......... Ha ...... .. ..... .... ....... y ...... 3) .......... . ... ... .... je ........ . ....... ..... 4) II y ....... ...... .... .... ... ... .... ......... .. ..... (......). .) ... .... ..... ..... ...... .......... y ...... 6) ............ je .... ..........., na ce y ..... .... ...... y ...... ..... ........ 7) ........... ...... ........ ....... . ........ ....... ......... .......... ...... ......>. ......... . .. ... ..... ..... ....... 3) ... ........ ................ .... (5 .... ....) ....... ... .... ....... 65 ... ..... .... ce .......... .... ...... ....... ..... ....... . y ...>. ......... ....... .......... ..... 9) ........... ..... je .... ....... ....... .......... ... y ........ ...... ........ ... ......... ...... ........ ..... 90% ...... . ..... 8000 .../.. ....... ........... 10) ... ni´h je ..... ....... . .. .......... ....... ......., ..... ce ... ........ (....) ....... .. .... ........ ... je neh ........ y ...... ........ ... ......... ......... . .. ....... ............ ........ .. ... ........ .... . ..... .... .. je ....... ............ ....... ...... ........ .. no ....... ............. . ....... ......... ........ ......... . ........... ......... ......... ...... ce ..... ......... ........ y ..... ........ ..... ... .......... ..... .. ............ y .... (.......... S-10). ... ...... ........ .... ... ........... .. ...... .. .......... .... ...... ...... ... ........... .... . ....... 0. ... 247/38. NAUČNA EKSKURZIJA ZAGREBAČKIH STUDENATA ŠUMARSTVA PO PRIMORJU (U MAJU 1937). Nestalo je Zagreba... Prelazimo Kupu... Uz Mrežnicu vozimo se neko vrijeme. Smještamo se za spavanje. Onako, da se bar malo odmorimo... I üorski Kotar je već tu ... Vidici su krasni... Na kamenim stijenama koči se visoko jela izmiješana s bukvom, koja je puna života u ovim krajevima započela tek svoju vegetacijsku periodu. Evo nas i u Licu, Svjež zrak djeluje na nas osvježujući. Vadimo bilježnice... Pravimo bilješke cijelim putem zahvaljujući marnom našem prevodiocu kroz te predjele g. Ing. Aniću, koji nam na brojna pitanja poznatom svojom susretljivošću daje najpripravnije objašnjenja. Tek što smo pošli željezničkom prugom uz samu stanicu Lič, na lijevoj strani pruge na visokoj gromadi golog kalcijevog karbonata vidimo krasne primjerke jele, koja prpošno stoji i odolijeva svemu na tom golom kamenu. 1 snijegu i buri i nestašici vode i suncu. 42 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1939 str. 45 <-- 45 --> PDF |
Ostavljamo pomalo željezničku prugu i lijepim šumskim puteljkom skrećemo u šumu, gdje se izmiješano rasprostire jela (Afoies alba) i bukva (Fagus silvatica). Na tom području krasne jelove i bukove sastojine susrećemo njene pratioce u obliku grmlja i to mukinju (Sorbus aria), jarebiku (Sorbus aucuparia), alpinskog kozilca (Lonicera alpigena), običnog kozilca (Lonicera Xylosteum) kao i crvenu bazgu ili planinsku zovu (Sambucus racemosa). Susrećemo zatim i biljke pratilice bukovih šuma i to redom Senecio Fuchsi, Dentaria trifolia, Lunaria rediviva, kao i biljke koje redovno prate bukvu i jelu i to Mercurialis per., Dentaria enneaphylla, Dentaria bulbifera. Na mnogo mjesta vidimo i Salamonov pečat (Polygonatum multiflorum), koji je pratilac bukovih i hrastovih šuma, ali ga i ovdje mnogo susrećemo. Kao tipične pratioce bukovih šuma i na ovim mjestima nalazimo Actaea spicata i Prenanthes purpurea. Na malom proplanku viđamo i čemeriku (Veratrum album), koja je veoma opasna za stoku. Šuma, u kojoj se nalazimo, prebornog je oblika sa svim dobnim razredima. Tlo je velikim djelom pokrito humusom, ali tu i tamo strše dosta velike gromade kamenja. Vjerojatno je, da je taj humus od kamenog tla i od grana i listinca učinila baš šuma, koja je svojim korijenjem povezala tlo u kompletno i učinila ga podesnim za uzgajanje šuma. Slika 1. Područje bujice Slani Potok. Lijevo Juričićeva pećina (Foto Tranger) Ostavljamo uvalu sa jelom i penjemo se sve više prema brdu Medvedaku. S vida pomalo gubimo jelu, a preotimlje mah bukva. S puta promatramo rasprostranjenje jele i nju u visinama vidimo samo u uvalama, koje obiluju vlagom, dok je na osojnim stranama uopće nema. Daljnja kultura, koju sretamo, je bukova šuma panjača. Sorbus aria dolazi sve više. Aneroidom ustanovljujemo visinu od 850 metara. Na tom mjestu prviput na našem putu javlja se grab (Ostrya carpinifolia) u bukovoj šumi. Tlo je u toj visini već izrazito kamenito. Sorbus aucuparia prevladava, a javlja se i gorski javor (Acer pseudoplatanus). Nalazimo se ispod brda Medvedaka (1027 m) i sa visine od kojih 950 m. promatramo kraj oko nas. Gledamo dolje ispod nas bukve sa krošnjama izrazito zelene boje, pune života, kako stoje izmiješano s jelom, koja u gornjim regijama biva sve rjeđaostaje sarno u uvalama. Na toj visini sreli smo Ostryu, koja nije otvorila još svoje pupove, jer je ta visina njena gornja granica rasprostranjenja. S jugoistočne strane Medvedaka nailazimo na topolu (Populus tremula) i lipu. Uz sam put opažamo i dren (Cornus mas), koji dolazi na vapnenastom tlu, dok Cornus sangvinea dolazi na izrazitom silikatnom tlu. Prolazeći stazom, koja nas vodi prema moru, susrećemo bijelu kuriku (Evonymus europea) i izraziti bukov elemenat: Hepatica triloba. 43 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1939 str. 46 <-- 46 --> PDF |
\ Potpuno nestaje jele kod vrhova Tičje Velo i Tičie Malo. Začas sa vrhunca ugledavamo more. Pogled na čitav otok Krk i više je nego krasan, a zbita mala mjestanca otoka čine iz ptičje perspektive lijep dojam. Krasna i plodna Vinodolska Dolina sa svojim lijepim zelenilom ugodno djeluje na oko. Ušli smo u područje listopadnog hrasta medunca (Quercus pubescens). Na visini smo od 750 metara. Tu dolazi crni jasen (Fraxinus ornus). Kao pratilac vrijedan je spomena maklen (Acer Monspessulanum) sa još potpuno nerazvijenim lišćem kao i rašeljka (PrUnus Mahaleb). Značajna pratilica tih šuma jest Thymus sp. Spuštajući se dalje sretamo obični pasdriien ili bodljak (Rhamnus cathartica), zatim bradavičavu kuriku (Evonymus verrucosa), drijen (Cornus mas), primorsku borovicu (Juniperus Oxycedrus), obični ili vlasuljasti ruj (Rhus cotinus), pustenu mušmulicu (Cotoneaster Slika 2. Borova kultura na popuznom terenu bujičnog područja Slani Potok (Foto Tranger) tomentosa) i maljavi likovac (Daphne alpina). Osim toga javlja se sve više Rhamnus rupestris i Sedum maximum. U tim predjelima javlja se sve više i više Ostrya. Gledajući tlo vidi se, da je ono kamenito, ali obraslo većim ili manjim grmljem, a pitanje je, bi li se na tom kamenitom tlu podigla s vremenom i lijepa šuma. Odgovor je danas jasan, da je uz materijalne žrtve to moguće. Samo treba naći neki izlaz, koji će zadovoljiti i šumu i narod u tom kraju. Pučanstvo toga kraja oskudijeva na gorivu, a lišće grmlja jedina je gotovo hrana koza i blaga. 1 kad bi se htjela da podigne visoka šuma i da ta šuma bude od neke veće koristi, trebalo bi najprije kraj, koji se pošumljuje, ograditi, da se spriječi dolaženje koza. Tad bi se mogao izvesti resurekcioni sijek. Taj se sastoji u tomu, da se na cijelom ograđenom kompleksu izvrši gola sječa grmlja. Iz panjeva bi istjerale mladice i za dvije godine već bi postigle dosta veliku visinu. I tako bi taj kraj, koji oskudijeva na gorivom materijalu, bar pokoljenjima ostavio zalog ljepše budućnosti i osigurao im ono, čega danas ondje nema. Možda će jednom ipak doći do toga. 44 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1939 str. 47 <-- 47 --> PDF |
Nakon malog odmora silazimo dalje prema selu Autovu. Upravo pri ulazu u selo opažamo primorski grab (Carpinus duinensis) i običnu smrdljiku (Pistacia Terebinthus). Prošavši selo dolazimo do bujičnog terena zvanog Slani Potok, koji je godinama povlačio zemlju i ugrožavao put i okolna zemljišta. Danas je na tom tlu podignuta ručnom sadnjom borova već dosta lijepa šuma sa podstojnim bagremom, koji se vidi tu i tamo u gustom sklopu crnog bora. Vezanje tla je odlično uspjelo. Humusa u toj šumi je prilično. Silazimo zatim niz bujicu Slani Potok i promatramo kretanje kultura na flišu. Na jednom mjestu nailazimo uslijed kretanja tla na povaljen dosta velik dio borove sastojine, koja je još pred 14 dana po pričanju nadlugara bila u dubećem stanju. Slušamo, kako je zamislio da osigura ovu bujicu g. šumarski nadsavjetnik P r e mužić , koji je svojim radom mnogo zadužio ovaj kraj. Možda će njegova zamisao s obzirom na troškove ostati samo zamisao. Uhvatili smo cestu prema Crikvenici i stižemo do šumskog vrta u Crikvenici. Na sve nas šumski vrt čini ugodan dojam. Red je u vrtu savršen. Tomu redu pogoduje rahla zemlja. U oči upada to, da se sijanje vrši po duljini gredice, a ne popreko kao Slika 3. Uspjesi ipošumljavanja u okolici šumskog rasadnika u Crikvenici (Foto Butorac) u vrtu našega fakulteta u Maksimiru. Oni to čine, jer bura piri u istom smjeru, kako teku gredice, a oni onda usmjeruju istim smjerom redove. U vrtu se odgajaju biljke mnogih vrsta crnogorice, a najviše Pinus nigra, kao i pojedine vrste lisnatog drveća za nasade i parkove. Za pošumljenje krša najpodesnije su na Sjevernom kršu sadnice crnog bora stare dvije godine, jer kod sadnje većih biljaka štetno djeluje bura. Iz vrta s jedne i s druge strane lijep je pogled na pošumljeni krš. Gledamo fotografski snimak od prije 40 godina, kada je taj kraj bio gotovo gol, no danas on pruža lijepu sliku rada i napretka u svakom pogledu. I ova nam mjesta, a takovih ima na kršu više, jasno kazuju, da je pošumljenje krša moguće uz mnogo truda, prosvijećenosti, razumijevanja i novaca. Pokazuje nam se, kako se sade borove biljke na kršu, a i sami to radimo. Krampom se iskopa do 40 cm duboka jama, u koju se najprije stavlja nešto sitne zemlje crljenice. Lijevom rukom drži se sadnica, desnom se zagrće sve više, dok se sasvim ne zagrne. Zasađene biljke ograđuju se kamenom, a rahla se zemlja u jami pokrije djelomice također kamenom, da bude otpornija proti buri i isparivanju. Za nama ostaje i šumski vrt i već smo u samoj Crikvenici. Pregledavamo lijep park, veoma lijepo uređen. Uz druge vrste drveća nalazimo tu Evonymus japonica,, Mespillus japonica, Ceratonia siliqua, Quercus Hex i dr. 45 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1939 str. 48 <-- 48 --> PDF |
Muklo reže luksuzan brod tiho plavo more. S lijeve i s desne strane pruža nam se pogled na tužnu sliku posve golo« krša. Od Senja dalje visoko se koči Velebit. Prolazimo uz Basku prema Rabu. Gledamo Plavnik, gdje počinje područje vazda zelenih šuma. Zamalo ugledavamo tipične tornjeve Raba, koji u noći čine lijep dojam. U Rabu silazimo. Odmoreni ujutro rano polazimo u šume otoka Raba. Neposredno s obale ulazimo u poznatu rabsku šumicu — park Komarčar. Na ulazu u živici od japanske kurike stoji spomenik šumaru Beliji, čovjeku kojem je sadanja generacija podigla spomenik, dok se je za života borio sa žiteljima s puškom u ruci, da pošumi koji komadić zemlje. A baš ta šumica sa svojim lijepim i ugodnim hladom privukla je ovamo tisuće stranaca, koji ovdje traže zdravlja, odmora i razonode ostavljajući novac, od kojega dobrim dijelom živi narod ovoga kraja. Slika 4. Učesnici ekskurzije u blizini glasovitih pinija kod samostana Sv. Eufemije na otoku Rabu (Foto Tranger) Sastojina parka je u glavnom od alepskog bora (Pinus halepensis). Viđamo i česmiku ili crniku (Quercus ilex), čije je lišće poput kože tvrdo, dok su listovi u hladu mekši, sjajniji, a uz to i oštro nazubljeni. Unutar parka nalazi se i šumski vit »Komarčar« . Njegove gredice su uredne, a teku poprijeko, ne uzduž kao u Crikvenici. Uzrok je opet položaj vrta i utjecaj vjetra na mlade biljke. U vrtu sretamo prviput na našem putu primorski ili kitnjasti bor (Pinus maritima). Pregledavamo sadnje u posude od konzerva. Upućujemo se prema šumici Dundo i već na putu sretamo elemente makije i to mirtu (mrču, Myrtus communis), divlju špargu (Asparagus Acutifolius), zapletinu (Lonicera implexa i Lonicera etrusca), škrobut (Clematis viticella i Clematis flamula) i slatku kitu (Rhamnus alaternus). Putem prema lugarnici uz samo more vidimo običnu konopljiku ili drvce čistoće (fratarski biber, Vitex agnus castus), metliku (Tamarix), i sitinu, koja svoje korijenje pruža u samo more. Tu i tamo vidimo običnu žuku (Sparcium junceum). Malo zatim gledamo kulture nastale ručnim pošumi ja vani em na krasu oko strojarnice. Pošumlienje je izvršeno s jednogodišnjim sadnicama alepskog bora, a u 46 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1939 str. 49 <-- 49 --> PDF |
kućicu, koja je u svrhu sadnje bora iskopana, metnuli su još sjemenje od crnog bora, lovora i crnike. Pošumljenje je izvedeno godine 1935 u proljeće i to stoga u proljeće (a ne jesen), jer kod sadnje u jesen bura i posolica unište mnogo biljki. U dnu strojarnice, na gotovo podvodnom terenu vidimo ručnom sadnjom podignuta topolova stabalca, kojima je svrha (kao i alepskom boru) da ovaj komadić prostora oko strojarnice zaštite od žege i da oku dadu ljepši izgled. U šumi Dundo sretamo veliki vrijes ili uljku (Erica arborea), koja ovdje dosiže visinu od 3 metra i debljinu od 5—6 cm. Drvo erike, po pričanju gospodina ing. Šepića, u velike se cijeni i htjeli su ga kupiti Englezi, pošto je odlično za pravljenje lula (zbog tvrdoće, dok mirisa nema) i uglja iz njenog korijenja i to uglja neke naročite vrste. Sretamo i komoriku (Phillyrea latifolia), zatim planiku (Arbutus unedo). Cijelim putem sretamo smilje (Helichrysum). Šuma crnike ovdje je dosta lijepa, ali se tu i tamo vide suhe grane uništene od Coraebus bifaseicatusa. Kod same lugarnice stoji jedan do drugoga Cupressus pyramidalis i Cupressus horizontalis karakteristični sa svojim po- Slika 5. Općinski pašnjak na Rabu, pokraj Premužićeve staze Sv. Eufemija—Dundo (Foto Tranger) sebnim habitusima. Usput našli smo po koje stabalce također vazda zelenog hrasta plutnjaka (Q. suber). Na križanju puta u Krišfofor i sv. Margaretu dolazimo do sastojine hrasta medunca (Ouercus pubescens) sa podstojnom sastojinom (Erica arb). Daljnjim hodom kroz šume otoka Raba dolazimo do mjesta, gdje je nekada bila najljepša šuma crnike. Posječena je i prodana za 60.000 dinara. Za njeno prirodno pomladenje ostavljeni su sjemenjaci i to sama neka kržljava stabla koja nijesu izvršila svoju zadaću, jer je nakon gole sječe preotela mah makija. Još i danas stoje ti kržljavi sjemenjaci na pola truli, a naokolo gustiš makije, koji je potpuno neprohodan. U sastojini alepskog bora općinske šume Kalifront gledamo prirodno pomladenje. Nadalje dolazimo do sastojine crnike, s kojom se ovdje gospodari u ophodnji od 20, a djelomice i sa deset godina. Na tom mjestu ´bila je negda lijepa šuma, ali su je Talijani, predosjećajući valjda svoj brzi odlazak, sjekli odreda 1922 i 1923 god. Na povratku preko sv. Eufemije sretamo lijepe primjerke Pinus maritimastižemo do mjesta, gdje uz jednu kućicu nalazimo naranču (Citrus aurantium). 47 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1939 str. 50 <-- 50 --> PDF |
Ranim jutrom iza toga nastade živahno kretanje po palubi broda, jer evo bijeloga Splita i zelenog Marjana, a u njihovoj pozadini tvrdoga i junačkog Klisa i starodrevnog Solina! Split nas je dočekao obasjan suncem i iskićen zelenim palmama. Pregledavši historijske znamenitosti Splita, ostavili smo Meštrovićevog Grgura Ninskog, da dalje vatreno i odrešito dokazuje stupovima peristila potrebu narodnoga jezika u našem bogoslužju. Mi smo pak krenuli vijugavim stepenicama mimo romantične crkvice Sv. Nikole i uspeli se na sâm Marjan, koji je lijep dokaz, što se dade mukotrpnim radom učiniti iz ljutoga krša. Zato se i nalazi na Marjanu sp-omen-ploča šumaru Henriku Friedlu, prvom pošumljivaču Marjana. Upoređujući splitski šumski vrt sa onima u Crikvenici i na Rabu, nalazimo da su sva tri lijepo uređena. Glavna je briga u ovim krajevima snabdijevanje vrta vodom, te zaštita biljaka od bure, posolice i prežestoke insolacije. Za vođu su uređeni naročiti Slika 6. Naselje u dolini Zrmanje (Foto Trangcr) betonski bazeni, a od bure i posolice zaštićeni su vrtovi skupinama borova ili čempresa. Zbog bure su ponegdje i redovi biljaka orijentisani u smjeru sjeveroistok-jugozapad. Od stoke i insolacije štite se biljke ponajviše pokrivanjem granama. U gradskom perivoju kao i u manjini nasadima upoznajemo još slijedeće spomena vrijedno drveće i grmlje: Casuarina equisetifolia, Eriobotrya japonica, Pittosporum Tobira, Melia azedarah, Crataegus pyracantha, a od četinjača Abies Pinsapo itd. Sutradan ostavljamo Split i vraćamo se u Zagreb. Prolazeći splitskom okolicom vidimo goli krš, koji je uspješno pošumljen samo u branjevinama na padinama Kozjaka. Lijevo od pruge prostire se plodna kaštelanska dolina. Nju zatvaraju prema kopnu brda, koja u glavnom pokriva suri vapnenac. Kroz područje Kaštela uz želi. prugu obilno je zastupana žuka (Spartium junceum), koja upada u oči svojim lijepim zlatnožutim cvjetovima. Ostavljajući nju, ostavili smo posljednjega tipičnog stanovnika vazda zelenih mediteranskih listača i zašli u izrazito područje hrasta medunca. Ono 48 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1939 str. 51 <-- 51 --> PDF |
se prostire daleko po primorskom kopnu. Obuhvatilo Je Kotare i dalmatinsku Zagoru, te čitavu zrmanjsku kotlinu. Na putu od Drniša do Knina opažamo uspjele kulture crnoga bora, koje su dokaz napora i rada oko pošumljenja toga krša. Ograđene branjevine u ovim krajevima također nam dokazuju jasno, kako bi se ubrzo ovdje podigle lijepe šume i pokrile sivi kamen, kad bi se samo šume bolje štitile od stoke. U izvornom području Zrmanje upale su nam u oči seljačke kućice, koje kao da su se pribile uz zemlju iz straha pred burom, koja je u ovom kraju osobito žestoka. Uz želj. prugu opažamo također obrambene zidove protiv bure i sniježnih nanosa. Nestašica šume »dala je ovdje buri krila«; svega toga ne bi bilo, da su ovdje odrasle šume! Pri završetku prostrane oblasti hrasta medunca pojavljuje se javor gluvać (A. obtusatum) kao vijesnik oštrijih klimatskih prilika, koje vladaju u tim krajevima. Kod željezničke stanice Mal o va n susreće se prvi put bukva, koja se odanle širi prema Velebitu. Desno je od želj. pruge područje listopadnih hrastova i graba, koje se širi po ličkoj visoravni. Uz želj. prugu oko Gračaca prema Gospiću vide se čisti hrastici, koji se krešu za lisnike. Kresanje se vrši ljeti. Kresanjem se dobivene grane suše, a zatim u stogove spreme za zimu. Kolikogod je to kresanje za sirotinju korisno, toliko je daleko više štetno za šumu, a vrlo loše djeluje na putnike, napose strance, koji iz željeznice gledaju grozno osakaćena stabla sa bezbroj golih čaprljeva i par kržljavih i oštećenih grna na vrhu stabla. Uskoro opažamo uz želj. prugu ličke vrištine, koje su djelomično uspješno pošumljene borovim kulturama. Od želj. stanice Janjce pa do Plaškog prolazi se kroz oblast jele i bukve. Žalosno je vidjeti tik uz želj. prugu — u okolici Ličkog Lešća nemilosrdno kresane jele, koje ostavljaju upravo bolan dojam. Ove upadaju u oči ne samo nama, nego i strancima. Oni to neće ispričati prilikama, u kojima živi taj narod, nego njegovom kulturom, koju i onako većina stranaca već a priori potcjenjuje ... Od želj. stanice Ličko Lešće prostire se izvorno područje Gacke. Ona protječe Otočkim Poljem i dijeli se u Otočcu u dva kraka: jedan krak ponire u Brlogu, a drugi u Švici. Baš na tom izvornom području siječe se šuma i u velikoj mjeri prorjeđuje, čemu bi se bezuvjetno moralo stati na kraj! U području šumske uprave Vrhovine nalazi se šumsko područje Samar. Na njemu kao i svuda oko Vrhovina, Rudopolja i Babina Potoka ima autohtonih šuma crnog i običnog bora. Zamalo pa evo nas na najvišoj tački željezničke pruge — Rudopolje (870 m). Uz prugu opažamo mnogo paljevina, koje pružaju bolnu sliku... Ostavljamo Blato i priključujemo se bistroj Korani, koja istječe iz divnih Plitvičkih Jezera. Do Karlovca u glavnom prostire se područje bukve. Dalje na bregovitim mjestima raste hrast i grab, a u nizinskom poplavnom području uspijeva hrast. Tako smo ovom našom kratkom ekskurzijom prošli kroz oblasti šuma, koje su značajne za pretežan dio naših šuma uopće. M. Butorac i B. Kraljić. |