DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1939 str. 8 <-- 8 --> PDF |
nije specijalnim zakonom što drugo određeno, rok za žalbu je petnaest dana. Rok se računa od dana, kad je odluka stranci dostavljena odnosno usmeno priopćena odluka, protiv koje se žali. Ovaj potonji slučaj može nastupiti samo kod sporedne odluke, koja se može i usmeno saopćiti, ali´ stranka ima pravo uvijek tražiti i pismenu odluku. Glavna se odluka, makar bila i usmeno saopćena, mora uvijek i pismeno dostaviti. Dan, u koji je stranka odluku primila, ne računa se u rok, već rok teče od dana, koji slijedi iza toga. Na pr. stranka dobije odluku drugoga u mjesecu, onda je posljednji dan za žalbu 17. Ako je zadnji dan nedjelja ili praznik, onda se za taj dan produljuje. Ustanovi li se, da je žalba prekasno stigla ili da je uopće nedopuštena, odbaciti će je vlast, kojoj je stigla, odlukom. Protiv ove odlukeima mjesta zasebnoj žalbi. Ako vlast nađe da je žalba umjesna, a odluka se tiče samo jedne stranke, može ju vlast sama izmijeniti (§ 120). Ako je odluka izdana bez rasprave i saslušanja stranaka i radi toga,, što je bilo to nepotrebno radi potpune jasnoće stvari ili radi toga, što koja stranka nije došla na poziv, a žalitelj dokaže, da je bez svoje krivnje bio odsutan i navede takve činjenice, koje bi mogle dati povoda drugačijoj odluci, onda će vlast imati u prvom slučaju akt nadopuniti i predložiti višoj vlasti, a u potonjem može i sama odluku izmijeniti (§ 122). Ovakova se izmijenjena odluka smatra novom odlukom. Ako se žalbena vlast uvjeri, da je prvostepena odluka valjana obrazložena, ona u svojoj odluci neće ponavljati te razloge, već će to učiniti samo u slučaju, u koliko to nije učinila prvostepena vlast. Još se na nešto mora paziti, što se često zaboravlja. Navede li žalitelj u svojoj žalbi nove činjenice, imaju se te priopćiti protustrankama i dati im rok, da dadu svoje izjašnjenje na to. Naročito ih valja upozoriti, da se zakašnjela izjašnjenja neće uzeti u obzir. Važne su još ustanove o odgodnoj moći žalbe. Po zakonu valjanoizjavljena žalba zadržava izvršenje odluke. Izuzetno vlast može, bez obzira na žalbu, izvršiti odluku, ako je to neophodno potrebno u javnom interesu ili bi odugovlačenje s izvršenjem odluke donijelo nekoj stranci štetu, koja se ne bi mogla popraviti. U tom slučaju može vlast od stranke, u čiju korist odlaže izvršenje, tražiti primjereno jamstvo i usloviti obustavu položenjem toga jamstva. Zakon naročito kaže »izuzetno« i zato takvo izvršenje odluke prije riješenja žalbe mora biti samo rijetka iznimka, a ne pravilo, kako se je to kod nekih vlasti uvriježilo. Odredi li se izvršenje odluke prije riješenja žalbe, mora se u samoj odluci navesti, da žalba nema odgodne moći. Nastane li potreba izvršenja istom kasnije, mora se o tom izdati posebna odluka. Kad viša vlast odluku potvrdi, nema mjesta daljnjoj žalbi i odluka je izvršna. Nu vlast ipak, ako javni interes dopušta ili ako bi nastala za stranku šteta, koja se ne bi dala popraviti, može dozvoliti odgodu izvršenja do riješenja spora po upravnom sudu. Ova se odgoda mora riješiti odlukom, a vlast nije ovlaštena da — izgovarajući se na to, da je stvar kod upravnog suda — ne izvršuje odluke. Žalbena vlast ima smjesta da uzme u postupak žalbu i donese štos prije riješenje. Pogotovo to treba u privrednom životu, koji se danas vrlo 6 |