DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1939 str. 3 <-- 3 --> PDF |
............ .... 63. ....... 1939 Prof. dr. A. PETRAČIĆ (ZAGREB): O RASTVORBI ŠUŠNJA UOPĆE, A NAPOSE NA ŠLJUNČANO-PJESKOVITOM TLU (DÉCOMPOSITION DE LA FANE SUR LE SOL DE GRAVIER) Sušanj1 šumskog drveća trune vrlo različito gledom na brzinu kao i gledom na način rastvorbe. Razlog je toj razlici u tom što na proces rastvorbe utječu veoma raznoliki vanjski faktori staništa (klima i tlo), te različit fizikalni i kemijski sastav lišća od različitih, a i od istih vrsta drveća. Osim toga utječu na brzinu rastvorbe i sastojinski odnošajii kao i sama vrsta šušnja (čist pokrov od lišća ili od iglica; mješovit pokrov od lišća i iglica; razna primjesa prizemnog bilja, grančica, kore, češera i si.). Sušanj se može rastvarati povoljno i loše. I kod povoljne kao i kod loše rastvorbe traje proces trulenja u nekim sluačjevima razmjerno kraće, a u drugim slučajevima dulje vremena. Kod brze povoljne rastvorbe istrune lišće (i bukovo) već u razdoblju od ca 1 godine dana, tako da se na preostalim sitnim dijelovima više ne raspoznaje prostim okom struktura lišća. Kod polagane povoljne rastvorbe traje proces trulenja nekoliko godina (3—4 i više). Normalna množina šušnja sklopljenih sastojina rastvori se obično u roku od 2 godine. Povoljna rastvorba bukovog šušnja traje ponajčešće 2—3 godine. Kod takove rastvorbe možemo u proljeće kod pregledbe šušnja u sklopljenim bukovim šumama vrlo lako razabrati ova tri sloja:2 I sloj : Površinski sloj čini lišće koje je prošle jeseni (i zimi) palo na tlo. To je lišće još posve cijelo, a boja mu je približno ista kao i onda kad je palo s drveća. II sloj : Ispod površinskog sloja nalazi se sloj lišća, koje ondje leži nešto preko godinu dana (rastvorba je zimi uglavnom posve slaba). Ovo je lišće svjetlije boje, odnosno izbledjelo. Ono je samo djelomično još cijelo, no ponajviše je već napola istrulo i često je izmrvljeno u veće ili sitnije čestice. Ove sitne natrule čestice lišća nazivamo t r u 1 i n a il i t r u 1 a d (češku: trouch, njem.: Moder). III s 1 o j : Sloj ispod truline još je jače rastvoren. Sastoji se iz još jače usitnjenih dijelova lišća, koji su obično prekriti crnom prašina 1 Stelja, prostirka. 2 A. Bühler: Der Waldbau, I sr., Stuttgart 1918, str. 291. 57 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1939 str. 4 <-- 4 --> PDF |
stom prevlakom. Ove sitne crne prašinaste dijelove posve istrulog lišća nazivamo prlina ili prlad (češki: mul, njem.: Muli). Naravno da se u prirodi ne nađu na svakom mjestu ovako pravilno poredani spomenuti slojevi. Oni su često radi vanjskih utjecaja (voda, životinje) međusobno dosta izmiješani. Vrši li se humifikacija šušnja ma iz kojeg uzroka polagano i loše , ostaju dijelovi lišća (i inog pokrova) dulje vremena nerastvoreni, te se na njima dugo razabire struktura lišća. Obično je takvo lišće glivnim pletivom međusobno slijepljeno, tako da čini sloj koji pokriva površinu i po par kvadratnih metara veliku. Takve se sljepljenke dadu s jednog mjesta podizati kao poveći plastuni.3 Ako je ovakav sljepljeni sloj dovoljno tanak i još ponešto rahao, nastaje t. zv. kiseli ili sirovi humus (njem. Rohhumus). Kada je takav sloj lišća (i drugih primjesa) deblji (ca 10 cm) i tako gust da se može dobro rezati, nastaje suhi treset u obliku debelih plastuna (češki: zrašelinčne, njem.: Auflagetorf, Trockentorf). Šumska prostirka u svojoj normalnoj množini od osobite je važnosti za šumsko gospodarstvo, a napose za uzgajanje šuma. Njezino korisno djelovanje sastoji se uglavnom u slijedećem: a) Ona je u prvom redu izvor hranivosti tla. Prema tome ona je na mnogim mjestima bitni uslov za održanje plodnosti tla. b) Ona podržava i popravlja rahlost tla. Teža tla koja nisu zaštićena šušnjem, postaju zbita i čvrsta. Humus nastao iz šušnja povisuje vezivost rahlih i sipkih tala. c) Radi veće rahlosti gornjeg sloja tla umanjuje se ishlapljivanje vode iz tla. Ta je okolnost osobito važna za klijanje sjemenja i za održanje na životu mladih biljaka za vrijeme suše; naročito to vrijedil za prisojna staništa. d) Tlo pokrito šušnjem zaštićeno je od najglijih promjena u temperaturi. e) Rahlo tlo sa šušnjem zadržava u sebi mnogo oborinske vlage. Ta je okolnost od vrlo velike važnosti u brdovitom terenu radi održanja vlage tla, čuvanje izdažnosti vrela i umanjenje šteta od poplava u nizinama. f) Ispod i između šušnja sačuva se šumsko sjeme od osušenja i od jačeg smrzavanja, te na taj načiu zadrži veću klijavost do proljeća. Iz svega naprijed navedenog razabire se velika važnost šušnja za naravno pomlađivanje šuma i za uzrast biljaka. Naravni se šumski pomladak redovno pojavljuje i održi na površinama gdje ima bar ponešto humusa od rastvorenog šušnja. Na mjestima odakle vjetar ili čovjek stalno odnose sušanj, sjeme klije vrlo slabo i na tim je mjestima redovno vrlo malo mladih biljaka, ili ih uopće nema. Takva mjesta ponajčešće smo primorani ručno pošumljavati sadnjom biljaka. Klijanju sjemena, napose onog sitnijeg, ne pogoduje debeli sloj šušnja, bilo radi toga što klice ne mogu pravovremeno prodrijeti do tla, te se za vrijeme šuše zajedno sa šušnjem lako osuše, bilo radi toga što u debljim slojevima šušnja mnogo sjemena lako unište kukci, gljive (plijesni) i dr. 3 Naziv u Lici. 58 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1939 str. 5 <-- 5 --> PDF |
Tlo je kod svih vrsta drveća najbolje pripravljeno za klijanje sjemena, ako je pokrito samo tankim slojem rastvorenog lišća, te ako nije obraslo gušćim živim pokrovom, odnosno ako je na njemu možda tek narijetko poraslo nešto neškodljivog prizemnog bilja. Već tanki sloj humusa, od 1—2 cm, s kojim se sjeme lako izmiješa, djeluje vrlo povoljno na klijanje. Humus je snažan izvor ugljične kteeline i dušika. Ugljična kiselina djeluje na topivost karbonata, fosfata i silikata u tlu, pa prema tome djeluje na umnožavanje numeralnih solii u tlu. Ako je u sastojini, koju kanimo uskoro prirodnim putem pomladiti, sakupljeno mnogo šušnja radi velikog obrasta stabala i njihovih gustih krošanja, pospješujemo rastvorbu šušnja privađanjem više svijetla i sunca u sastojinu. Time se utječe na ugrijavanje zraka i tla, kao i na bolju promaju zraka u sastojini. Osim toga sječom stanovitog broja stabala umanjuje se množina novog lišća. Prozračivanje sastojine posti lA zavamo t. zv. pripravnom sječom, kod koje posječemo do % broja stabala u sastojini. Pripravna je sječa osobito nužna kod onih vrsta drveća koje produciraju mnogo lišća, te kod vrsta čiji sušanj polaganije trune, naročito kod posebnih stojbinskih odnošaja. U prirodi se može lako zapaziti da se kod istih sastojinskih odnošaja u hladnijim brdskim šumama stvara više humusa nego u toplijim nizinskim šumama. Isto se tako više humusa stvara na hladnim, sjevernim nego na toplijim, južnijim ekspozicijama. Hladne uvale, gdje zrak miruje, imaju više šušnja nego otvoreni položaji, gdje je veliko zračno strujanje. Loše rastvaranje organskih čestica napose je opaženo u šumama Sjeverne i Istočne Evrope. Iste te pojave opažene su na stanovitim tlima u krajevima atlantske klime s vlažnom i blažom zimom, ali hladnijim ljetom (Sjeverozapadna Njemačka).4 Nabrzinu rastvaran ja šušnja utječe i tlo na kojem listinac trune,5 kako se to razabire iz slijedećih navoda: a) Poznata je činjenica da se na tlima koja obiluju vapnom sušanj brzo rastvara. b)Pjeskovit a tla su vrlo različita prema geološkom porijeklu i primjesi glinenih humoznih i vapnenih čestica. Pošto je pjeskovito tlo dosta prozračno, ono se obično lako ugrijava, ali se i lako ohlađuje. Kod jačeg ugrijavanja sušanj se na njemu vrlo brzo rastvara. Međutim, na pjeskovitim tlima lako nastaje kiseli humus, jer se gornji slojevi lako ispiru i jer u takvim tlima imaju bakterije, koje inače djeluju povoljno na rastvorbu šušnja, slabije životne uslove. c) Glinen a tl a obično su slabo prozračna. Ona su radi pridržavanja vode hladna. Pastvorba šušnja na njima vrši se radi niskih temperatura polagano. Na glinenim tlima lako nastaje kiseli humus i suhi treset. d) Na i 1 o v a s t i m tlima rastvorba listinca je uglavnom povoljna. e) H u m u s n a tl a su, kao i pjeskovita, prozračna, njihovo je ugrijavanje povoljno, a prema tome se na njima stelja dobro rastvara. 4 Dengler : Waldbau auf ökologischer Grundlage, Berlin 1930, str. 189. 5 Bü´hler : Der Waldbau I sv., Stuttgart 1918, str. 406. 59 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1939 str. 6 <-- 6 --> PDF |
Međutim na mjestima niskih temperatura i slabe prozfake lako se i na takvim tlima stvara suhi treset. Osim navedenih staniških faktora djeluju različno na rastvorbu šušnja i vrst e drveća . Sušanj raznih vrsta drveća istog staništa različit je ü obzirom na množinu njegove godišnje produkcije i obzirom na njegov sastav. Postoje u tom pogledu razlike i u Ušću pojedine vrste drveća. Pri tom dolazi do izražaja starost drveća, kvaliteta staništa i dr. U vezi s pitanjem rastvorbe listinca postoje u literaturi različiti podaci. Oni! su, međutim, često međusobno i oprečni, što je očiti znak da je to pitanje vrlo komplicirano i radi toga nije još ni do danas posve istraženo. Ovdje ćemo navesti rezultate takovih istraživanja — uglavnom prema podacima prof. K. Qayera6 i prof. dr. E b e r m a y e r a7 iz bavarske Stanice za šumska istraživanja — u pogledu množine godišnje produkcije lišća u normalno sklopljenim sastojinama glavnih vrsta drveća: 1. Upliv dobi sastojina na množinu lišća. Obično je množina godišnje produkcije lišća u sastojinama gotovo svih vrsta drveća najveća u dobi letvenjaka. Sastojine su u to doba potpuno sklopljene, a krošnje — osobito kod dobro obavljenih proreda — lijepo razvijene. Kod vrsta drveća kod kojih sklop krošanja ostaje gust i potpun do odraslosti sastojine (vrste drveća gustih krošanja), kao što su bukva, smreka ü jela, ostaje množina godišnje produkcije lišća na jedinici površine gotovo nepromijenjena do odraslosti sastojine. Međutim množina šušnja sakupljenog kroz nekoliko godina u starijim ovakvim sastoiinama manja je nego u mlađim sastojinama, jer je u starijim sastojinama radi! većeg odmaka krošanja od tla jača promaja zraka, veći je pristup svijetla i topline do tla, a prema tome je ii brža rastvorba šušnja nego u mladim sastojinama. U sastojinama koje čine vrste drveća rjeđih krošanja (svijetlo zabtijevajuće vrste) naravna je proreda brza, a što ovakve sastojine postaju starije, postaje sklop njihovih krošanja sve rjeđi. Radi toga u njima je godišnja produkcija lišća manja nego u sličnim sastojinama od vrsta koje podnose zasjenu. Te razlike postaju sve veće sa starenjem ovakovih sastojina. Međutim ovo pravilo gubi donekle vrijednost kod upoređenja raznih vrsta drveća (osobito kod četinjara) koji imaju različito velike iglice ili lišće (smreka, bor) ili ostaju na stablu različiti niz godina. 2. Na produkciju šušnja ne odlučuje množina lišća samo po njegovom broju, nego i po njegovoj veličini. I kod iste vrste drveća nije lišće na svim staništima jednako veliko. Na razvitak lišća utječe bonitet tla, toplina, svjetlo, a i slučajna množina rezervnih tvari u stablu. Na boljim tlima je lišće veće. a na lošijim manje. Na tlu istog boniteta lišće je bolje razvijeno u toplijim nizinskim predjelima nego u hladnijim i! višim predjelima. Prema Ebermaver u u Bavarskoj površina 1000 kom. bukova svježeg zelenog lišća iznosi: 6 Kar l Gayer : Die Forstbenutzung, Aschaffenburg 1873, str. 417 do 422. 7 Dr. R. Ebermayer : Die gesammte Lehre der Waldstreu, Berlin 1876, str. 34—60. 60 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1939 str. 7 <-- 7 --> PDF |
Kod nadmorske visine od 133 m . . . . 3.414 m » » » » 324 » . . . . 2.112 » » » » » 500 » . . . . 1.843 » » » » » 685 » . . . . 1.500 » » » » » 1043 » . . . . 1.083 » » » » » 1043 » . . . . 910 » Poprečna produkcija šušnja na 1 ha u čistim do skoro čistim bukovim sastojinama iznosi prema navedenim Ebermaverovi m pokusima, i to u zračio-suhom stanju: a) godišnja produkcija ca 4.100 kg b) trogodišnja množina » 8.160 » c) šestgodišnja množina » 8.470 » d) mnogogodišnja množina » 10.400 » Godišnja produkcija šušnja u jednoj 54-god. hrastovoj sastojim s malo primiješanih bukava iznosila je ca 3.840 kg, a u jednoj 65-god. mješovitoj sastojini hrasta i bukve ca 3.269 kg. U četinjavim šumama nađe se pokrov tla od čistih iglica samo u posve sklopljenim mladim sastojinama, gdje do tla dopire malo svijetla. Poslije prvih proreda (u 30 do 40-god. sastojinama) počimlju se na tlu javljati mahovi. Pokrov od mahova postaje u starijim sastojinama sve deblji. Mahova ima vise u vlažnijim nego u sušim predjelima i šumama. Zato se i pojavljuje deblji pokrov od mahova u šumama jelovim i smrekovim nego u svjetlijim i sušim sastojinama bora il ariša. Poslije sabiranja stelje prođe obično nekoliko godina dok tlo opet pokrije mahovina. Prema iskustvu u bavarskim šumama potrebno je za to na boljim tlima i na sjevernim i istočnim položajima 5—6 godina, na lošijem tlu i na sušim položajima i do 10 godina, a ponegdje i još više vremena. Prema spomenutim Ebermaverovim podacima iznosi u dobro sklopljenim i odrasli m crnogoričnim sastojinama pokrov od iglica prosječno na 1 ha: smreka obični bor a) množina godišnjeg otpada iglica 3.537 kg 3.706 kg8 b) trogodišnja zaliha iglica 7.591 » 8.987 » c) šestogodišnja zaliha iglica i mahova9 . 9.390 » 13.729 » d) mnogodišnja zaliha iglica i mahova 3.857 » 18.279 » 3. K. G a y e r je po množini produkcije šušnja odnosno četinjka sastavio za sastojine raznih vrsta drveća (ne za samostojeća stabla; u eetinjarima bez mahova) slijedeći redoslijed (od veće prema manjoj produkciji): , , bukva, javor, lipa, pitomi kesten, lijeska, grab, joha, crni bor, brijest, hrast, crna topola, ariš, bor, jela, smreka, jasen, breza, trepetljika. s Prema Ebermayer u iznosi godišnji otpad iglica u 25 do 50-god. borovim sastojinama po 1 ha 3.397 kg, u 50 do 75-god. sastojinama 3.491 kg. 9 Kod 6-godišnjeg turnusa sabiranja stelje ima na površini i nešto mahova. 61 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1939 str. 8 <-- 8 --> PDF |
Brzina rastvorbe lišća pojedinih vrsta drveća. A. Ëbermaye r navada da se kod istih stojbinskih prilika pokrov tla od lišća (sušanj)10 uglavnom brže rastvara nego pokrov od iglica (četinjak). Prema opažanjima u bavarskim šumama rastvori se sušanj ponajviše u roku od 2—3 god. (na nekim stojbinama u roku od 4—5 god.), a četinjak ponajviše u roku od 3—4 god. (na pojedinim stojbinama u roku od 5—8 god.). 0 trajanju rastvorbe šušnja i četinjka navodi Ebermaye r slijedeće podatke: a) Brže trunu svi nježni i sočni dijelovi biljaka, a polaganije trunu suši, tvrdi i drvenkasti dijelovi. Tako, na pr., brže trune zeleno lišće nego obamrlo i osušeno; brže trunu nježne ar i šev e iglice i mahovi nego smrekove (smrčeve) i borove iglice. b) Lišće (i ostali dijelovi biljaka) bogatije na dušiku trune brže nego lišće siromašnije na dušiku. c) Iglice (lišće i ostali dijelovi biljaka) koje imaju u sebi više smole trunu polaganije nego iglice (lišće) bez smole ili s manje smole. Zato polaganije trunu borove, smrekove i jelove iglice nego sušanj od lišćara. d) Lišće (i ostali dijelovi biljaka) koje u sebi ima tanina treba za trulenje mnogo kisika. Nalazi li se lišće na mjestima s povoljnim pristupom (promajom) zraka i na toplijim položajima, trune ono znatno brže nego na mjestima gdje zrak nema dovoljno pristupa i na hladnijim položajima. e) Lišće (i ostali dijelovi biljaka) koje u sebi sadrži više vapna i kalija trune pod istim prilikama brže nego lišće koje ima u sebi malo vapnenih i kalijevih soli. f) Lišće (i ostali dijelovi biljaka) koje sadrži više kremenih spojeva trune polaganije nego lišće s manje takvih spojeva. Zato i trune lišće stabala uzraslih na silikatnim tlima sporije nego lišće stabala uzraslih na tlu bogatom na vapnu. Radi toga i trunu brže borov e iglice, koje su siromašne na kremenoj kiselini, od srarekovil i (smrčevih) iglica, koje su bogatije na kremenoj kiselini. B. Od Ramanna " potječu o brzini rastvorbe šušnja i četinjka ovi podaci´: Hrastovo i jasenovo lišće trune brže nego bukovo i grabovo. Borove iglice su dugačke, leže dosta rahlo, za vodu su dosta propusne i trunu dosta brzo. Borovčcv e iglice su mekane, leže nagusto i na suhim mjestima trunu polagano. Radi toga sakupe se često debele ii manje povoljne naslage ovih iglica. Miješan pokrov od lišća i iglica rastvara se vrlo povoljno. C. U knjizi Qayer-Mayr: 1 2 Die Forstbenutzung nalaze se podaci; da lišće brže trune nego iglice. Brzo trune lišće graba , jasen a i 1 il p e, dok se bukovo, hrastovo i brezovo lišće rastvara 10 Cesto se samo pokrov šumskog tla od lišća naziva sušanj , a pokrov ođ iglica naziva se četinjak. 11 R a mann : Bodenkunde II izd., Berlin 1905, str. 344. 12 Qayer-Mayr : Die Forstbenutzung, Berlin 1909, str. 579. 62 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1939 str. 9 <-- 9 --> PDF |
polaganije. Iglice ariš a trunu brzo, borov e iglice trunu polaganije, a jelove i napose smrekove (smrčeve) još polaganije. D. D e n g 1 e r13 navada da se sušanj lijeske, graba, lipe i brez e lako rastvara. Medu ove vrste spada i hrasto v sušanj, a od četinjara lako se rastvara a r i š e v četinjak. Lako se pojavi kiseli humus u smrekovoj šumi, a u nešto manjo jmjeri — osobito u vezi s prizemnom florom — također i u bo rovo j šumi. U jelovim i bukovim šumama javlja se kiseli humus samo iznimno. E. Bornebusch 1 4 je 20 gr lišća raznog bilja miješao u 0,5 kg vrlo kisele (pH=ca 4,2) bukove zemlje. Na dušiku bogato lišće crn e joh e istrunulo je kod ovih pokusa brže nego na dušiku siromašno lišće bukve, hrasta i četinjara. F. Pokusi u šumskom vrtu u Zagrebu. U fakultetskom vrtu u Zagrebu (120 m nad morem) izvadani su od god. 1936—1938 usporedbeni pokusi o brzini trulenja šušnja od bukve, lužnjaka, kitnjaka, pitomog kestena, običnog graba i crne johe, pod posve istim stojbinskim prilikama . Lišće spomenutih vrsta sabrano je dne 30. XI. 1935., i to: od bukve pod starim stablima u šumi Maksimir; » lužnjaka pod starim stablima u šumi Maksimir; » kitnjaka pod starim stablima u šumi Maksimir; » graba pod starim i mladim stablima u šumi Maksimir; » johe pod ca 20-god. starim stablima u šumi Maksimir; » kestena pod starim stablima u seljačkim šumama u Novakima iza Maksimira. Od svake navedene vrste drveća uzeto je 40 kg šušnja. Sušanj je neposredno prije vaganja močen kratko vrijeme u vodi, a vagan je kad se je dobro iscijedio. Sušanj od svih ovih vrsta rasprostrt je dne 28 XII Î935 na vodoravnoj, ca 50 cm visokoj šljunčano-pjeskovitoj naslagi (sitni savski vapnenasti šljunak sa pijeskom). Ovakova podloga izabrana je za ove pokuse radi toga da se proces trulenja ne bi remetio porastom korova. Korov se na ovakvoj podlozi u vremenskom razdoblju öd dvije vegetacione periode obično ne pojavi, ili se pojavi tako neznatno da se može lako otstraniti. Naslaga šljunka zapremala je površinu od 60 m2. Svaka spomenuta vrsta šušnja rasprostrta je na površinu od 10 m2 (5 X 2). Sušanj je pokrit pletenom žicom posve sitnih okanaca. Žica je pričvršćena o rubne daske, kojima su pojedine plohe bile odijeljene. Žica je ležala na listincu, tako da ga vjetar nije mogao raznositi. Pokusna ploha nalazila se na sjevernom rubu rasadnika, uz tamošnju živicu. S južne strane bila je ploha tek djelomično zasjenjivana od jednog reda brezovih i bagremovih stabalaca, koja su međusobno razmaknuta 2 m. Dne 22 IV 1938, dakle nakon 2 ljeta (i 3 zime, no zimi je trulenje neznatno), bio je rezultat rastvorbe slijedeći: 13 D engl er: Waldbau auf ökologischer Grundlage, Berlin 1930, str. 190. 14 Bornebusch : Vidi Petrini: Verhandlungen des internationalen Kongresses forstl. Versuchanstalten u Stockholmu, 1929, Stockholm 1930, str. 540. 63 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1939 str. 10 <-- 10 --> PDF |
a) Po vanjskom izgledu šušnja: Najbolje se održalo bukov o lišće (sušanj). U velikom svom dijelu ono je bilo još čitavo. Kitnjakov o lišće zadržalo je još samo djelomično svoj prvotni oblik. Lužnjakov o lišće nalazilo se u natrulom stanju, ali se još moglo vidjeti1 jasnih lisnih oblika. Kestenov o lišće posve je natrulo, te je sasma izgubilo svoj oblik. Cijelih, odnosno nešto većih površina lista gotovo i nije bilo. Johovo i grabovo lišće posve je izmrvljeno i istrulo. Po vanjskom izgledu lišća izlazi prema tomu iz naših pokusa slijedeći redoslijed brzine trulenja šušnja: Najmanje je istrulo: bukovo lišće, zatim slijede: kitnjakovo i lužnjakovo lišće, kestenovo lišće, a najviše je istruhlo: johovo i grabovo lišće. b) Brzina trulenja prema vaganju preostalih i! s t r u 1 i h čestica. Dne 22 IV 1938 pokupljeni su ostaci lišća na pokusnim plohama, te su odvagnuti. To je obavljeno oprezno rukama, a zatim je ploha lagano pometena. Ona količina lišća, odnosno čestica lišća koja se je odatle dobila, prosijana je i upotrebljena kod vaganja. Posve sitni istruli dijelovi lista nisu se mogli pokupiti, te su ostali na pijesku. Lišće je vagano u suhom stanju. Rezultat vaganja bio je slijedeći: 1. Bukva . . . . 4,98 kg 2. Kitnjak 3,35 » 3. Lužnjak 2,53 » 4. Kesten . . . 1,18 » 5. Joha . . . 0,63 » 6. Grab . . . 0,18 » Prema tome brzina trulenja spomenutih vrsta mogla bi se p r e m a vaganju preostalih čestica poredati ovim redom: Najmanje je istrulo bukovo lišće, onda slijede: kitnjakovo lišće lužnjakovo » kestenovo » johovo » grabovo » Naši pokusi nisu provedeni na temelju jednake težine posve suhog lišća (umjetno sušenog). Prema tome ne možemo brzinu trulenja prosuđivati samo po preostaloj težini istrulog lišća. Ipak upozorujemo da se i ovi podaci uglavnom dobro podudaraju s podacima o brzini trulenja koji su utvrđeni po vanjskom izgledu preostalog lišća odnosno čestica lišća. Na temelju vanjskog izgleda i nađene težine protrulog lišća može se s mnogo vjerojatnosti zaključiti da je redosljed brzine trulenja šušnja spomeuntih vrsta slijedeći: 64 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1939 str. 11 <-- 11 --> PDF |
Najbrže trune: grabovo i johovo lišće, a onda slijede: kestenovo, lužnjakovo i kitnjakovo, a najpolaganije trune: bukovo lišće. Naši pokusi o brzini trulenja šušnja važnijih domaćih lišćara provedeni su na otvorenom prostoru. Sušanj je, dakle, trunuo pod drugim okolnostima nego je to pod krošnjama drveća u sastojini. Pokusi su provedeni! sa svrhom da se utvrdi stanoviti redoslijed važnijih lišćara obzirom na brzinu trulenja njihova šušnja. U tu je svrhu upotrebljena jednaka množina šušnja kod svih 6 vrsta drveća, a osim toga upotrebljeno je šušnja razmjerno više nego što ga godišnje padne na šumsko tlo. Sve to učinjeno je u namjeri da se dobiju što jasniji uporedbeni podaci o brzini trulenja raznovrsnog šušnja pod posve istim vanjskim prilikama. Od dobivenih rezultata posebne je pažnje vrijedan odnos brzine trulenja kestenova šušnja prema brzini trulenja šušnja ostalih vrsta. Prema spomenutim pokusima kestenov sušanj brže trune od bukova i nešto brže od hrastova, a polaganije od johova i grabova šušnja. Vanjski izgled protrulog kestenovog šušnja ponajviše je sličan protrulom hrastovom šušnju. Taj odnos za nas je u toliko interesantniji, što on u literaturi koja nam je dosad stajala na raspolaganju, nije još nigdje utvrđen. RÉSUMÉ. L´auteur rend compte des résultats des essais comparatifs Qu´il a fait l´an 1936— 1937 dans la pépiniere de la Faculté forestiere de Zagreb, située a 120 metres d´altitude. Les essais avaient le but de déterminer la vitesse de la décomposition des fanes de hetre, de chene rouvre, de chene pédoncule, de châtaignier, d´aune glutineux et de charme: le tout sur le sol nu de gravier, sous des memes circonstances de station et pour la meme quantité de fane. Se basant sur la forme extérieure et sur le poids de la fane en état décomposé l´auteur conclut: de la maniere la plus vite se fait la décomposition chez le charme et chez l´aune. Suivent: le châtaignier, le chene pédoncule et le chene rouvre. Le plus lentement se décompose la fane de hetre. lng. V. DELIĆ (Zemun) : O LINEARNOM I ZAPREMINSKOM UTEZANJU DRVETA (RETRAIT DU BOIS DANS LE SENS LINÉAIRE ET VOLUMÉNOMÉTRIQUE) Komad drveta odredjenog oblika, odredjenih dimenzija i odredjene zapremine menja svoj oblik, dimenzije i zapreminu usled promjene stupnja vlage, koju ono sadrži. Sadržaj vlage u drvetu nije, teoretski uzevši, pod normalnim okolnostima nikada stalan. Sveže oboreno drvo sadrži od 30 do 250°/0 vode, it zavisnosti od perioda obaranja, vrste drveta, klime i ostalih îaktora, koji na nju utiču u većoj ili manjoj meri. Veštačkim putem u laboratorijskim ili industrijskim sušionicama, pod temperaturom od 100 do 110° C može se 65 s |