DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1939 str. 34     <-- 34 -->        PDF

Kako se vidi, potrebno je da šumske vlasti konkretizuju svoje
razloge, jer su ti razlozi, kako se oni obično navode, suviše općenite
prirode i slabo uvjerljivi, a razlozi u pogledu klime i suviše magloviti.
Dok se tako ne bude i postupalo, postojaće trajni sukobi i to s tim jači
što pri diobi onih zemljišnih zajednica, koje imaju vrijednih suma, često
i nedopušteni momenti utječu na ovlaštenike, da razdijele svoju imovinu.
Naprotiv kod Z. z., koje nemaju gotovine u naravi ili novcu, a kod kojih
je prijeka potreba da se podijele, događa se da se ta dioba ne vrši, jer
nema sredstava za pokriće komisijskih troškova.


Résumé.


Quelques pensées a l´égard de la notion, de la matiere et des limites des intérets,
publiques délimitant, chez nous, la liberté de disposition de la propriété forestiere.


Ing. A. PERUŠIĆ (BEOGRAD):


KRČENJE ŠUMA I ŽIVOTNA POTREBA
VLASNIKA PO NAŠEM ZAKONU
O ŠUMAMA


(L´ESSARTAGE ET LE BESOIN VITAL DU PROPRIÉTAIRE
D´APRES NOTRE LOI FORESTIERE)


Po zakonu o šumama od 21. XII. 1929. g. krčenje se šuma može
dozvoliti, »ako se s tim stvarno zadovoljava životna potreba, kojoj se
na drugi način ne može udovoljiti«.


Kraj današnjeg društvenog i ekonomskog poretka nije lako normirati
pojam životne potrebe vlasnika jedne šume, jer taj vlasnik može biti
i država, pa crkva, općina, komuna i! privatnik. Prema tomu nije lako
utvrditi ni egzistentnu potrebu vlasnika šume, a katkad je to i nemoguće,
osobito kod velikog šumskog posjeda privatnika ili kakovoga društva.
U upravnoj praksi dolazi dakle do primjene u punom smislu diskreciona
ocjena upravne vlasti, katkad i bez granice. Prema tomu nije
isključena samovolja vlasti. Da bi se ta samovolja vlasti ipak donekle
ograničila, vlast treba da u svakom konkretnom slučaju utvrdi tu
»egzistentnu« potrebu, jer vlast treba da vodi računa o tomu, da će
zaista doći u pitanje egzistencija vlasnika šume, ako ne dozvoli krčenje.


Pojam te egzistencije vrlo je rastezljiv. Životna potreba velikog
šumskoga posjednika drugačija je od životne potrebe lica, koje ima
svoga, recimo, 100 ha šume i ta mu je šuma još mlada.


Nedavno je jednom velikom šumoposjedniku (sa preko 30.000 k. j.)
odobreno krčenje 250 k. j . šume, da bi mogao podržavati svoju poljsku
industriju, jer da mu je ta industrija došla u pitanje zbog izvršene
eksproprijacije šuma u svrhe agrarne reforme. Od toga velikoga posjeda
eksproprisana je naime krajem 1935 g. jedna četvrtina čitavog


88




ŠUMARSKI LIST 2/1939 str. 35     <-- 35 -->        PDF

šumskog posjeda. Postavljeno je bilo pitanje, je li njegova životna potreba
da svoje šume pretvara u drugu vrstu kulture?


U praksi se pojavio slučaj, da je upravna vlast i suviše ekstenzivno
tumačila izraz »životna potreba«, jer je ~^d tim razumjela ne samo potrebu
vlasnika šume, nego i životnu potrebu okolišnog stanovništva,
koje se namnožilo tako, da je prisiljeno na raseljavanje, jer ga raspo
loživo poljoprivredno zemljište ne može da ishrani. Vlast je dozvolu
krčenja i! pretvorbu u poljoprivredne svrhe obrazlagala i životnom potrebom
okolišnog stanovništva. Povodom rekursa trećeg lica da je potrebno
održanje šuma iz javnih interesa, viša je upravna vlast poništila
odluku, tumačeći citiranu normu (§ 7 st. 1. tač. 1) restriktivno s obzirom
na § 6. Zakona o šumama, po kojem se šume, koje postoje, moraju
održati odnosno da je zakonodavac imao u vidu životnu potrebu vlasnika
šume, a ne stanovništva okoline.


Ratio legis je dakle održanje postojećih šuma. Krčenje je izuzetak.
Ono se mora tolerisati. Ipak, kod nas se krče šume na dopušten i na nedopušten
način — zbog potrebe na poljoprivrednim produktima.


Neotkloniva životna potreba poljoprivrednika prisiljava na uklanjanje
onih šuma na relativnom šumskom tlu, koje leže u neposrednoj
blizini naselja. U koliko u planinskim krajevima nema više šumskih ili
pašnjačkih površina za krčenje (na primjer u Bosni, Srbiji) ili se krčenje
šuma na apsolutnom šumskom tlu sprečava (Slovenija, Hrvatska), seli
narod u ravnice i brežuljkaste krajeve.


Dakle i autohtono se pučanstvo množi i dolazi novo sa strane. Taj
prirodni proces na štetu šuma teško uspijeva spriječiti i u onim krajevima,
gdje je narod navikao na red i pokornost zakonima, pa rade odlazi
na zaradu čak i u inostranstvo nego da krči šumu (Gorski kotar). I ta
dosadanja disciplina već popušta, što je i razumljivo, jer svi građani u
zemlji! treba da su pied zakonom jednaki.


Pored toga što ima dovoljno zemljišta, koje se melioracijom može
osposobiti za produkciju, kao i obradivog zemljišta, čiji se prihod može
povisiti boljim obrađivanjem, ipak smo još daleko od toga, da sačuvamo
postojeće kulture šuma. Danas se krče goleme šumske površine (najviše
u Bosni, zatim u Srbiji), a od tih površina i! takove, koje su trajno sposobne
samo za produkciju šumskog drveća.


Kako se šume satiru sve i pored pozitivnih i strogih zakonskih odredbi,
koje treba da garantuju integritet postojećih šuma, na nama je, da
iznalazimo puteve i načine, da se s jedne strane spriječi satiranje šuma
na apsolutnom šumskom zemljištu, a s druge strane da se omogući normalan
prostorni razvitak onih sela, koja graniče sa šumama na relativnom
šumskom zemljištu.


Takovo činjenično stanje upućuje nas na to, da se još za sad — u
cilju sačuvanja šuma na onom zemljištu, koje je sposobno samo za šumsku
kulturu, zatim u cilju normalne migracije i zdrave populacije — dozvola
krčenja šuma uslovi i životnom potrebom okolišnog stanovništva.


Da se reguliše taj unutrašnji populacioni proces, zvane su u prvom
redu druge ustanove (socijalno staranje, agrarne vlasti), ali kako za to
treba vremena i kapitala, treba uporedo s tim da i šumarstvo kraj sadanjega
stanja stvari prinese svoju žrtvu u interesu cjeline na taj način da
se krčenje dozvoli, kad to traži neotkloniva životna potreba okolišnog


89




ŠUMARSKI LIST 2/1939 str. 36     <-- 36 -->        PDF

zemljoradnika ili radnika. Pri tomu svakako treba vlast da ima u vidu
u prvom redu javne interese. Pobližu kvalifikaciju javnih interesa pokušao
sam prikazati u svojoj raspravi »Javni interes u šumskom zakonodavstvu
«. Ti su interesi jedini pouzdani kriteriji, kojim će se upravljati
vlast, kad je u pitanju krčenje šuma u stanovitom kraju, bez obzira,
vrši li se ono na dopušten ili nedopušten način. Ogroman je prethodni
posao za cijelu zemlju utvrditi!, u kojem kraju i zbog kojega javnog interesa
mora da se trajno održava stanovita šuma i na osnovu toga rada
da se novim zakonodavstvom reguliše ograničavanje prava vlasnika
takove šume u korišćenju svojom šumom, jer ima karakteristike općega
dobra, i zato takova stvar nije više isključivo njegovo vlasništvo po
građanskom zakoniku. Umjesto da se tomu poslu pristupi, radi se na
pošumljavanju ovih površina na kršu i jugu države, gdje to javni interesi
traže.


Van sumnje je, da će se narednim novelisanjem zakona o šumama u
cilju sprečavanja proletarizovanja poljoprivrednika ne samo uzimati u
obzir neotkloniva životna potreba poljoprivrednika iz okoline, već će se
vršiti i kolonizacija na račun relativnoga šumskoga tla, kako bi se sačuvale
šume na apsolutnom šumskom tlu u onim krajevima, gdje je natalitet
velik. Tad će vlasnik šume moći tražiti! dozvolu krčenja šuma i
s naslova podmirenja životne potrebe okolišnog zemljoradničkog stanovništva.


Zakon o šumama odredbu iz § 7 stav 1 tač. 1. treba dopuniti! u
slijedećem:


»Ako se promjenom vrsti kulture odnosno upotrebom šumskoga
zemljišta u poljoprivredne svrhe stvarno zadovoljava životna potreba
vlasnika šume, kojoj se na drugi način ne može udovoljiti, ili kad je
krčenje šume potrebno zbog podmirenja životne potrebe zemljoradničkoga
stanovništva na poljoprivrednom zemljištu u neposrednoj blizini
šume, čije se krčenje traži, i ako se od toga može očekivati trajno bolje
iskorišćavanje zemljišta«.


Résume.


L´ auteur propose une adjonction au § 7 de notre Loi forestiere. Cette adjonction
touche les cas d´une nécessité inévitable de . essartage d´un fonds forestier.


90