DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1939 str. 35 <-- 35 --> PDF |
šumskog posjeda. Postavljeno je bilo pitanje, je li njegova životna potreba da svoje šume pretvara u drugu vrstu kulture? U praksi se pojavio slučaj, da je upravna vlast i suviše ekstenzivno tumačila izraz »životna potreba«, jer je ~^d tim razumjela ne samo potrebu vlasnika šume, nego i životnu potrebu okolišnog stanovništva, koje se namnožilo tako, da je prisiljeno na raseljavanje, jer ga raspo loživo poljoprivredno zemljište ne može da ishrani. Vlast je dozvolu krčenja i! pretvorbu u poljoprivredne svrhe obrazlagala i životnom potrebom okolišnog stanovništva. Povodom rekursa trećeg lica da je potrebno održanje šuma iz javnih interesa, viša je upravna vlast poništila odluku, tumačeći citiranu normu (§ 7 st. 1. tač. 1) restriktivno s obzirom na § 6. Zakona o šumama, po kojem se šume, koje postoje, moraju održati odnosno da je zakonodavac imao u vidu životnu potrebu vlasnika šume, a ne stanovništva okoline. Ratio legis je dakle održanje postojećih šuma. Krčenje je izuzetak. Ono se mora tolerisati. Ipak, kod nas se krče šume na dopušten i na nedopušten način — zbog potrebe na poljoprivrednim produktima. Neotkloniva životna potreba poljoprivrednika prisiljava na uklanjanje onih šuma na relativnom šumskom tlu, koje leže u neposrednoj blizini naselja. U koliko u planinskim krajevima nema više šumskih ili pašnjačkih površina za krčenje (na primjer u Bosni, Srbiji) ili se krčenje šuma na apsolutnom šumskom tlu sprečava (Slovenija, Hrvatska), seli narod u ravnice i brežuljkaste krajeve. Dakle i autohtono se pučanstvo množi i dolazi novo sa strane. Taj prirodni proces na štetu šuma teško uspijeva spriječiti i u onim krajevima, gdje je narod navikao na red i pokornost zakonima, pa rade odlazi na zaradu čak i u inostranstvo nego da krči šumu (Gorski kotar). I ta dosadanja disciplina već popušta, što je i razumljivo, jer svi građani u zemlji! treba da su pied zakonom jednaki. Pored toga što ima dovoljno zemljišta, koje se melioracijom može osposobiti za produkciju, kao i obradivog zemljišta, čiji se prihod može povisiti boljim obrađivanjem, ipak smo još daleko od toga, da sačuvamo postojeće kulture šuma. Danas se krče goleme šumske površine (najviše u Bosni, zatim u Srbiji), a od tih površina i! takove, koje su trajno sposobne samo za produkciju šumskog drveća. Kako se šume satiru sve i pored pozitivnih i strogih zakonskih odredbi, koje treba da garantuju integritet postojećih šuma, na nama je, da iznalazimo puteve i načine, da se s jedne strane spriječi satiranje šuma na apsolutnom šumskom zemljištu, a s druge strane da se omogući normalan prostorni razvitak onih sela, koja graniče sa šumama na relativnom šumskom zemljištu. Takovo činjenično stanje upućuje nas na to, da se još za sad — u cilju sačuvanja šuma na onom zemljištu, koje je sposobno samo za šumsku kulturu, zatim u cilju normalne migracije i zdrave populacije — dozvola krčenja šuma uslovi i životnom potrebom okolišnog stanovništva. Da se reguliše taj unutrašnji populacioni proces, zvane su u prvom redu druge ustanove (socijalno staranje, agrarne vlasti), ali kako za to treba vremena i kapitala, treba uporedo s tim da i šumarstvo kraj sadanjega stanja stvari prinese svoju žrtvu u interesu cjeline na taj način da se krčenje dozvoli, kad to traži neotkloniva životna potreba okolišnog 89 |