DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1939 str. 40     <-- 40 -->        PDF

K PITANJU POJAVE RELJEFNIH KRSTOVA I POJAVE PICEA EXCELSA VAR.
VIMINALIS.


U »Šumarskom listu« br. 6. god. 1936. Ing. S. T r e g u b o v priopcjo je svoja
opažanja o pojavi reljefnih krstova na stablima smreke u šumama zapadne Bosne. U
»šumarskom listu br. 8.—.9 god. 1938. Ing. S. F r a n c i š k o v i ć navodi o svom nalazu
autohtonog varijeteta smreke poznate u naučnoj literaturi pod imenom Picea excelsa
var. viminalis. U želji, da olakšam daljnja ispitivanja ovih dviju pojava, priopćujem
ovo nekoliko redaka o mom susretaju s pojavom reljefnih krstova i eventualne raspravne
smreke.


I jedno i drugo našao sam u šumi Stakorini Šumske uprave u Čajniču (odi. 112—
115 i nastavno spram Čudnja). Pišem po sjećanju, ali znadem, da sam kolegi Tregubovu,
prema njegovom pozivu, odmah htio javiti o reljefnim krstovima, dok je naročiti
habitus smreke upao u oči i radnicima, koji su vršili manuelni dio posla oko doznake
stabala ili primanja izrađenog materijala.


Stanište ima ove karakteristike: 1.200 do 1.300 met. nad morem, a konfiguracija
je zapravo manji plato s manjim neravnima, kako se već formira vapnenac;
tlo srednje duboko do duboko; glavna ekspozicija jugozapadna imajući u vidu karakteristike
platoa; sastojina je smjesa smreke i jele, ali smjesa više grapirnična nego
stablimična.


Reljefne krstove nailazio sam na starim osušenim stablima i mahom su bila na
izloženijim položajima. Sva su bila »debela« t. j . prsnog promjera preko 50 cm. Na
tanjim stablima, kao i na izrezanom materijalu (balvanima) krstove nisam primijetio,
i ako sam po sječini dosta krstario i s balvanima se susretao prigodom njihovog
izvoza.


Prigodom doznake stabala za sječu upalo mi je u oči nekoliko stabala smreke
naročitog habitusa, koji bi se podudarao s opisom Ing. Franciškovića za Picea excelsa
var. viminalis. Razlika habitusa upala je u oči i radnicima, koji su vršili doznaku i
tražili od mene razjašnjenje toj pojavi. Obješenost sekundarnih grana tumačio sam
im kao preventivnu mjeru obrane od snijega. Stoga sam u doznaci mlada stabla i
štedio, jer ih, kako navedoh, nije ni bilo mnogo. Pored mlađih stabala bilo je i starih,
kojih se prsni promjer kretao oko 100 om, a visine kretale do 35 met.


Ing. O. Piškorić.


BOLEST SUŠENJA KRUMPIRA I POVOLJNI UTJECAJ ŠUME.


Pojava stalnog sušenja krumpira u Čeho-Slovačkoj potakla je Zavod za poljoprivredna
istraživanja u Bmu (fitopatološku i pedološku sekciju zajedno sa sekcijom
za oplemenjivanje) da detaljno istraže uzroke sušenja i potraže pomoć protiv njega.
Uzrok je nađen u suhoj i vrućoj atmosferi kao i pomanjkanju vode u tlu, zbog kojih
okolnosti bude krumpirova biljka predisponirana za infekcione napade. Sušenje krumpira
se nadalje poklapa s Bruckner-ovom sušnom periodom i dostiglo je kulminaciju
u 1932., 1933. i 1934. god.


Tragajući za ostalim okolnostima, koje su bile sklone sušenju utvrdio je gornji
zavod najtješnju vezu između šume i pojave sušenja. Krajevi s više šume bili su znatno
pošteđeni od sušenja ili je ono bilo beznačajno i obratno. Lijepo kažu Dr. O. Ing.
Jar ski i Dr. J. Ar kos, na osnovu čijeg su prikaza napisani ovi retci, da »karta
sumovitosti izgleda kao negativ karte sušenja krumpira. Posve je jasno, da jačoj
sumovitosti odgovara slabije sušenje krumpira«. Tako se u glavnom brojčano može
ovako prikazati (sve vrijedi za područje rada gornjeg zavoda):


94