DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1939 str. 57     <-- 57 -->        PDF

Zaključuje se: Povjerava se članu Upravnog odbora g. Ing. Milanu Aniću i članu


J. Š. U. Matiji Gjajiću, da sa po dvojicom predstavnika onih u Zemunu i u Zagrebu
diplomiranih, a još nenamještenih šumarskih inžinjera u formi »radnog odsjeka« u
smislu čl. 19. Pravila J. Š. U., a i inače strogo prema Pravilniku J. Š. U., podržavaju
s nenamještenim šum. inžinjerima vezu izrađujući konkretne predloge o načinu, kako
bi J. Š. U. moglo pomoći njihovom što skorijem zaposlenju. Ti se prijedlozi moraju
dostavljati Upravnom odboru J. Š. U., a mimo istoga ne može taj Radni odsjek u ime
j . Š. U. ništa poduzimati!
2.) — Mirovinska zaklada činovnika Imovnih općina. — Gosp. Eduard Slapničar,
šumarski nadsavjetnik u p., uputio je na Upravni odbor dne 12. I. 1939. predstavku ovog
sadržaja: »Upravnom odboru J. Š. U. — Zagreb. — U nijednom od sadanjih projekata


o sanaciji imovnih općina nije niti spomenuta mirovinska zaklada činovnika imovnih
općina, koja i danas stoji pod upravom državne vlasti (danas savske banovine).
Ta je mirovinska zaklada činovnika im. općina ustrojena po čl. 20. Zakona o
imovnim općinama od 15. lipnja 1937. odnosno § 7. Zakona o imovnim općinama u
hrvatsko-slavonskoj vojnoj krajini od 11. srpnja 1881., koji glasi:


»U tu svrhu ima se utemeljiti zajednička mirovinska zaklada. U tu zakladu
imade svaka imovna općina svake godine uplaćivati prinos, koji se. imade obračunati
na deset postotaka svote sveukupnih godišnjih plaća.


činovnici sami pako obvezani su kao i prigodom prvog namještenja, tako i prigodom
svakog promaknuća u veću plaću ostaviti jedan dio plaće u korist zajedničke
mirovinske zaklade.


Ovakav ostatak plaće, imade se odmjeriti kod prvog namještenja sa jednom
trećinom ostatka plaće, preostavšeg po odbitku svote od 300 forinti, a kod svakog
promaknuća sa jednom trećinom iznosa, kojim je plaća povišena, te se imade redovito
u dvanaestmjesečnim obrocima uplatiti.


Ovom zakladom imade vrhovna zemaljska vlast upravljati s istim načinom kao
i s učiteljskom opskrbnom zakladom.


Ovoj je zakonskoj ustanovi udovoljavano sve do mjeseca oktobra 1923. godine,
kad je ministarstvo finansija (generalna direkcija državnog računovodstva) svojom
odredbom od 20. oktobra broj 120304. .. 1923. te uplate obustavila, i to na temelju
Uredbe ministarstva sa zakonskom moći od 4. svibnja 1922. broj 13054, kojom uredbom
se podržavljuje uprava Imovnih općina, i to sa motivacijom: jer i ostali državni činovnici
ne plaćaju, odnosno nemaju ustcge za mirovinu.


Naprvo spomenuta zakonska ustanova o ustrojstvu mirov. zaklade činovnika
Imovnih općina, još je i danas na suagi, iz čega slijedi, da je Uredba Miin. finansija
od 20. oktobra 1923. broj 120304. .. 1923. donesena nenadležno, i da bi danas, da su
se doprinosi redovno dalje uplaćivali — bila zaklada utoliko narasla, da bi mogla veći
dio mirovina pokrivati, ako ne i sve, a imovne bi općine bile u veliko odtercćene.


Osim toga je god. 1922. devalvacija krune nastupila prigodom relacije pretvorbom
u dinare 4 : 1, čemu nije kriva zaklada niti činovnici imovnih općina, te iz toga
slijedi da ovakove finansijalne potrebe može samo država kao takova sanirati, a pogotovo,
kad je uredbom od 4. svibnja 1922. broj 13054. tu obvezu i preuzela, te Imovnim
općinama stavila1 u dužnost samo dotle plaćati činovništvo, dok se ne ustanovi visina
iznosa, koji će se budžetom osigurati (§ 5. te uredbe).


Banovinska blagajna lahko će ustanoviti, koji je iznos od god. 1881. do oktobra
1923. plaćen, a koliki iznos od oktobra 1923. do 1. aprila 1931., kad su ponovno u&tege


111