DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1939 str. 21     <-- 21 -->        PDF

S obzirom pak na unutarnju raspodjelu stanovništva po zanimanjima
odnos između poljoprivrednih radnika* i zaposlenja u drugim za^
nimanjima stoji; za Jugoslaviju kao 3:1 , što je vidna ekonomska anomalija
(Vidi Mišk o vi ć: O malom posjedu; otštampano u beogradskom
knjiž. časopisu »Danas«). Taj anomalni odnos pokazuje jasno, da onaj
jedan iz nepoljoprivrednog zanimanja ne može konzumirati ono, što trojica
produciraju u poljoprivredi (dakle unutarnji konzum, koji je važan
regulator izvoznih cijena takoreći ne postoji), a u drugu ruku pokazuje
i preoptereć.cnost poljoprivrede radnom snagom. Radna snaga nije
produktivna.


Podizanjem industrije, postepenim procesom urbanizacije nastao
bi odliv radne snage sa poljoprivrede u industriju i spriječila bi se jedna
dalja loša posljedica preopterećenosti poljoprivrede radnom snagom:
parcelacija zemljišnog posjeda ispod povoljnog zemljišnog minimuma
sposobnog za kapitalistički način proizvodnje. Porastom urbanizacije
stvorio bi se unutarnji konzum, cijene poljoprivrednim produktima bi
porasle, a s tim zajedno i rentabilitet poljoprivrede i njezina sposobnost
za investiciju kapitala resp. intenzivaciju (umjetno gnojivo, nabava radnih
strojeva i t. d.). Što znači unutarnji konzum za agrar, ilustruje dobro
ovaj primjer: dalmatinski seljak ne može da proda u zemlji (prije utjecaja
Gospodarske Sloge) litru svoga vina za prosječno 1,50 d po litri,
dok švajcarski seljak može da postigne za litru cijenu od 10,— d.


Industrijskom preradom sirovine u fabričke finalije nastaju visci,
koji bi ostali u zemlji. Diferencije između vrijednosti sirovine i proizvedenih
fabričkih produkata, koje pretstavljaju radničke najamnice, ukamaćenje
kapitala, preduzetničku dobit i profit, ostajući u zemlji pospješile
bi akumulaciju domaćeg kapitala i podizanje životnog standarda.


Te diferencije, koje u pravilu gube agrarne i neindustrijske zemlje,
pretstavljaju ogromne manjke u narodnom gospodarstvu.


Po računima Fr. E. Junge a**
Vrijednost gvozdene rude iznosi 0,75 dolara (sirovina)


» » šipke iznosi
5,00 » (fabrikat)


» » čelične igle iznosi 6.800.00 » (fabrikat)


» čeličnih dugmadi iznosi 29.000,00 » (fabrikat)


pera
za sat iznosi 200.000,00 » (fabrikat)


Po računima A. We b e r a povećanje vrijednosti kroz preradu


teče
za drvo ovako:


1 m3
običnog drveta u težini 500 kg vrijedi 100.— d


1 m:!
drveta pretvorenog u celulozu vrijedi 1.000.— d


1 rn:i
drveta pretvorenog u hartiju vrijedi 1.500.— d


1 m8
drveta pretvorenog u vješt, svilu vrijedi 90.000.— d.


Ne smetnemo li poslije ovih podataka s uma, da agrarne zemlje gotovo
sve bez razlike izvoze žito, meso, kožu, drvo, gvozdenu rudu, bakar
i t. d., a uvoze gotove produkte proizvedene baš iz ovih sirovina, onda
su razumljivi deficiti agrarnih ekonomija.


* Pod poljoprivredom ovdje se razumijeva obrađivanje ziratnog zemljišta, dakle
agrikultura
u užem smislu i stočarstvo i ribolov.
** Citirano po djelu Dr. M. Miskovjć : Industrijska politika, Beograd 1936.


139