DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1939 str. 23     <-- 23 -->        PDF

u industrijskom preduzeću. I taj proces penetracije u posao u stvari je
mnogo brži i kraj najstrože selekcije od upliva stranog radništva na podizanje
radnog intenziteta domaćeg radništva.


Psihološki proces utjecanja stranog radništva na radni kvalitet
domaćeg radništva vrlo je spor i tegotan. Strani radnik uvijek je bolje
plaćen od domaćeg, jer mu je rad produktivniji i sa svojom većom najamnicom
on je u isto vrijeme baš onaj kamen smutnje, koji će smetati
prilagođivanju autohtonog elementa industriji. On CC Za domaće radništvo
biti ne uzor-radnik, nego sredstvo zarobljivanja autohtonog elementa
i otuda će stalno postojati nepovjerenje domaćeg radništva u industrijsko
preduzeće, koje je došlo u njihov kraj, da izmijeni sve ono,
što je stoljećima raslo u njemu i što mu je dalo i ekonomski i kulturni
oblik.


Pitanje rada još se jače ispoljuje u slučaju državne, planske industrijalizacije
(etatizovana privreda), koju će u glavnom i morati da provode
sve agrarne zemlje (investicije državnih kapitala, kapitala javnih
korporacija i jurističkih osoba), jer su privatni kapitali maleni i nesposobni
za velike industrijske investicije. U tom slučaju će princip socijalnosti
i humanosti oslabiti oštrinu kapitalističke selekcije radnika i tako
će se vrlo lako obrazovati radnički kader, koji će u industriju unijeti
mentalitet onoga kraja, u kojem industrija nastaje.


Državna privredna politika u pitanju industrijalizacije ne će se
samo rukovoditi mogućnošću iakše dobave sirovine i što jeftinije proizvodnje,
nego će često žrtvujući veći rentabilitet osnovati preduzeće i
u onom kraju, gdje je to ekonomski manje povoljno, ali gdje to traže
ekonomski neuravnoteženi odnosi. Industrijska politika bit će dakle u
svojoj osnovi i socijalna, a kod takovoga stanja stvari još jače upada u
oči važnost rada kao uslovnog industrijskog elementa.


Nije bez značenja, da li će se industrijalizacijom ubrzati proces urbanizacije
i klasnog diferenciranja, da li će se povećati raznoličnost zanimanja
i provesti odliv radne snage sa sela. Sva su ta pitanja također u
uskoj vezi sa mentalitetnim osebinama pojedinih krajeva i dok je o
kvaliteti rada pučanstva uposlenog u industriji ovisan samo njezin prosperitet,
to su ova druga pitanja od značenja za formiranje nove
društvene strukture, novih socijalnih i političkih odnosa u zemlji.


Konzervativni radni elemenat čuvat će svoje tradicije i društveni
i ekonomski kontinuitet sa selom i zemljom, te će radi toga urbanizacija
teći vrlo lagano. Društvena struktura u zemlji ne će se bitno izmijeniti.
Takovo radništvo pretstavljat će nekakvo sezonsko radništvo, koje
svu svoju društvenu i političku snagu bazira još uvijek na zemlji. Psihička
transformacija i kulturna preorijentacija izostat će sasvim, a poljoprivreda
ne će osjetiti nikakav uspon prosperiteta, već obratno, ona će
postati još ekstenzivnija. U mogućnosti da zadovolji zahtjeve svog niskog
životnog standarda kod seoskog trgovca svojom najamnicom, ono
će se zadovoljiti (to konzervativno radništvo) sa prihodom ekstenzivne
agrikulture kao nekakvom rezervom za svaki slučaj.


Konzervativan radnički elemenat je negativan, jer je negibiv i nema


smisla za samostalnu akciju i privređivanje. Vezan sa zemljom, koja će


mu ostati uvijek uporišnom tačkom u njegovoj ekonomskoj i političkoj


borbi, on ne će nikada znati da ocijeni pravilan odnos između industrije


141