DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3/1939 str. 34 <-- 34 --> PDF |
U svim tim trima gospodarskim jedinicama glavne vrsti drveća jesu bukva i hrast kitnjak. Kao sporedne vrsti dolaze: grab, javor, jasen,, klen, divlje voće, uz potoke i joha. Na najnižim položajima saden je i hrast lužnjak. Bukva zauzima hladnije, u glavnom sjeverne ekspozicije, a kitnjak toplije, južnije ekspozicije. Nadmorska visina prve glavne skupine (nizinske šume) varira između 80 i 100 m. Najviše zemljište nalazi se obično uz samu obalu Save. Što se više od Save udaljujemo, u glavnom visina terena pada. Ima mjesta u šumi, gdje je teren niži od najnižeg vodostaja Save. U nizinskim šumama ima dosta podvodnih zemljišta (bara). Te su bare obično duguljastog oblika i prilično uske. Dužina nekih bara zna iznositi i po nekoliko kilometara, a širina samo nekoliko desetaka metara. Bare teku u glavnom paralelno sa Savom. U te bare skuplja se oborinska i poplavna voda. Većina tih bara preko ljeta presuši, ali ipak nema na njima drveća, jer obično u doba, kad počinje vegetacija, te su bare pod vodom. 0 nekim većim visinskim razlikama u nizinskim šumama ne može se govoriti. Relativna visinska razlika u pojedinoj gospodarskoj jedinici kreće se u granicama od 3—8 mt., a to su vrlo male visinske razlike, kad se uzme u obzir, da se veličina gospodarske jedinice u Nizinskim šumama kreće od 6—9.000 ha. Jedino u šumskom predjelu Trstika relativna visinska razlika iznosi 14 mt. U nizinskim šumama geološka podloga je aluvijalni nanos (pijesak). Tlo je duboko, ilovasto pjeskovito, jako humozno i plodno, gdje nema stagnirajuće vode. Prosječna dubina humoznog sloja iznosi oko 60—70 cm. U nizinskim šumama Posavine dolaze mješovite sastojine i ta je mješavina većinom grupimična. Kod grupimične smjese grupe pojedinih vrsta drveća dolaze sad u većim sad u manjim grupama, što ovisi o konfiguraciji i propustljivosti terena. Glavne vrste drveća u nizinskim šumama jesu: hrast lužnjak, jasen i brijest. Kao sporedne vrste dolaze na višim položajima (gredama): grab, klen i lipa, na nižim topola i joha, a na najnižim mjestima, uz rub bara: vrba i rakita, gdje druge vrste zbog stagnirajuće vode ne mogu uspijevati. 1 rasprostranjenje glavnih vrsta drveća ovisi također o propustljivosti terena. Hrast zauzima najviša i najpropustljivija mjesta (grede), na nižim mjestima dolazi brijest. Najniža pak mjesta, gdje nema stagnirajuće vode, prava su domena jasena u Posavini. Jasen zna dolaziti i na onim mjestima, gdje nešto duže vremena stagnira voda, ali koja ipak nisu odviše niska. Na takvim mjestima jasen ima tipičan konični oblik debla, koji je pri zemlji jako odebljao, a dalje u visinu naglo pada. Stablo je kržljavog i kvrgavog uzrasta, slabih tehničkih svojstava. To su tako zvani barski jaseni. Posavska nizina je prvoklasno zemljište za uzgoj hrasta i jasena, kojem nema ravnog možda na čitavom svijetu. To nam dokazuju visine i prsni promjeri, što ih postizvaju ta stabla u svom razvoju kao i sam kvalitet drveta. Osobito blagotvorno djeluju na rastenje hrasta i jasena poplave, koje prouzrokuje obično dva puta godišnje rijeka Sava. Te poplave kao i oborinske vode, koje se sliježu sa brda u nizinu, donose sa sobom fini hranivi mulj. Izgradnjom obranbenog nasipa Gunja-Mitrovica Sava više ne plavi na tom potezu, te će se uslijed toga s vremenom sa 152 |