DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1939 str. 34     <-- 34 -->        PDF

U svim tim trima gospodarskim jedinicama glavne vrsti drveća
jesu bukva i hrast kitnjak. Kao sporedne vrsti dolaze: grab, javor, jasen,,
klen, divlje voće, uz potoke i joha. Na najnižim položajima saden je i
hrast lužnjak. Bukva zauzima hladnije, u glavnom sjeverne ekspozicije,
a kitnjak toplije, južnije ekspozicije.


Nadmorska visina prve glavne skupine (nizinske šume) varira između
80 i 100 m. Najviše zemljište nalazi se obično uz samu obalu Save.
Što se više od Save udaljujemo, u glavnom visina terena pada. Ima
mjesta u šumi, gdje je teren niži od najnižeg vodostaja Save. U nizinskim
šumama ima dosta podvodnih zemljišta (bara). Te su bare obično
duguljastog oblika i prilično uske. Dužina nekih bara zna iznositi i po
nekoliko kilometara, a širina samo nekoliko desetaka metara. Bare teku
u glavnom paralelno sa Savom. U te bare skuplja se oborinska i poplavna
voda. Većina tih bara preko ljeta presuši, ali ipak nema na njima
drveća, jer obično u doba, kad počinje vegetacija, te su bare pod vodom.


0 nekim većim visinskim razlikama u nizinskim šumama ne može
se govoriti. Relativna visinska razlika u pojedinoj gospodarskoj jedinici
kreće se u granicama od 3—8 mt., a to su vrlo male visinske razlike, kad
se uzme u obzir, da se veličina gospodarske jedinice u Nizinskim šumama
kreće od 6—9.000 ha. Jedino u šumskom predjelu Trstika relativna
visinska razlika iznosi 14 mt.


U nizinskim šumama geološka podloga je aluvijalni nanos (pijesak).
Tlo je duboko, ilovasto pjeskovito, jako humozno i plodno, gdje nema
stagnirajuće vode. Prosječna dubina humoznog sloja iznosi oko
60—70 cm.


U nizinskim šumama Posavine dolaze mješovite sastojine i ta je
mješavina većinom grupimična. Kod grupimične smjese grupe pojedinih
vrsta drveća dolaze sad u većim sad u manjim grupama, što ovisi o
konfiguraciji i propustljivosti terena.


Glavne vrste drveća u nizinskim šumama jesu: hrast lužnjak, jasen
i brijest. Kao sporedne vrste dolaze na višim položajima (gredama):
grab, klen i lipa, na nižim topola i joha, a na najnižim mjestima, uz rub
bara: vrba i rakita, gdje druge vrste zbog stagnirajuće vode ne mogu
uspijevati.


1 rasprostranjenje glavnih vrsta drveća ovisi također o propustljivosti
terena. Hrast zauzima najviša i najpropustljivija mjesta (grede),
na nižim mjestima dolazi brijest. Najniža pak mjesta, gdje nema stagnirajuće
vode, prava su domena jasena u Posavini. Jasen zna dolaziti i na
onim mjestima, gdje nešto duže vremena stagnira voda, ali koja ipak
nisu odviše niska. Na takvim mjestima jasen ima tipičan konični oblik
debla, koji je pri zemlji jako odebljao, a dalje u visinu naglo pada. Stablo
je kržljavog i kvrgavog uzrasta, slabih tehničkih svojstava. To su tako
zvani barski jaseni.


Posavska nizina je prvoklasno zemljište za uzgoj hrasta i jasena,
kojem nema ravnog možda na čitavom svijetu. To nam dokazuju visine
i prsni promjeri, što ih postizvaju ta stabla u svom razvoju kao i sam
kvalitet drveta. Osobito blagotvorno djeluju na rastenje hrasta i jasena
poplave, koje prouzrokuje obično dva puta godišnje rijeka Sava. Te poplave
kao i oborinske vode, koje se sliježu sa brda u nizinu, donose sa
sobom fini hranivi mulj. Izgradnjom obranbenog nasipa Gunja-Mitrovica
Sava više ne plavi na tom potezu, te će se uslijed toga s vremenom sa


152