DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4-5/1939 str. 23     <-- 23 -->        PDF

provenijenciji i kvaliteti sjemena vodio bi zavod tačnu evidencija i za
svako isporučeno sjeme dobio bi kupac o tom tačne podatke. Eventualni
višak sakupljenog sjemena eksportirao bi se u inostranstvo. Rad ovog
zavoda upotpunjavala bi jedna (a prema potrebi i dvije) moderno uređena
postaja za ispitivanje valjanosti, čistoće i klijavosti šumskog sjemenja.
Importirano sjeme onih vrsta, koje kod nas ne uspijevaju, također
bi se raspačavalo samo pod kontrolom i putem toga zavoda. Svaka privatna
nekontrolisana trgovina šumskim sjemenjem morala bi se strogo
zabraniti. Ovakav način opskrbe šumskim sjemenjem, koji ujedno omogućava
efikasnu kontrolu njegove provenijencije i raspodjelu rasa na
odgovarajuća staništa, unio bi veću sigurnost kod podizanja novih
sastojma, dok bi u mnogo slučajeva bile otklonjene velike štete od našeg
budućeg šumskog gospodarstva.


RÉSUMÉ. Apres avoir décrit les résultats des recherches allemandes sur la
prospérité des peuplements établis au moyen des semences d´origines tres variées,
. auteur propose quelques mesures a prendre chez nous dans le but a assurer l´avenir
de nos futurs peuplements.


Ing. GJURO ŠOKČEVIĆ (Vinkovci):


SPECIJALNO ISKORIŠĆAVANJE SREDNJEDOBNIH
SLAVONSKIH SASTOJINA
PUTEM PROREDA*


(L´UTILISATION DES FORETS DOMANIALES DE SLAVONIE
AU MOYEN DES ÉCLAIRCIES)


Šume na području kr. direkcije šuma u Vinkovcima u pogledu iskorišćavanja
dijele se na tri skupine i to:


1. Posavske šume u četiri gornje šumske uprave (Nova Gradiška,
Rajić, Jasenovac i Lipovljani) sa ukupnom obraslom površinom od
18.459.96 ha.
2. Posavske^ šume pet donjih šumskih uprava (Morović, Jamena,
Vrbanja, Otok i Županja) sa obraslom površinom od 33.061.71 ha.
3. Brdske šume (Psunj, Novsko brdo« i Jamaričko brdo šumske
uprave Nova Gradiška, Rajić i Lipovljani) sa ukupnom površinom od
8.662.48 ha.
Prema privrednom planu za Posavske šume predviđa se godišnje
iskorišćenje u proredama po 1 ha 3 m8, a to iznosi na cijeloj površini
Posavskih šuma 51.521.65 ha X 3 = 154.564.95 m3. Ta količina prorednog
materijala u Posavskim šumama do danas nije ni izdaleka
iskorišćena.


:;" Predavanje održano u šumi »Spačva« dne 4. X. 1938. prigodom stručne ekskurzije
J. Š. U. u Vinkovcima.


205




ŠUMARSKI LIST 4-5/1939 str. 22     <-- 22 -->        PDF

Centralna uprava sjemenarskih zavoda opskrbljuje valjanim i ispitanim
sjemenom sve državne šumske uprave (ali i te uprave moraju
sjeme platiti po angro-cijeni, a to zato, jer kada bi im se sjeme zabadava
slalo, tada šumske uprave ne bi štedile, već bi tražile i ono što ne
trebaju).


Sjeme se prodaje također i vlasnicima privatnih šuma. Svaki kupac
dobiva naprijed spomenutu kontrolnu provenijencijsku kartu, tako
da ima o kupljenom sjemenu sve potrebne podatke, da zna, gdje će ga
posijati i sa kojim troškovima i uspjehom može bar približno računati.


Kod prodaje sjemena pazi centralni sjemenarskii
zavod naročito na to, da svaki kupac t. j. šumsko
gospodarstvo dobije sjeme, koje potječe sa
stoj bine, koja ima istu ili bar približnu nadmorsku
visinu sa onom stojbinom, na kojoj će se to sjeme
zasijati.


U našoj se državi posljednjih godina radi intenzivno na podizanju
novih sastojina. Mnoga šumska gospodarstva nisu u prilici, da sama
organizuju sakupljanje potrebnog sjemena, već moraju već e množine
sjemena da nabavljaju od trgovaca. To se pogotovo događa tamo, gdje
se pošumljuju veće površine. Pošto kod nas nije nikako organizovana
kontrola nad sakupljanjem, prodajom i pravilnom raspodjelom šumskog
sjemenja, to u mnogo slučajeva ne možemo biti sigurni za budućnost
novo-osnovanih sastojina.


Nije dovoljno, da se ova briga oko nabavke ispravnog, stanovitom
klimatskom području odgovarajućeg šumskog sjemenja prepusti pojedinim
šumskim gospodarstvima. To se može dozvoliti tek u nekim slučajevima,
kada se radi o pošumljenjima na malim površinama i popunjenjima
neuspjelog prirodnog pomlađenja sa sjemenom ili sa biljkama uzgojenim
iz sjemena ubranog sa zdravih sjemenjaka iz bliže okoline tih
površina.


Nabavka sjemena za sva pošumljenja u većem opsegu morala bi se
vršiti pod strogom kontrolom. Od odlučne je v a ž n o s t i, da naši centralni
šumski rasadnici, koji godišnje produciraju milijune biljaka, imaju
tačnu evidenciju o porijeklu sjemena i uzgojenim biljnim rasama, tako
da kod raspodjele naručenih biljaka za pošumljenje određenih staništa
šalju biljke, koje s obzirom na rasu dotične vrste tim staništima potpuno
odgovaraju. Tom bi se pitanju morala kod nas obratiti potrebita
pažnja, to više što naša zemlja i m a nekoliko potpuno oprečnih klimatskih
područja, pa sastojinama osnovanim sjetvom sjemena ili sadnjom
biljaka jedne rase u klimatskom području, koje je za tu rasu nepovoljno,
prijeti stalna opasnost da propadnu.


Slobodna trgovina sa šumskim sjemenjem i biljkama pogotovo
onima iz privatnih rasadnika, bez ikakove kontrole, može da nanese
velike štete. Ta bi se kontrola mogla provesti jedino zakonskim putem
preko specijalne u tu svrhu osnovane državne ustanove. Držim, da bi i
za naše prilike bilo korisno, da se osnuje »državni zavod za nabavku
šumskog sjemenja«, koji bi organizovao sakupljanje
šumskog sjemenja na čitavom području države, te bi uz primjerenu
cijenu opskrbljivao sva šumska gospodarstva u zemlji sjemenjem one
provenijencije, koja svakom pojedinom staništu najbolje odgovara. O


204




ŠUMARSKI LIST 4-5/1939 str. 21     <-- 21 -->        PDF

osjetljivost. To se dokazuje djelovanjem faktor a svjetl a na
g e n o t i p, nakon što su u laboratoriju isključena sva ostala djelovanja,


t. j . istražuje
se reakcija genotip a na svjetlo.
»Imamo li sjeme od lijepo razvijenog sjemenjaka, a osim toga to
sjeme daje povoljnu reakciju 1—2, onda možemo biti sigurni, da je to
dobra rasa, ali da će i takova sastojina biti dobra u svako m slu čaju,
ne može se garantirati, jer njezin rast ovisi, kako je već rečeno,
i o mnogim drugim vanjskim faktorima t. j . o dobroti tla, o njegovanju,


o djelovanju
vjetra i t. d.
Ako pak po vanjskoj formi lošije razvijena stabla dadu također
povoljnu reakciju 1—2 ili 3, to je znak, da je sadanja loša forma samo
fenotip jedne dobre rase, uzrokovan vanjskim nepovoljnim okolnostima.
Ako stabla lošeg rasta dadu i lošu reakciju t. j . 4 ili 5, onda moramo biti
na oprezu, jer je vjerojatno, da se radi o lošoj rasi (genotipu) t. j . o rasi,
čiji je loši rast uvjetovan unutarnjim nastrojenjima, a nije uzrokovan
vanjskim nepovoljnim okolnostima.«
Po rezultatima tih istraživanja prof. Schmiđta možemo zaključiti
dalje i to, da se kod sabiranja sjemena ima paziti, da se ono bere samo
sa uspravnih i zdravih stabala (elitnih stabala), jer se ne može uvijek
po vanjskim znacima zaključiti, da li je sjemenjak fenotip ili genotip.


Stoga je odlučna organizacija sabiranja sjemenja, te kontrola i
evidencija sjemenjaka. U Njemačkoj se na pr. stabla, sa kojih ..^ dozvoljeno
sabiranje sjemenja, posebno ustanovljuju i markiraju. U Čehoslovačkoj
je pak vrlo lijepo provedena sama organizacija sabiranja sjemena,
trgovina il opskrba šumskih gospodarstava s njime.


Tako za čitavu Čehoslovačku vrši ispitivanje šumskog sjemena
institut za uzgajanje šuma i biologiju u Brnu sa svojim odsjekom u Banskoj
Štiavnici, dok se u Pragu nalazi »Centralna uprava sjemenarskih
zavoda«. Taj zavod, što se tiče organizacije i personala,
spada pod kompetenciju praške direkcije šuma, dok je u pogledu
rada podvržen izravno generalnoj direkciji šuma pri ministarstvu zemljedjclstva.
U područje djelovanja te ustanove spada čitav državni teritorij.


Centralna uprava sjemenarskih zavoda ima zadatak, da po čitavoj
državnoj teritoriji organizuje sabiranje šumskog sjemenja, šalje uzorke
sjemena na preispitanje navedenom institutu u Brno, a po tom da ga
otprema prema potrebi šumskim upravama ili prodaje privatnicima.


Sabiranje sjemena vrši ovaj ured na tri načina: 1. preko državnih
šumskih uprava, 2. po vlastitim sabiračima, 3. preko privatnih lica.


Čitavo je državno područje razdijeljeno u 9 produkcionih sjemenih
oblasti, koje su grupirane prema klimatskim područjima i nadmorskim
visinama: 3 oblasti spadaju u velegorje i gorske masive, 4 oblasti u
sredogorje i brežuljke, a 2 oblasti u nizine.


Pod upravom toga zavoda stoje i 2 trušnice sjemena i to u Liptovskom
Hradoku i Katzovu.


Institut za ispitivanje šumskog sjemenja u Brnu vodi tačnu evidenciju
o ispitanom sjemenu, te izdaje kontrolnu kartu, u kojoj je naznačeno:
1. godina sabiranja, 2. starost sjemenjaka, 3. nadmorska visina.


4. ustanovljeni postotak čistoće sjemena, 5. ustanovljeni postotak klijavosti,
.. iz kojeg mjesta sjeme potječe.
203




ŠUMARSKI LIST 4-5/1939 str. 20     <-- 20 -->        PDF

geotropiza m t. j . utjecaj sile teže na formiranje njihovog oblika,
zato da se dobiju oblici klice uzrokovani isključivo fototropizmom.


Potom se klice izvrgnu opet utjecaju svjetla kvarcene svjetiljke u
trajanju od % sata. Kada se nakon toga klice ponovo metnu u tamni
prostor, tada nastupi reakcija, kod koje klice pokazuju manji ili veći
nagib. Klice se nakon toga izvade i svrstaju na staklenu ploču, koja stoji
na fotopapiru tako, da se za kratko vrijeme dobije njihov fotosnimak, na
kojemu se pomoću prozirne šablone sa već nacrtanim kutevima i naznačenim
razredima može lako očitati kod svake pojedine klice, u koji
od navedenih 5 razreda spada, te se na temelju mjerenja svih pokusu
izvrženih klica zaključuje, u koji razred osjetljivosti borove
rase pripada.


U 1. razred svrstavaju se posve uspravni oblici klica, koji na svjetlo
ne reagiraju.
U 2. razred dolaze također uspravni oblici, koji ali pokazuju na
svjetlo kvarcne svetiljke ipak izvjesnu reakciju.
U 3 razred svrstavaju se manje uspravni oblici sa jasno vidljivom
reakcijom na svjetlo.
U 4 razred spadaju svinute klice, koje su na svjetlo pokazale jaku
reakciju.
U 5 razred svrstavaju se potpuno svinuti oblici klica, koje su na
svjetlo vrlo jako reagirale.


Kod mnogobrojnih se ispitivanja pokazalo, da rezultati pokusa odgovaraju
pravom stanju na terenu t. j . da su klice od sjemena, koje
potječe od stabala grbavih oblika, dale jaku reakciju na svjetlo, dok su
klice od sjemena stabala uspravnih bile na svjetlo sasma malo ili potpuno
neosjetljive. (Falački Pinus silv. i Istočno-pruski Pinus Silv.).


O toj metodi ustanovljivanja dobrih i loših rasa bijelog bora na
temelju osjetljivosti i reakcije na djelovanje svjetla kaže prof. Schmidt
slijedeće:


»Stabla, koja po svom vanjskom izgledu nemaju dobar uzrast (granata
su i zakrivljena) ne mora da pripadaju lošijoj rasi t. j . ne stoji, da
će iz sjemena takovih stabala u svakom slučaju nići isto takova
loša mlada stabla, jer loš uzrast prvih može biti uzrokovan vanjskim
faktorima kao na pr. djelovanjem vjetra, plitkim tlom, stalnim oštećivanjem
od divljači, sabiranjem stelje i t. d. Ako se iz sjemena takovih
stabala uzgoje nove biljke i sastojihe, one mogu pod povoljnim okolnostima
dati stabla uspravnog rasta, čista od grana i sa lijepo i pravilno
razvijenom krošnjom.


»Ali ima i loših rasa (genotipa) t .j. takovih stabala, čiji su potomci
u svakoj prilici u većini lošeg rasta. Da se brzo i dosta sigurno
ipak može ustanoviti, kojoj rasi pripada sjeme (jer po vanjštini sjemenjača
to nije moguće pošto svojim vanjskim izgledom mogu predstavljati
samo fenotip), to se klice izvrgnu pod izvjesnim okolnostima djelovanju
svjetla.


»One klice, koje su na to djelovanje neosjetljive, te rastu uspravno,
označujemo sa 1, manje osjetljive^sa 2, srednje osjetljive sa 3, više osjetljive
sa 4, a jako osjetljive sa 5. Što je osjetljivost veća, to jaču krivinu
imaju klice t. j . rastom lošije rase pokazuju na djelovanje svjetla veću


202




ŠUMARSKI LIST 4-5/1939 str. 19     <-- 19 -->        PDF

isključivo svjetlo odozgo, to se svaka staklena posuda stavi u valjak od
crnog papira. Valjak je dugačak oko 30 cm. Kada klice — nakon što su
dva dana bile pod isključivim utjecajem svjetla odozgo, vlage i topline


— dosegnu duljinu do 2 cm, tada se izvade iz limenog ormarića i slože
na nove porcelanske pločice istog oblika, ali samo u jedan red, te nakon
toga metnu u posve tamni prostor, u kojem ostaju 18 sati. Iza toga se
izlože utjecaju jakog svjetla kvarcne svjetiljke u trajanju od .% sata.
Svaki aparat sa kvarcnom svjetiljkom ima još posebno mjerilo za
ustanovljivanje intenziteta njenog svjetla, koji mora stalno biti oko 600
erga po cm2. Na mjerilu se u svako vrijeme može očitati, kojim intenzitetom
šija kvarcna svjetiljka, pa se u slučaju potrebe i to može regulisati.


Nakon što su klice bile izložene utjecaju svjetla kvarcne svjetiljke
u trajanju od 3/l> sata, dolaze opet u tamni prostor, u kojem ostaju daljnja


SI. 19. Pokusna ploha u tharandtskoj Si. 20. Pokusna ploha u tharandtskoj
šunii. Desno: sudetski ariš, lijevo: šumi sa arišem provenijencije
alpski ariš. Obje kulture stare su Briançon


7 sodina. Foto: Dr. Z. Vajda.


Foto: Dr. Z. Vajda.


.—4 sata. Tada nastupa reakcija t. j . svaka klica pokaže svoj fototropizam.
Neosjetljive klice ostanu uspravne, a one, koje
reagiraju, savijene su pod manjim ili većim kutem.


Sa sjemenom iste rase vrši se i drugi pokus, koji se razlikuje od
prvog, jer se klice, nakon što se izvade iz limenog ormarića, ne meću
više na porcelanske pločice i staklene posude, već se poslažu u malene
limene kutije napunjene vlažnom finom pilotinom. Poklopac kutije ima
po sredini izvjestan broj rupica, pa se po sredini poklopca — preko rupica
— prevuče najprije flastelin (plastična masa) i onda se kroz flastelin
i rupicu poklopca sa dugom debelom iglom načini u pilotini rupa, u koju
dolazi klica, koja se pri površini poklopca opet flastelinom pričvrsti.


Ovako za pokus priređenih 6 kutija (dvije od rase, koja je već
ispitana, i 4 od one rase, koja se ima ispitati) dolaze u posebni aparat


t. zv. k 1 i n o s t a t. To je četverouglasta kutija, koja se vrlo polagano
vrti oko svoje osi. Ovdje ostaju klice 18 sati, a svrha je ta, da se isključi
201




ŠUMARSKI LIST 4-5/1939 str. 18     <-- 18 -->        PDF

sastojina postupa vrlo oprezno. Ne samo što mora biti točno poznata
provenijencija sjemena i što se ispituje njegova valjanost, već se posebnom
metodom prof. Schmidta — upravitelja pokusne postaje za ispitivanje
šumskog sjemenja u Eberswaldu — čim sjeme proklija, ustanovljuje
borova rasa, kojoj ono pripada. Kako ta metoda još nije u
našoj šumarskoj literaturi opisana, to ću njen postupak prikazati onako,
kako sam ga prigodom posjete instituta prof. Schmidt a zapazio.


Čitava se metoda temelji na reakciji borovih klica, koja nastupa,
kada na njih izvjesno vrijeme djeluje svjetlo kvarcne svetiljke, pa se porezultatu
te reakcije zaključuje, u koji od 5 razreda spada dotična borova
rasa (Pinus silvestris). Postupak je ovaj:


Očišćeno borovo sjeme one rase, koja se ima ispitati, dolazi najprije
u obično klijalište smješteno u limenim plitkim posudama na gline-


Sl. 17. Pokusna ploha u thararidtskoi SI. 18. Pokusna ploha u tharandtskoi
šumi sa Pin. silvestris. Lijevo: uspjela šumi sa wienerwaldskim arišem,
kultura domaćeg bora, naprijed: ne- Kultura stara 7 godina,
uspjela kultura Pin. silv. iz Bonaduza Foto: Dr. Z. Vajda,


u Švajcarskoj.


Foto: Dr. Z. Vajda.


nim pločicama, koje se nalaze na vlažnom pijesku. Uz temperaturu od
25° C, koja u čitavoj prostoriji vlada, proklija to sjeme najdulje za 3—4
dana. Tada se ono izabere i grupiraju 4 skupine po 100 proklijalih zrnaca
(klice ne smiju biti dugačke, već tek što su proklijale). Uz to se uzme i
1 proba po 100 zrnaca od sjemena već ispitanog, izrazito uspravnog
istočno-pruskog bora, koji spada u I. razred i 1 proba po 100 zrnaca od
već ispitanog zapadno-njemačkog t. j . falačkog bora, koji je izrazito
grbavog rasta, te spada u 5 razred. Obje se probe uvijek u p o redo
vrše sa 4 probe one rase, koja se ima ispitati.


Na porcelansko sito sa 100 rupica dolazi tanki papir (Flisspapir),
koji se iglicom probuši za svaku rupicu. Na svaku rupicu dolazi po jedno
zrnce sa klicom utaknutom u rupicu. Porcelansko sito sa proklijalim sjemenkama
metne se na staklenu posudu, koja je napunjena vodom. Tako
priređene klice metnu se u limeni ormarić, u kojemu se nalaze 2 žarulje
od 15 Watta i 100% vlažni zrak. Pošto je važno, da svaka klica dobije


200




ŠUMARSKI LIST 4-5/1939 str. 17     <-- 17 -->        PDF

»Razlika u rastu između domaćih i prenesenih stranih vrsta očituje
se u jakosti rasta, u trajanju vegetacije, u različitoj osjetljivosti prema
klimatskim oštećenjima i naklonosti prema parasitarnim oboljenjma, a
u manjoj mjeri opažaju se i morfološke razlike finije vrste. Težište leži
na fiziološkom polju. U većini slučajeva pokazuju domaće
vrste prije ili kasnije nadmoć nad stranim
vrstama . Te se pojave ne mogu rastumačiti naknadnim djelovanjem
klime, u kojoj se sjeme stvorilo, već izgleda da se radi o jednom nasljedno
drugačijem nastrojenju — govori se o različitim fiziološkim ili
bolje k 1 i m s k i m rasama.


»Prema najnovijoj nauci o naslijeđu mogu se klimske rase smatrati
manje ili više čistim linijama, koje su kod prodiranja vrste u drugu
klimu iz populacije izdvojene, dok su ostale forme (linije) potisnute,


SI. 15. Prorijeđena krošnja duglasije SI. 16. Pokusna ploha sa smrekovim
napadnute po Rhabdoclini na poku- biljkama. Lijevo: smrekove biljke
sna] plohi u šumskoj upravi Chorin. nikle iz sjemena domaće provenijen-
Foto: Dr. Z. Vajda. čije, desno iz sjemena sa visokih


alpskih regija.


Foto: Dr. Z. Vajda.


iščezle. Primjećuje se, da u tuđem klimatskom području opažene osebujnosti
nijesu donesene iz domaćeg područja, već su one često nastale
uslijed reakcije donesenih unutarnjih nastrojenja na promijenjene životne
prilike.«


Ova razlaganja, potkrijepljena mnogobrojnim primjerima i rezultatima
izvedenih pokusa, kao i brojni pokusi navedeni u toj opširnoj
raspravi o ovim problemima u stručnoj šumarskoj literaturi novijeg i
starijeg datuma ukazuju nam jasno, kako se kod osnivanja sastojina mora
da posveti velika pažnja ispravnom odabiranju rasa t. j . provenijenciji
sjemena. Danas već sva napredna šumska gospodarstva vode brigu, da
si za umjetno osnivanje sastojina i pošumljenja nabave sjeme, koje odgovara
klimatskim prilikama dotičnog područja. Državne šumarske
vlasti pak izdavaju propise o sabiranju, prodaji i ispitivanju valjanosti
šumskog sjemenja.


Poslije lošeg iskustva, što su ga nekad u Njemačkoj imali sa francuskim
i falačkim borom, danas se tamo kod osnivanja novih borovih


199




ŠUMARSKI LIST 4-5/1939 str. 16     <-- 16 -->        PDF

Ariši alpske provenijencije sa visina od 900 do 1700 m. pokazali
su manje uspješan rast, te su za 7 god. postigli prosječne visine od najviše
2,70 do 3,25 m.


Najslabiji je rast pokazao ariš sa visokih alpskih položaja između
1800 i 2000 m nadmorske visine, koji je za 7 godina postigao prosječnu
visinu od najviše 2,20 m.


To su provenijencije Briançon i Pontresina. Na si. 20 vidi se naprijed
polje potpuno neuspjele 7-godišnje ariševc kulture provenijencije
Briançon. Ostadoše tek pojedina stabalca, dok je čitavo polje obraslo
travom.


Ariši škotske provenijencije pokazali su nešto bolji rast od ariša
sa srednjih alpskih položaja. Alpski ariši su na kasne mrazove najosjetljiviji,
dok je sudetski ariš najotporniji.


SI. 14.:;" Pinus silvestris francuske rase na pokusnoj plohi u šumskoj upravi Chorin.


Ovi pokusi prof. Pubnera u tharandtskoj šumi, u koliko se odnose
na rast alpskog ariša, potvrđuju već ranije konstatacije Englerove.


Ovo što vrijedi za borove, smreke i ariše, to vrijedi i za mnogobrojne
lišćare. I tu se kod svake pojedine vrste pod izvjesnim klimatsKim
okolnostima izdvajaju iz populacije čiste linije, nastaju rase, koje najbolje
uspijevaju samo u sličnim ekološkim prilikama.


Tako je poznat veći broj rasa pojedinih vrsta iz rodova Salix i
Populus.
Etinger navodi 16 više ih manje međusobno različitih rasa hrasta
lužnjaka, te 13 rasa hrasta kitnjaka.
Prema Cieslarovim pokusima istovrsni hrastovi, koji potječu iz
Francuske i Švedske, zaostaju za onima iz Bosne, Hrvatske i Bukovine.


* mi od zavoda
Snimke br. ., 8 i 9 ustupljene su šumske za pokuse Pragu, ubr. 7 od zavoda u Tharandtu, a br. 10, 11, 12, 13 i 14 od pruske pokusne postaje u
Eberswaldu.


198




ŠUMARSKI LIST 4-5/1939 str. 15     <-- 15 -->        PDF

iz poplavnih područja rijeka, te one rase, koja potječe sa vapnenih glavica
i brežuljaka. Prof. Münch je rast obiju rasa preispitao, al i nij e
mogao ustanoviti, da postoji bilo kakova razlika
u rastu . Ipak prof. Münch spominje jasen krečnjak i jasen vode njak
, pa kaže, da potomstvo prvog ima mnogo veći otpor protiv suše
nego potomstvo drugog. Ta bi činjenica imala potkrijepiti dokaz o obrazovanju
edafskih r a s a, što ali nije tako sigurno kao za, k 1 i m sk
e rase , jer ni obrazovanje edafskih rasa nije još dovoljno
objašnjeno.


3. Načinjena je pokusna ploha, da se za više vrsta drveća (i to za
svaku posebno) posijalo sjeme sa vrha stabla, iz sredine krošnje, te ono
sakupljeno sa dolnjih grana krošnje. Općenito se pokazalo, da su biljke,
koje potječu iz sjemena sa vrška stabla, mnogo boljeg rasta od onih iz
sjemena sa srednjih ili donjih grana (koje su najlošije). Izuzetak čini bor,
SI. 13. Pinus silvestris falačke rase na pokusnoj plohi u Šumskoj upravi Chorin.


jer su kod njega najbolje one, koje potječu od sjemena sa donjih grana
stabla. (Stvar je detaljno obrađena po Abdulgafuru Acatay-u u Tharandter
Forstliches Jahrbuch Band 89 Heft 5 pod naslovom: »Untersuchungen
über Menge und Güte des Samenasatzes in verschiedenen
Kronenteilen einheimischer Waldbäume).


4. Pokusi prof. Pubnera u god. 1937. sa sjemenom, koje potječe od
smreka sa crveni m češerom, i sa onim od smreka sa zelenim češerom
pokazali su, da prvo klija brže i daje više biljaka.
5. Konačno ću da navedem i najnovije rezultate dobivene na pokusnim
plohama u tharandtskoj šumi sa ariševim biljkama razne provenijencije.
Na dvije pokusne plohe zastupane su 22 provenijencije ariša.
I tu je najbrži rast pokazao sudetski ariš, koji je za 7 god. dosegao
visinu od 4 m. Sjeme toga ariša sabrano je kod Jägerndorfa u Sudetima
u nadmorskoj visini 500—600 m. Nešto slabiji, ali još uvjek vrlo dobar
uzrast pokazali su wienerwaldski i tatranski ariši, i ako ovaj posljednji
potječe sa nadmorske visine od 1300 i 1450 m.
197




ŠUMARSKI LIST 4-5/1939 str. 14     <-- 14 -->        PDF

4. Kod Pokusa sa Alnus glutinosa zasađene su trogodišnje biljke
uzgojene iz sjemena sa zdravi h stabal a i trogodišnje biljke uzgojene
iz sjemena, koje potječe od bolesnih stabala. (Sjeme potječe
od stabala iz Cella kod Hanovera). Premda su te biljke tek 11 god.
stare, ipak se već dobro opaža, da su biljke iz sjemena zdravih stabala
boljeg rasta od onih, koje potječu iz sjemena bolesnih stabala, a osim
toga stabalca ovih posljednjih već su sada gotovo sva urodila sjemenom.
U vrtu Tharandtske visoke šumarske škole nalaze
se također vrlo zanimive pokusne plohe i to:


SI. 12. Pinus silvestris istočno-pruske rase na pokusnoj plohi u Šumskoj upravi
Chorin kod Eberswalda.


1. Dvije plohe topole trepetljike (Populus tremula). Na prvoj je posađena
domaća tharandtska rasa, a na drugoj baltička (iz Torpodta).
Tharandtska rasa tjera u proljeće rano izbojke, granata je, a
stabla su joj manje ili više kriva. Baltička rasa kasnije tjera u
proljeće izbojke, ima tanje grane, a stabla su joj uspravna i vitka rasta,
tako da se na prvi pogled vidi razlika.
2. Pokusna ploha sa Fraxinus excelsior (sada 10 god. stara) također
je osnovana u svrhu poredbe rasta između Fr. excelsiora, koji potječe
196




ŠUMARSKI LIST 4-5/1939 str. 13     <-- 13 -->        PDF

Pokusne plohe u tharandtskoj šumi:


1. Pokusna ploha sa s m r e k o v i m biljkama, koje su nikle iz;
sjemena raznih provenjiencija, te od sjemena stabala vladajućih i potištenih.
Ta je ploha osnovana u reviru Speckthausen god. 1932 sadnjom
3-god, školovanih smrekovih biljaka — u razmaku 1,20 X 1,00 m.
Pokazalo se da nema bitne razlike u rastu smrekovih biljaka, koje
su nikle iz sjemena vladajućih i: potištenih stabala, ali da postoj i
razlika u rastu između rasa, koje potječu iz raznih
nadmorskih visina, a također raznih geografskih širina. Što
su veće razlike u nadmorskim visinama, to jače su te razlike. Uzrok je
t^mu taj, što smrekove rase iz višeg položaja u svojoj višoj (prirodnoj)
stojbini trebaju manje topline kod početka vegetacije, pa kada dođu u
nižu stojbinu, mnog o prij e potjeraju .izbojke i zbog toga stradavaju
od kasnih proljetnih mrazova.


..........


/-"´ , .


""^"Ti


F


-


1 :. %


v->: .


1


..


SI. 11. Razvoj korijenja Pinus silvestrisa kod potpune obrade tla (Vollumbruch)
u šumskoj upravi Freienwalde u Njemačkoj.


2. Kod pokusne plohe sa ras a m a smreke, koje rano ili kasno
tjeraju izbojke, jasno se vidi, da su izbojci one rase, koja je ranije potjerala,
dulji od one, koja je kasnije potjerala. Ovdje je ta pojava ranijeg
ili kasnijeg tjeranja izbojaka povezana s a r a s o m (a nije uvjetovana
promjenom područja kao kod pok. plohe br. 1).
3. Dalje — slično kao u Chorinu izvršeni su i ovdje po prof.
Miinchu pokusi sa raznim rasama bijelog bora P. Silvestris, samo su
ovdje plohe manje, a kulture tek 15 god. stare. Pokusna ploha osnovana
je god. 1926. u reviru Speckthausenu, odjelu 20 i to sadnjom dvo-i
trogodišnjih borovih biljaka u razmaku 1,50 X 0,50 m. Zasađene su bile
slijedeće vrste P. Silvestrisa: 0) iz Schönberga kod Mecklenburga,
1) Iz Bonaduza kod Chura u Švajcarskoj, 2) iz Poljske, 3) iz Wolfganga
kod Hanau-a na Majni, 4) iz Misdroya kod Stettina, 5) iz Pitta i 6) iz
Speckthausena. 1 ovdje se pokazao bor sa domaćih staništa
najboljim u rastu. Falačka je rasa i ovdje grbava rasta, dok je
bor iz Bonaduza (kod grada Chura u Švajcarskoj) posv e zatajio :
ostalo je na čitavoj površini tek par kržljavih stabalaca.
195




ŠUMARSKI LIST 4-5/1939 str. 12     <-- 12 -->        PDF

vitkog i visokog rasta sa tankim granama P. s. iz istočne Pruske jasno
se ističe domaći P. s. iz Marka, koji je po rastu sličan prvom, ali ipak
im a jač e grane . Od ovih opet oštro se razlikuje Pin. siiv. francuske
provenijencije, koji je mnogo niži, nepravilniji i granatiji, a mnoga su
stabla već propala, tako da je sastojina mjestimice prorijeđena
. Od ovih pak posebno se ističe ploha čistog Pin. silv. iz
Pfalza, na kojoj su borova stabla visoka brzog rasta, al i gotov o
svako stablo ima pri dnu manju ili1 veću krivinu,
tak o da je vrijednost sastojine vrlo slaba. Sasma obratnu sliku pruža
ploha sa P. s. iz Kurlanda (Baltika) sa stablima, koja doduše nisu visoka
ni debela kao stabla domaća (iz Marka ili istočne Pruske), al i su
osobito uspravna i sa tankim granama. Osobito su loša
stabla Pin. silv. iz sibirskog predjela — Urala — koja p o č a m od
god. 1928. sasma propadaju i suše se, tako da je do danas
već čitava sastojina propala.


SI. 10. Razvoj korijenja Pinus silvestrisa kod obrade tla na pruge u šumskoj
upravi Freienwalde u Njemačkoj.


Na slijedećim fotosnimkama (si. 12, 13 i 14) jasno se vidi razlika u
rastu istočnopruske, falačke i francuske rase.


U istoj šumskoj upravi Chorin osnovane su pokusne plohe sa duglasijom
također razne provenijencije. Tih je ploha položeno oko 19 (točno
su opisane u Forst- und Jagd-Zeitung 1937, Heft 3, po Kantzow-u). 1 tu se
jasno vidi raznolikost rasta pojedinih rasa i kako je važna provenijencija
sjemena. Gotovo sve vrste duglasija, koje potječu iz unutrašnjosti
(predjela na zap. obali Sjeverne Amerike) i iz viših regija (preko 1000
met.), pokazale su slabiji rast od domaće smreke, a više su ili manje
podložene osipu iglica. Tako se osobito neotpornom pokazala ona iz
provincije Madison, koju je Rhabdoclina gotovo sasma uništila.


Tek rase zelene d u g 1 a s i j e iz Primorja Zapadne
Amerik e imaju osobito velik prirast u visinu i debljinu, te premašuju
rast domaće smreke za 50—100%, apoRhabdoclini nisu uopće
bil e napadnute . (Međutim je u Švajcarskoj »Adelopus« i te napao).


194




ŠUMARSKI LIST 4-5/1939 str. 11     <-- 11 -->        PDF

rali, dok u gredicama onih biljaka, koje potječu od sjemena iz crvenog
češera, još nisu proklijali, ali kod drugog pokusa je obratan slučaj, pa
se zasad ne može o toj stvari stvoriti pozitivan zaključak.


Zavisnost rasta sastojine od provenijencije sjemena t. j . od rase
najočitije se vidi na pokusnim plohama, koje je još Schwappach osnovao
u šumskoj upravi Chorin kod Eberswaldea. To su pokusne plohe Pinus
silvestrisa jedinstvene na svijetu.


Internacionalni je savez šumarskih pokusnih postaja god. 1906 na
poticaj Schwappachov organizovao istraživanja o utjecaju provenijencije
sjemena bijelog bora (Pinus silvestris) na razvoj sastojina. U tu je
svrhu u šumskoj upravi Chorin god. 1907. osnovano na 12 pokusnih
ploha dvanajst kultura bijeloga bora sa sjemenom ovih provenijencija:


SI. 9. Larix europea var. Carpathica uzgojen u šumskom predjelu Liptovski
Hradok u Čehoslovačkoj.


1. Istočna Prusija, 2. Brandenburg, 3. Belgija, 4. Falačka, 5 Kurland,
6. Škotska, 7. Francuska, 8. Perm, 9. Sjeverna Ugarska, 10. Zapadna
Ugarska, 11. Švedska, 12. Bugarska.
Sada, nakon 30 godina, vidi se jasna razlika između svih 12 rasa.
Srednje sastojinske visine pojedinih ploha kreću se od 8 do 4.5 metra.
Najveću visinu ima istočno-pruska rasa, a najmanju bugarska rasa, dok
druge leže medu njima. Već se kod malo boljeg motrenja i´ poredbe opaža,
da su sklop i obrast, prsni promjeri, pravnost, jedrost i granatost stabala
kod svake rase drugačiji t. j . da je svaka pojedina rasa potpuno različito
izgradila sastojinu. Isti se odnos dobiva, kada se uporede producirane
drvne mase.


Razlike u rastu pojedinih rasa Pinus silvestrisa na tom tlu tako su
očite, da o tom ne može da bude nikakove dvojbe. Pokraj uspravnog,


193 13




ŠUMARSKI LIST 4-5/1939 str. 9     <-- 9 -->        PDF

pozitivnih rezultata. Navesti ću i opisati nekoliko sastojina i pokusnih
ploha, koje sam vidio, a koje su u svrhu tog istraživanja osnovane.


U šumskoj upravi Eberswalde osnovane su sadnjom u redove jedna
uz drugu prije 51 godinu četiri sastojine bijelog bora razne provenijencije
i to prv a sa biljkama finskog bora, drug a sa biljkama domaćeg
pruskog bora, treć a sa biljkama ruskog bora, a četvrt a opet
sa biljkama domaćeg bora. Danas je stanje tih 51-godišnjih borovih sastojina
ovakovo:


Sastojina finskog bora ima vanredno vitka stabla sa
tankim granama i malom krošnjom. Glatka kora spušta se duboko dolje.


SI. 7. 300-godišnji Pinus silvestris var Herzynica u tharandtskoi šumi u Saskoi.


Prv a tr i red a stabala uz sastojinu domaćeg bora potpuno su
usahla, tek je nekoliko stabala ostalo. Od stabala rusko g bora ,
kojih je bilo 6 redova, tek je nekoliko stabala ostalo, pošto
su sa obje strane imala sastojinu domaćeg bora. Domać i bo r viši
je i deblji od stranih rasa: ima jake grane i gotovo su sva stabl a
ostala , ali rast im po kvalitetu zaostaje od rasta finskog bora. Međutim
i finski se bor, ne samo zato što polagano raste, već i! zbog tog što
se i preostala, stabla polagano suše i propadaju, n e
može održati, premda bi bilo poželjno, da se uzdrži, jer mu je
forma debla i kvaliteta bolja od domaćeg.


U vrtu instituta za uzgoj šuma izveo je prof. Dengler nekoliko interesantnih
pokusa:


191




ŠUMARSKI LIST 4-5/1939 str. 8     <-- 8 -->        PDF

Da na oblik i razvoj korijenja jedne te iste vrste drva utječe i
stanj e 11 a, u kojem korjen raste, lijepo se vidi iz slika 10 i 11.


Na si. 10 prikazan je razvoj korjena u kulturi bijelog bora, koja je
osnovana djelomičnom obradom tla u prugama. To je korijenje dugačko,
tanko i nerazvijeno.


Na si. 11 vidi se. kako su biljke Pin. silvestris kod potpune obrade
tla (Vollumbruch) razvile osobito jako korijenje.


Može se reći, da su sve nasljedne forme krošnje, debla i korjer.´>
pod utjecajem vanjskih faktora. Na visinu i uspravnost debla utječe vje-


Sl. 6. Pkius Silvestris var. Bohemica u šumskoj upravi Tfebon u Čehoslovačkoj.


tar, dok forma krošnje podliježe utjecaju vjetra li svjetla. Na razvoj
korijenja uplivišu svojstva tla, a tim mogu svojstva tla da indirektno
djeluju i na visinu debla, te formu krošnje.


Ove razlike u obrazovanju stabla kod jedne te iste vrste drveća
već su davno kod šumara probudile pažnju i naslućivan je o različitim
unutarnjim nastrojenjima, pa se s tim u vezi razvilo pitanje obrazovanja
rasa šumskog drveća, te pitanje provenijencije sjemena.


Da se ustanovi, koje rase pojedinih vrsta drveća najbolje uspijevaju,
u Njemačkoj se već prije nekoliko decenija počelo sa istraživanjima
na tom polju, tako da se već danas za neke vrste drveća došlo do


190




ŠUMARSKI LIST 4-5/1939 str. 7     <-- 7 -->        PDF

»Pitanje nasljedstva promjena i dobivenih svojstava, koja nastaju
utjecajem vanjskih faktora (Fenotipi), također nije još do danas riješeno.
Većina autora drži, da te pojave nijesu nasljedne.


»Šuma odnosno sastojina jedne te iste vrste drveća smatra se
mješavinom od više ili manje čistih linija sa bastardima (Populacija).


»Pokažu li se unutar jedne vrste odalečenja od normalnog tipa, koja
se ne mogu svesti na vanjske okolnosti, to se mora zaključiti, da postoje
osobite čiste linije ili grupe (Varijeteti, rase, sorte).


»Kod šumskog drveća mogu nastati osobitosti debla krošnjekorjena.
»Osobitosti debla uzrokuju tehničke razlike, dok forme krošnje i
korjenja izazivlju ekološke razlike.«


Tako se na području šumske uprave Tfebon u Čehoslovačkoj nalazi
posebna rasa bijelog bora nazvana Pinus silvestris var. Bohemica,
koja se odlikuje osobito vitkim i od grana čistim visokim deblom sa


SI. 5. Posljednja smreka u nadm. visini
od 1600 m. na visokim Tatrama.
Fenotip nastao stalnim djelovanjem
vjetra u jednom smjeru (Fahnenfichte).


Foto: Dr. Z. Vajda.


visoko postavljenom rijetkom krošnjom, koja ima vodoravne tanke


grane. (SI. .)


U tharandtskoj šumi u Saskoj vidio sam 300-godišnji bijeli bor


(Pinus silvestris var. Herzvnica) sa pravilnim deblom, koje nosi pira


midalnu gustu krošnju sa debelim, pod većim ili manjim kutem prema


gore izraslim granama. (SI. 7)


Isto tako karakteristične su po formi krošnje i dvije rase ariša.


Larix europea var Sudetica t. j . sudetski ariš ima pravilnu piramidalnu


dugačku krošnju sa približno vodoravnim granama i tankim kratkim


sekundarnim granama. (SI. 8)


Sasma drugi oblik krošnje ima karpatski ariš — Larix europea var.


Carpathica. (SI. 9) Ta je krošnja kratka i postavljena visoko na deblu,


a grane su joj debele i u raznim smjerovima izrasle, dok su sekundarne


grančice dulje nego kod sudetskog ariša.


Osim razlika u krošnjama i deblu mogu kod pojedine vrste da


nastanu razlike i u korjenovom sistemu. Tako Biisgen razlikuje eksten


zivni i intenzivni korjenov sistem. Kod ekstenzivnog je žilje dugačko i


slabo razgranjeno (jasen, joha), kod intenzivnog je razmjerno kratko i


gusto (bukva, hrast, brijest).


189




ŠUMARSKI LIST 4-5/1939 str. 6     <-- 6 -->        PDF

2. Kod daljnjeg pokusa htjelo se ustanoviti, da li se grbavi rast
bora iz Falačke (Pfalz) može križanjem sa domaćim borom iz Marka
isključiti odnosno postići to, da bastardi imaju pravilniji rast. Na prvoj
plohi je čista falačka rasa, stabalca pokazuju očito grbav rast. Na drugoj
plohi je bastard Pf x Mark, ali se ne opaža, da je rast popravljen, ve ć
naprotiv i u tom bastardu većina je grbavih
stabala.
3. Isto tako kušalo se križanjem domaćeg bora (Pin. silv.) sa Pin.
Montana postići to, da se dobije bastard, koji će imati dobar rast, a neće
trpiti od osipa iglica (jer Pin. montana ne trpü od osipa iglica), ali se
pokazalo to, da dobiveni bastard ima doduše brži i uspravniji rast od Pin.
montana, ali da trpi od osipa iglica, što dokazuje, da je primio
i negativna svojstva od Pin. silvestrisa.
Si. 3. Habitus
smreke (Picea excelsa SI. 4. Picea excelsa var. viminalis


f. Šimoni) u nadra. vis. od 1400 m. na üomirskoj kosi kod Ogulina u
na
Visokim Tatrama (mutacija). nadm. visini od 600 m.
Foto: Dr. Z. Vajda. Foto: Dr. Z. Vajda.


U borovim sastojinama na području šumske uprave Trebon u Cehoslovačkoj
vidio sam nekoliko 60-godišnjih bastarda nastalih križanjem
između Pinus silvestris i Pinus uliginosa.


Forma krošnje tih bastarda, pogotovo vrh sličan je smrekovom
kako se to vidi na si. br. 1.


Ovi pokusi uzgoja bastarda nijesu zasad za praktično šumsko gospodarstvo
toliko od važnosti, već više služe da se dokaže i objasni
nasljedstvo unutarnjih nastrojenja,


U istom poglavlju spomenutog svoga djela prof. Dengler objašnjava
dalje:


»Kao treća vrsta različitosti medu individuima može da nastupi
iznenadno napadno odalečenje od normalnog tipa,
na pr. kod drveća: rascjepkanost lišća, posebno obojadisanje lišća, viseće
forme grana i t. d. U tim se slučajevima govori o mutaciji , koja
se mnogo puta nasljeđuje i tim pokazuje promjenu nasljednih nastrojenja.
Ovaj pojav nije još potpuno rastumačen.


188




ŠUMARSKI LIST 4-5/1939 str. 5     <-- 5 -->        PDF

Na prvo j pokusnoj plohi odgojena je čista domaća rasa bijelog
bora iz Marka, nastala iz sjemena, koje ima za oca i majku također Pinus
silvestris iz Marka. Na drugo j pokusnoj plohi uzgojena je čista francuska
rasa. Na trećoj čista škotska rasa. Na četvrtoj uzgojen
je bastard , koji se dobio križanjem domaće rase iz Marka sa francuskom
rasom. Na peto j pokusnoj plohi uzgojen je bastard, koji se dobio
križanjem domaće rase sa škotskom rasom. Sve su pokusne plohe sada
stare 11 god.


Uporedbom prvih triju pokusnih ploha vidi se, da čista domaća rasa
ima najveće visine, škotska rasa je niža, dok je francuska rasa u razvoju
i visinu daleko zaostala iza prvih dviju. Međutim bastardi , koji
su se uzgojili na pokusnoj plohi broj 4 iz sjemena nastalog križanjem
domaće i loše francuske rase, imaju visine, koje su prosječno za 6 cm
viš e od biljaka domaće čiste rase, a bastardi, koji su se dobili križa-


Si. 1. Bastard Pinus Silvestris sa SI. 2. Lijevo: Fagus silv. var. ...-
Pinus uliginosa u Šumskoj upravi đula (mutacija) na ulazu u botanički
Tfebofi u Čehoslovačkoj. vrt u Tharandtu.
Foto: Dr. Z. Vajda Foto: Dr. Z. Vajda.


njem domaće rase sa škotskom, imaju prosječne visine za 53 cm više
od domaće čiste rase. I tu se pokazalo, da osvježavanje substancije t. j .
miješanje raznih rasa uzrokuje u prvoj generaciji jači rast.


Biće zanimljivo, kakove će rezultate ovi bastardi dati u drugoj
generaciji. Prema Mendelevom pravilu imaće svaka daljnja generacija
sve više individua bivših čistih rasa.


U istom šumskom vrtu izvedeni su i slijedeći zanimljivi pokusi:


1, Dva pokusa sa incestom t. j. sa sjemenom, koje se dobilo
samo-oprašivanjem cvijetova jednog te istog stabla. Kod prvog se pokusa
sa Pinus montana vidi, kako su biljke nikle iz sjemena nastalog
incestom za kratko vrijeme (3 god.) zakržljale, dok one nikle iz sjemena
nastalog normalnim prašenjem sa drugog stabla pokazuju bujan rast.


Isti. se rezultat vidi i kod drugog pokusa sa biljkama Pinu s sl i


vestris-a . Biljke nikle iz sjemena nastalog incestom potpuno su


zakržljale, iglice im otpadaju, a za godinu dana sve će se posušiti.


187




ŠUMARSKI LIST 4-5/1939 str. 4     <-- 4 -->        PDF

»Biljn u vrst u razlikujemo po onim oznakama, koje su dane


naslijeđenjem, te se u raznim prilikama ne mijenjaju.


»Ustanovilo se, da po Linné-u utvrđene mnoge vrste nijesu gene


tičke jedinice, već da mnoge od njih imaju manje ili više podvrsta, vari


jeteta ili rasa.


»Posljednje jedinice sa sasvim jednakim nasljednim nastrojenjima
označujemo prema Johansenu kao čiste linije. Ali ni čiste linij
e ne daju svome nasljedstvu sasma iste individue, već ima uvijek
manje ili više slučajnih razlika uzrokovanih nejednakim djelovanjem
vanjskih faktora, tako da skupljeni jednaki individui i svrstani prema
plus i minus variantama daju za svaku čistu liniju krivulj u vari jeteta
, u kojoj su najjače zastupane srednje vrijednosti. Množina plus-
i minus-varijanata daje nam širin u varijacij e jedne čiste linije.
Pomiješamo li više linija skupa, to ostane slika nepromijenjena. Takovu
je smjesu nazvao Johansen populacijom . Kod svih biljnih sastojina
sa velikim brojem individua, koje su proizašle iz stranog
oprašenja, unatoč jedinstvene krivulje varijeteta ne postoje čiste
linije, već populacije. Izgleda, da su i šumske sastojine (s obzirom na
visine i promjere) samo populacije.


»Pošto sve varijante unutar čiste linije imaju ista nastrojenja,
to izabiranje ovdje ne može da ima uspjeha.


»Kod populacij e se ali može postići uzgojni uspjeh iz razloga,
što se izabiranjem iz nje može izlučit i jedna čista linija, pri čem ne
nastaju nove osebujnosti i nastrojenja. Individue, koji u sebi sjedinjuju
nastrojenja dviju različitih čistih linija, nazivljcmo heterozygotim a


— u daljem smislu bastardima , dok individue sa nastrojenjima
samo jedne linije zovemo homozygotima.
»Takovi bastardi mogu sjedinjenjem različitih nastrojenja oca i
majke zbilja da stvore nov e forme . Pojedina nastrojenja mogu se i
odvojeno naslijediti t. j . bastard može da bude u nekim nastrojenjima
heterozygotican, a u nekim homozygotican.


»Ako kod njega prevladuju ili se ističu nastrojenja samo jednog
roditelja, onda se govori o dominaciji jednog nastrojenja, a o reces´ivu
drugog nastrojenja.


»Svaki bastard pokazuje svoju punu bastardnu narav samo u prvoj
generaciji, dok se već u drugoj generaciji pojavljuju pored bastardnih
forma već i čiste linije prijašnje roditeljske forme.


»Nastupa cijepanje, t. j . ab se cijepa na a :db : b= 1 : 2 :1. Ovu
je pravilnost ustanovio fratar Georg Mendel. Križamo li ali bastard sa
jednim od njegovih roditelja na pr. sa a (križanje unatrag), to nastaje
odnošaj u potomstvu a: ab---l : 1. Uyijek dakle u slijedećoj generaciji
nastupaju i forme prijašnjih roditelja.«


Prilikom posjete šumskog vrta instituta za uzgajanje šuma u Eberswaldu
vidio sam nekoliko interesantnih pokusa prof. Denglera izvedenih
križanjem triju čistih rasa bijelog bora (Pinus silvestris). I ako ti pokusi
još nijesu objelodanjeni, ja ću ih ipak ukratko opisati, jer objašniuju i
potvrđuju naprijed izloženi postanak bastarda.


Osnovano je pet pokusnih ploha:


186




ŠUMARSKI LIST 4-5/1939 str. 3     <-- 3 -->        PDF

r


^...........


.... 63. .....-... 1939


Dr. Ing. ZLATKO VA]DA (Ogulin):


PROBLEM RASE KOD OSNIVANJA
SASTOJINA


(PROBLEME DE LA RACE CHEZ LES ESSENCES FORESTIERES)


Nije dovoljno odabrati odgovarajuću vrst drveta, nabaviti sjeme,
savršeno dobro izvesti sve tehničke radnje oko sjetve sjemena ili sadnje
biljaka, te i dalje marno njegovati novu kulturu i mladu sastojinu. Unatoč
svih pomno izvedenih radova i najpovoljnijih prilika često se događa,
da uzrastu sastojine sa niskim stablima loših forma, progaljene i sa malenim
postotkom tehničkog drveta. U tim se slučajevima redovno zanemario
primarni bitni uslov, a to je, da sjeme odabrane vrste drveta
bude takove proveniencije, koja u klimatskom i rasnom pogledu potpuno
odgovara staništu nove sastojine.


Svaka vrsta drveta ima svoje rase, koje imaju svoj optimum rasta
samo na izvjesnim staništima. Nastoji li se, da se iz sjemena jedne rase
uzgoje biljke na kojem drugom, njoj nepovoljnom staništu, to redovno
uzgoj vrijednih sastojina ne uspijeva. To znači, da se rase bar u prvim
generacijama ne mogu prilagoditi novim stanišnim prilikama. Razlog je
tome sama osebujnost rase, čiji postanak leži u diferencijaciji unutarnjih
nastrojenja vrste.


Da budu jasniji i razumljiviji prikazi rezultata sa pokusnih ploha


osnovanih u cilju ispitivanja rasa i utjecaja provenijencije sjemena na


formiranje sastojina, koje sam ´imao prilike vidjeti na putovanju kroz


Njemačku i Čehoslovačku, navesti ću, što o tim unutarnjim nastroje


njima i rasama kaže prof. D e n g 1 e r u svojoj knjizi »Waldbau auf öko


logischer Grundlage«. On veli:


»I ako vanjski faktori određuju biljki rast i formu, to iipak svaka


biljka nosi sobom i unutarnja nastrojenja, koja njenom raz


voju daju izvjesne temeljne linije i stavljaju određene granice, iznad


kojih ne mogu niti vanjski faktori da prouzrokuju nikakove promjene.


Johansen razlikuje ge n o ti p t. j . onaj tip, koji je uvjetovan naslije


đenim unutarnjim nastrojenjima, i f e n o t i p, koji je osim toga izazvan


i vanjskim utjecajima.


»Promjene, koje nastaju utjecajem vanjskih faktora, a nijesu na


sljedne, zovemo modifikacijama. U koliko su te promjene uzro


kovane prirodnim staništem, nazivamo ih stojbinskim modifi


kacijama . Same vanjske oznake nijesu nasljedne, već su nasljedna


nastrojenja za reakciju na određene vanjske okolnosti.


185




ŠUMARSKI LIST 4-5/1939 str. 10     <-- 10 -->        PDF

1. Na nekoliko je ploha izmjenično zasijano u male gredice sjeme
Pinusa silvestris porijeklom iz Turske, a uz ove plohe posijano je sjeme
domaćeg Pin. silv. iz Marka. Biljke domaćeg Pin. silv. dvapu t su
više , jače i zdravije od biljaka bora iz Turske, koji je već sada, nakon
6 god. starosti, potpuno zaostao.
2. Zanimiv je rezultat od sedam pokusnih ploha sa ariševim biljkama
niklim iz sjemena razne provenijencije i to:
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7.
Sudetski
ariš
ariš iz
Wiener-
Sudetski
ariš
Tirolski
ariš sa
Poljski
ariš
Šleski
ariš- iz
Sudetski
ariš
walda 1300^1400 Namslau
490/500
m.
m. nadm.
visine


S). 8. Larix europea var. Sudetica u šumskoj upravi Ruda u Moravskoj.


Najbolji rast pokazale su plohe sudetskog ariša pod br. 1, 3 i 7.
Približan rast sudetskom arišu ima šleski ariš iz Namslau-a (na plohi
br. .), što je prirodno, jer su predjeli, iz kojih potječe sjeme, sličnih
klimatskih prilika. Poljski ariš pokazao je već nešto slabiji rast od sudetskog
i šleskog ariša. Ariš iz Wienerwalda znatno je zaostao u rastu od
sudetskog, dok tirolski ariš ima najlošiji rast: ne samo da je znatno
zaostao u rastu, već 30% stabalaca ima zdjelastu krošnju.


3. Pokusi sa sjemenom smrekovim, koje potječe od crvenog češera
i od češera zelenog.
Kod prvog pokusa jasno se vidi, da su svi izbojci biljaka u gredicama,
koje potječu od sjemena smrekovog iz zelenog češera, već jstjc


192