DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4-5/1939 str. 55     <-- 55 -->        PDF

1. Tko je šumovlasnik, treba da čuva sva nadstojna stabla.
2. Olavna je briga osiguranje zimskih stanova. To je malo teže, ali mora ići.
Šišmiš odlazi, kako su to pokusi prstenovanja dokazali, često na kilometre daleko od
svoga ljetnoga lovnog revira, ali je inače vrlo vjeran stanovnik. U zimskom snu gubi
šišmiš svoju čitavu tjelesnu toplinu sve do 2 stupnja zime; kod trajne studeni od preko
4 stupnja ugine. Najprije stavlja on svoje unutarnje zalihe hrane mehanički u pogon,
ali tada je i tome kraj. Osim toga on ima veliku potrebu vlažnosti zraka, u protivnom
izumiru mu krila. Zato izbjegava svježe građevine. Ovi životni uslovi čine mu teškim
izbor zimskog stana. Po tome on ga prema vrsti odabire u podrumima, prostorijama
u zemlji, rudnicima, crkvenim tornjevima i zaštićenim dupljima stabala. Zato moramo
ponajprije bezuslovno štititi sve nastambe, koje on ima ili ih je imao, i ako tu ima
nešto nečisti. Takove nastambe moraju se čuvati od češćega uznemirivanja po ljudima
i po mačkama, kod starih stanova možebit zazidane ulazne otvore moramo
ponovno otvoriti, šišmiš će ih naći sa začudnom orijentacijom.
3. Treba promatrati točno šišmiše i sva sigurna opažanja i iskustva dojavljivati
zavodu za prirodne znanosti. Inače je i ovdje mnogo znanstveno vrijednog izgubljeno
za općenitu praksu, a područje je još pravo neistraženo.
4. Pokusi za novo udomljenje izgleda da su tek djelomično uspjeli. Sa zahvalnošću
biće pozdravljeno sve, što koji poznavač može ovdje pridonijeti. Prema tome, ako se
hoće, može se mnogošta učiniti, a to je i naša dužnost prema šumi i divljači.«
Iz vlastitog iskustva mogu ovdje još dodati, da sam pred više godina jednog
proljeća konsignirajući stabla u reviru Samari (1.200 m) sa lugarom Karlovićem našao
jedno šuplje bukovo stablo sa dupljem. Kako su to proljeće puhovi izašli na mladi list,
lugar ureze šibu i stane štrakati po dublju, da vidi, ima li unutri puhova. Na moje veliko
začuđenje na gornji otvor duplja počnu izlijetati van šišmiši. Nabrojio sam ih preko
dvadeset. Prema tome i u prebornim šumama kod čišćenja sastojina trebalo bi ostavljati
po koje staro šuplje bukovo stablo kao zakloništa šišmiša. Takova stabla dobro će
doći kao zaklon i kunama, kojima uslijed prekomjernog lovljenja prijeti potpuno
istrebljenje i nastaje pogibao izčeznuća jedne čitave vrste u našoj fauni. A kod drugih
načina gospodarenja treba čuvati nadstojna stabla. Uza sve raspise za uništavanje
legla od gubara i četnjaka biće dobro, da i naši šumari upoznaju kod toga važnu
ulogu šišmiša. , _


Ing. Z. Turkalj.


OSVRT NA ŠUM. SKUPŠTINU 1938.


U »Šumarskom listu« za mjesec decembar 1938 izašao je članak »Osvrt na šumarsku
skupštinu 1938« od g. Ing. Nikole Stivičevića, višeg šumarskog savjetnika u p.
U tome članku na strani 652 u trećoj alineji odozdo stoji među inim: »Doznao sam, da
je režija u Kostajnici slistila sav kesten iznad Zrinja, pa da se je gradsko ´poglavarstvo
u Kostajnici bosanskoj i hrvatskoj odlučilo da promjeni ime svojem gradu, jer
je nestalo kestenika i kestenovog ploda, nekad tako glasovitog, za volju ono malo
taninskog drva i povećanja prihoda režije.«


Kako je taj članak napisao šumarski stručnjak, koji je u članku upotrijebio izraz
»slistila«, a koji se izraz upotrebljava samo u lošem smislu, to bi se mogao steći loš
sud o radu jedne državne ustanove i šumarskih stručnjaka, koji vode tu ustanovu.
Stručnjaku, kojemu je poznata sječa .i uzgoj pitomog kestena, te njegovo pomlađenje,
nije potrebno isticati, da se kestenari ne dadu »slistiti« t. j . uništiti, ako se stručno
postupa kod sječe i kasnije kod čišćenja.


237




ŠUMARSKI LIST 4-5/1939 str. 56     <-- 56 -->        PDF

Kestenari, koje pisac članka spominje, nalaze se nad selom Zrinjem u nadmorskoj
visini 350—600 m. Zapremaju sve ekspozicije osim čiste sjeverne. Tlo je pjeskovita
ilovina nastala rastvorbom prhkih mlađih tercijerskih konglomerata, plitko jeslabo humozno. Kesten dolazi u glavnom u čistim kestenovim sastojinama, a na rubovima
pomiješan sa hrastom i bukvom. On zaprema u odjeljenjima 24, 25, 26, 29 i 36
cea 450—500 kat. jut. sa drvnom masom od 45.000 m3 Prema tome na 1 k. j. otpada
80—140 ms drvne mase pitomog kestena, što je vrlo malo i znači, da je kesten dosta
rijedak. Starost je bila u doba sječe 80—120 godina.


Kakvu su sliku pružali ti kestenari prije sječe? Stručnjaku će biti vrlo lako
prosuditi prema drvnoj masi po 1 k. j . Ti kestenari bili su na udaru žitelja iz obližnjih
sela. Najbliže selo je 2 km udaljeno od šume. Sva bolja stabla od 30—40 cm promjera,
koja su bila ravna i ljepša, sjekli su kroz decenije žitelji iz okoline za gradnju staja
i kuća. Ostali su samo loši kesteni, savinuti, natruli i koji su bili vrlo debeli. Panjevi
od posječenih stabala bili su visoki i potjerali su jednu ili dvije jače mladice, koje su
tijekom vremena, ako im je uspjelo doći do dovoljno svjetla,, odebljale i nagrđivale
još jače lošu sliku kestenara. Ako posječeni panj nije imao dovoljno svjetla, onda je
potjeralo mnogo tankih izbojaka, koji su se slijedeće godine osušili i panj je propao.
Mjestimice su bile podbijeljene grupe stabala, pa su iz donjeg dijela stabla potjerale
mladice, koje je zatekao isti udes kao i one iz panjeva bez dovoljno svjetla. Kad su
osušena stabla posjekli, ostale su male čistine, na kojima nije ništa raslo osim korova.
Prirodnim putem te čistine nijesu se mogle pošumiti, jer su plod skupljali u jesen ljudi,
a kasnije puštali su svinje u žirovinu, koje su pojele ono, što je čovjek previdio. Ako
je uspjelo da na tim čistinama ostane ili da se razvije koje stablo, onda je to bilo
stablo sa kratkim deblom i jakom krošnjom.


Ta se slika ne može promijeniti vještačkom sadnjom ili bilo kojim drugim uzgojnim
mjerama, nego jedino sječom u pravo vrijeme, te razumnim njegovanjem novih
mladih sastojina. Sječa se nije vodila samo iz sentimentalnih razloga, da se promijeni
slika prirodno odgojenih kestenovih sastojina i da se isprave greške, koje su nastale
pravnom i bespravnom sječom okolnih žitelja, nego je tu igrao svakako i vidnu ulogu
iinansijski prihod režije, koji se postigao sječom tih kestenara.


Prije same sječe popunile su se sve čistine sjetvom sjemena, a poslije sječe
sadene su kestenove i hrastove biljke, a na mjestima, gdje je bilo skoro sterilno tlo
i gdje nije uopće ništa raslo, sadio se crni bor. Na taj način prirodnim pomlađenjem
sa izbojcima iz panjeva, te vještačkim unošenjem sjemena i biljaka ti kestenari poprimili
su sliku mladih 2- do 14-godišnjih kestenara lijepo njegovanih i mnogo gušćih,
nego što su bili prije sječe. Poslije čišćenja ostavljaju se na svakom panju 4 pa i više
jakih izbojaka.


Što se tiče samog ploda »nekad tako glasovitog«, to je prvi put napisano. Nigdje
se nije do sada moglo čuti ili čitati o glasovitom kestenovom plodu iz Zrinja. Plod
je isti kao i svagdje drugdje, gdje kesten raste samonikao odnosno gdje je autohton.
Prebiranjem dobije se nešto krupnijeg, ali je u glavnom plod prilično sitan i jednak
onome iz Slovenije, Zagrebačke gore ili ostalih šuma Banije.


Kesten se smatra voćkom. Kako kod svih voćaka opada plodnost sa starošću,
tako je i kod kestena. Stanovitim kljaštrenjem i sijekom možemo skoro sve voćke
pomladiti i povećati plodnost. To dragocjeno svojstvo ima i kesten. Nakon sječe kestena
izbijaju jaki izbojoi, koji počnu rađati u ovom kraju djelomično već za 6 do 7
godina nakon sječe, a poslije 10 godina svi. Plod je poslije 10. godine već jednak´
plodu starih stabala, a i klijavost mu je ista. Kako ti kestenari nisu svi iste godine
posječeni, nego se sječa vrši postepeno, to okolišno žiteljstvo nije osjetilo jaki nedostatak
toga »glasovitog ploda«.


238