DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1939 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Nažalost nisam mogao doći do posve pouzdanih podataka o tome, koliko je pravoužitničkih zadruga i obitelji bilo ubilieženo u katastru servitutnih ovlaštenika za vrijeme segregacije šumskih služnosti i koliku su godišnje primali količinu građevnog i, ogrijevnog drveta u opterećenim državnim šumama, zatim kako je rasao broj tih pravoužitničkih zadruga i obitelji, odnosno koliko danas ima samostalnih domova (dimova, uračunavši ovamo i potajne diobe). Ne mogu dakle da predočim sliku o faktičnom kretanju broja pravoužitničkih domova. Van sumnje je, da je broj domova porasao, dakle potrebe na drvetu porasle su pored toga što već danas imaju štednjake mnoga sela. Etatna je sposobnost šuma smanjena, etat snižen, jer je po izvršenim taksacionim radovima utvrđeno, da je osnovni šumski kapital daleko ispod normale, jer su šume u najvećem dijelu devastirane. Od 105 sela sa 14.917 domova prima jedan dom poprijeko: u šum. upravi Karlobag oko 3 m8 ogreva, u šumskoj upravi Donji Lapac oko 2 m\ u upravi Sveti! Rok oko 2.10 m3, u upravi Gospić najmanje i to oko 1.16 m*. Kako u toj upravi ima 4.557 domova sa 32.441 dušom, otpada na pojedinca godišnje 0.16 m ogrjeva, dakle daleko ispod normalne potrebe i kraj najrazumnije štednje. Ni taj etat sav ne iskorišćuju pravoužitnici s razloga, jer im je predaleko mjesto doznake ili je teško pristupačno. Potrebu na drvetu podmiruje ili na nelegalan i legalan način u bližim šumama ili u šumama ostavljenim za državu ili u šumama il šikarama zemljišnih zajednica ili u privatnim gajevima sabiranjem ležike, kupovanjem režijskoga drva i t. d. Tamo gdje je doprema materijala otežana ili zbog slabih izvoznih puteva ili jer ih uopće nema, ne izvozi se ni sve doznačeno drvo, već izvuku iz šume samo trupce: vlakama, konjskom i ljudskom snagom. Redovno veći dio ostane u šumi neiskorišćen. Od sporednih šumskih užitaka jedino je od važnosti; paša, za koju ovlaštenici ne plaćaju takse. Paša se vrši osim na pašnjacima još i u šumama, naročito u onim, koje leže u blizini naselja, zatlim i u šikarama. U jednom dijelu područja ličke imovne općine imaju servitutno pravo na ljetnu pašu uz naplatu određene takse dalmatinski žitelji iz općina Knin, Obrovac, Kistanje, Skradin, Benkovac, Novigrad i Nin. Kako je stočarstvo, naročito broj sitne stoke, u tim dalmatinskim općinama iza rata 1914.—1918. znatno palo, služe se Dalmatinci sve manje svojim pravom paše po pašnjacima ličke imovne općine, pa su i prihodi od te paše neznatni i jedva spomena vrijedni. Ugovor je sklopljen na osnovu odluka od 13. srpnja 1878. i 23. svibnja 1886. između kr. državnog šumskog erara, kr. hrv. slav. dalm. zemaljske vlade u Zagrebu i Ličkih općina: Zrmanja, Srb. Bruvno, Gračac, Lovinac, Medak i Gospić bivše ličke krajiške pukovnije s jedne strane i ces. i kr. dalmatinskim namjesništvom u Zadru i dalmatinskim općinama: Knin, Kistanje, Skradin, Benkovac, Obrovac, Novigrad i Nin s druge strane. Ugovor je sastavljen u Gospiću 7. prosinca 1887., a odobren po hrvatskoj vladi 6. kolovoza 1888. pod br. 22.685 na temelju »previšnjega riješenja« od 21. srpnja t. g. Postoji i provedbena naredba k tome ugovoru od 20. III. 1891. broj 32627—90 izdana po bivšoj hrvatskoj vladi. Napominjem ovom prilikom, da se je posljednjih nekoliko godina jako zaoštrio spor između ličkih i dalmatinskih stočara, i ako privremeno riješen administrativnim putem, tako da će se zakonskim putem ili na 281 |