DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1939 str. 4 <-- 4 --> PDF |
pukovnije, da izaberu sa svoje strane članove za lokalnu komisiju za otkup šumskih služnosti po § 47 naputka za diobu šuma, a podjedno su imenovani po nadležnim oblastima i ostali članovi toga povjerenstva. Dana 20. juna 1877. zaključila je lokalna komisija, da se kraška branjevina Grabova strana i sve ostale kraške branjevine od Cesarice do Otočačke granice i do Sv. Brda pripišu na ime države radi troškova pošumljenja, radi čuvanja i radi predvidljivo malih prihoda šuma, koje će se pridjeliti ličkim pukovnijskim općinama. Iz akta generalkomande u Zagrebu br. 1662 iz godine 1878., koji je bio upravljen na c. i kr. šumski ured u Gospiću, vidi se, da se već prije realizacije diobe svi suvišci po pokriću servitutnih potreba u sječinama, koje su imale biti pripojene općinama, kao i stabla izvaljena vjetrom, snijegom, zatim leževina, imaju unovčiti, kako bi buduća lička imovna općina mogla biti u položaju da odmah po svojoj konstituciji raspolaže sa izvjesnom sumom novca. Analogno državnoj administraciji imao se u tu svrhu zavesti »Protokol za općinske šume«. Također u posebni žurnal ima se zaprimati novac i deponirati kao tuđi novac. Kod raspolaganja sa gore navedenim drvnim materijalom morao je intervenirati i na doznačnici to potvrditi (doznaku i premjerbu) općinski organ dotične interesovane općine. 0 utrošenim tiskanicama imao se voditi točan račun, kako bi se mogla po konstituisanju imovne općine od nje zatražiti odšteta. Novac se imao ulagati u banku. Generalkomanda u Zagrebu pod brojem 2441 od 18. X. 1878. određuje šumskom uredu u Gospiću, da se suma od 349 forinti i 33 novčića dobivena prodajom u septembru te godine uloži kod I. Zagrebačke štedionice. Do konca oktobra te godine bilo je uloženo 414 fr. 36 n. Predradnje za segregacioni postupak na teritoriju ličke pukovnije provedene su, šume mapirane i inventarisane, te razdioba na karti! i terenu provedena u smislu člana 2, 3 i 6 spomenutoga zakona od 8. VI. 1871. Do provedbe segregacije t. j . do predaje izlučenih šuma u posjed krajiškim općinama nije došlo. U citiranom zakonu.predviđen je — istina — put, kako se ima postupiti u slučaju spora, kojega konačno rješava obranički sud sastavljen od dva člana i predsjednika. Da li se je rješavanje toga spora vodilo u tom pravcu, nisam mogao ustanoviti. Bez obzira na to ne bi se spor mogao tim putem riješiti, kako ćemo odmah vidjeti. U svesku Državnoga arhiva u Zagrebu iz godine 1881. pod oznakom 114—3285 u Preglednom iskazu o diobi šuma na teritoriju vojne granice za nekadanji lički pogranični regimentski kotar ispisana je na njemačkom jeziku ova primjetba: »Za taj je kotar diobnu osnovu izrađenu po Centralnoj komisiji zastupstvo regimentske općine doduše prihvatilo, ali je ipak izričito odbilo, da faktično preuzme pridijeljene šume, pa i u slučaju, kad bi se pravoužitnicima mogle nametnuti ,i one šumske takse, koje bi oni mogli podnositi, dok ipak oni ne bi mogli doprinositi novčana sredstva za porez, šumski personal etc. Spomenuta dioba odluka odnosi se na šumsku površinu od 151.939 jut. 1000 čet. hvati u ukupnoj vrijednosti od 10,863.320 forinti i 74 krajcara. Ove se brojke ne slažu sa diobnom odlukom. Osim toga treba još rezervirati površinu od 25.000 jut. 74 čet. hvata za kasniju diobu i to s razloga, jer je ta površina opterećena servitutom paše pograničnih dalmatinskih općina i jer se ovaj Servitut mora razriješiti, prije nego se pristupi diobi Između 270 |