DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1939 str. 54 <-- 54 --> PDF |
Cilj gospodarstva, čije postizavanje pomoću planske organizacije i jeste zadaća uređivanja šuma, jest što savršenija opskrba nemačkoga gospodarstva drvetom u formi, koja uporabu najbolje zadovoljava, pri bezuslovnom sačuvanju stanišne potrajnosti. Od triju grupa zadaća uređivanja šuma (stabilizacija prihoda, ekonomska organizacija gospodarstva, tehnička organizacija rada) u oblasti stabilizacije prihoda nije nastupila neka temeljitija izmena ni u naziranju ni u samom postupku. Ali se je zato u pogledu ekonomske organizacije gospodarstva pošlo novim putevima. Pokazalo se naime neostvarivim, da se dođe do najvećeg gospodarskog efekta, ako se — polazeći od pojedinih sastojina i računajući sa današnjim cenama — prostim rentabilitetnim računom hoće da utvrdi najpovoljnija vrst drveta, najbolji način gospodarenja, najpogodnije vreme ophodnje i t. d. Jer sve dok ne uzmemo u obzir sveukupne potrebe gospodarstva, dolazimo pri današnjoj strukturi nemačke drvne trgovine do viška odnosno manjka kod pojedinih drvnih produkata, što neminovno utiče na promenu cena i time na temeljnu osnovu naših računa. Danas kušamo u Nemačkoj da taj problem resimo tako, da uzimamo u ocenu predvidljivu celokupnu potrebu gospodarstva na raznim vrstama drveta i sortimenata i kao nužnu posledicu toga utvrdimo u približnom međusobnom odnosu potrebne procese proizvodnje, nezavisno od momentanih rentabilitetnih računa. Najpovoljniji efekat gospodarskoga cilja postićemo onda, ako produkcione procese upravimo tamo, gde s obzirom na stanišne, sastojinske i ostale elemente nailazimo na najpogodnije uslove. Kod takvog postupka sa velikog u malo pojavljuje se neminovna potreba za izradu jednog dalekosežnog plana i u onoj trećoj grupi zadataka uređenja šuma, a to je kod tehničke organizacije rada (obrta). Tako ne samo izbor vrsta drveća, nego ni način pomlađivanja ni izgradnja šume, što sve određuje za ćeli vek i duže unapred produkciju drveta, ne mogu više da budu prepušteni slobodnom nahođenju revirnog upravitelja, već se čitavi plan provodi u saradnji s njime sa strane centralnih nadleštava, koja i preko uskog vidokruga jednoga revira vode računa o općim prilikama na jednom daleko širem području. Među faktorima, koji odlučuju u ovom načinu planskog rada, stanište je od dominantne važnosti. Danas važi u Nemačkoj kao preduslov za uspešno uređenje šuma: što tačniji prikaz svih stanišnih elemenata. Načela, po kojima se provodi opis sastojina, razlikuju se od ranijih. Tlo je po Stebutu rezultanta geološkog supstrata i vanjskih energija. Dok u mnogim zemljama učin vanjskih sila znatno prevlađuje, tako da na celim područjima nailazimo na određene tipove tla, te nam ovi tipovi pružaju pouzdanu osnovicu za okarakterisanje staništa, u Nemačkoj to ne ide. Ovde daleko prevlađuje dejstvo supstrata. No ni to samo po sebi ne može da posluži pouzdanom izlučivanju staništa. Mi nastojimo da na osnovu sveopćeg razmatranja uočimo stanište kao celinu, sa njegovim, lokalnim osobinama i u njegovim odnosima na razvoj sastojine, da tako uzmognemo kao rezultat toga da odredimo tipove lokalne stanišne jedinice, t. zv. tipove staništa. Za to je potrebno, da sve one razne dojmove duševno preradimo, da utvrđena svojstva zemljišta što više sravnjujemo sa pojavama sastojine, sve dok iz tih mrtvih pojedinosti ne nastane živi pojam staništa. Da tako, usprkos teoretski neograničenom broju mogućnosti, dolazimo do određenih, lokalno karakterističnih konstelacija za svojstvenost tla, tako da u većini revira izlučenjem samo po nekoliko ti 384 |