DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1939 str. 64 <-- 64 --> PDF |
A dragi gosti — sudeći ne samo po trenutnom raspoloženju, nego i po štampanim izveštajima i laskavim privatnim pismima — poneli su sobom čitavo jedno novo otkrivenje, puno ljubavi i poštovanja za naš narod, naše šumarstvo i našu dragu, veliku i lepu otadžbinu. Bilo je vrlo naporno, ali smo se svi vratili zdraviji nego smo pošli. Obećali smo si zamenu publikacija i trajno podržavanje stručnih i prijateljskih veza. I na opštem ekonomskom polju, u razmeni dobara obeju susednih država također se opažaju blagodejne posledice ovakvih prijateljskih susreta i međusobnih upoznavanja. ZUSAMMENFASSUNG. Der Verfasser besehreibt die im Juli 1938 unter der Leitung Sr Magnifizenz des Herrn Rektors Dr. H. H. Hilf in Jugoslavien stattgehabte Studienreise der Herren Professoren, Assistenten und Studierenden der Forstlichcn Hochschule Eberswalde. Ausserdem bringt er in einem kurzen Abrisse den Inhalt der bei dieser Angelegenheit von Herren Professoren Dr. H. H. Hilf, Dr. W. Wittich, Dr. H. Hesmer und H. J. Krahl-Urban in Zagreb abgehaltenen Vortrâge liber die neuesten Richtlinien der deutschen Forstwirtsohaft. SAOPĆENJA TKO MOŽE TUMAČITI ODREDBE ZAKONA O ŠUMAMA? Kako mi se nekoji kolege iz unutrašnjosti obraćaju za razna obavještenja u upravno-pravnim poslovima, a nekoji izražavaju čak i potrebu predavanja o našoj šumsko-upravnoj praksi, jer da često ostaju bez potrebnih direktiva, javljam im ovim putem, da ću i dalje pomagati mladima, koliko budem mogao, i od zgode do zgode donositi kraće referate iz naše šumsko-upravne prakse. Evo jedan takav slučaj. Sa strane Ministarstva šuma i rudnika nepotrebno je bilo pokrenuto pitanje, tko je nadležan da donosi autentična tumačenja pojedinih odredaba zakona o šumama i na osnovu čega. Ministarstvo pravde dalo je pod svojim br. 126.674 od 16. XII. 1938. ovj odgovor: »U povratku akta Ministarstvu pravde čast je izvjestiti Ministarstvo šuma i rudnika, da Ministar šuma i rudnika ne može izdati autentična tumačenja pojedinih odredaba Zakona o šumama, pošto nema ovlašćenje u Zakonu o šumama.« Vrhovno državno pravobranioštvo pod svojim br. 3492 od 28. XII. 1938. dalo je ovaj odgovor: »Ministar šuma i rudnika ne može donositi autentična tumačenja pojedinih odredaba Zakona o šumama, jer za to nema ovlašćenja ni u jednom pozitivnom zakonu. Postavlja se pitanje: ko je nadležan da donosi autentična tumačenja pojedinih odredaba Zakona o šumama, kad o tom nema propisa u ovom zakonu. U §-9. Građanskog Zakona za Kraljevinu Srbiju predviđeno je, da će autentično tumačenje zakona, naravno građanskog, imati silu i važnost samo ono, koje bi se učinilo putem zakonodavne vlasti. U Ustavu od 1921. god. izrično je stajalo, da obvezno tumačenje zakona pripada samo zakonodavnoj vlasti. U Ustavu od 1931. godine ovakve odredbe nema. Prema tomu ostaje, da se nadležnost za autentičiia tumačenja pojedinih odredaba Zakona o šumama 394 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1939 str. 65 <-- 65 --> PDF |
odredi iz definicije: šta je to autentično tumačenje? Autentično tumačenje naziva se još i zakonsko tumačenje. Zakonsko ili autentično tumačenje pojedinih odredaba nekog zakona jeste izjava nadležne vlasti, da se jedna norma, čiji je smisao nejasan, ima razurneti na izvestan način. Kad se bliže promotri, vidi se, da u suštini svojoj ovo ni nije tumačenje, već je stvaranje nove norme na1 mesto one, koja je nejasna. Prema tome stvaranje novih na mesto nejasnih normi, odnosno donošenje zakonskog ili autentičnog tumačenja pojedinih odredaba Zakona o šumama spada isključivo u nadležnost zakonodavne vlasti.« Prednjem, a po Dr. Ivanu Čep u licu,* dodajem još i ovo: Kritikom, a i tumačenjem zakona ima da se ustanovi istinitost, vjernost i ispravnost teksta zakona. Kad tekst ispravlja sam zakonodavac, tada je to autentična kritika odnosno emendacija. Tumačiti zakon znači obrazložiti sav njegov sadržaj tako, da to obrazloženje može dati riješen je za svaki slučaj, što ga traži život (za sve slučajeve). Zakon tumači ili .sam zakonodavac ili to biva putem slobodnih istraživanja: dakle je tumačenje ili autentično ili doktrinarno. Autentično tumačenje ima obaveznu moć (formalno), a doktrinarno tumačenje ima moć u toliko, u koliko uvjeravaju njegovi razlozi. Doktrinarno tumačenje je posao pravne znanosti i pravne prakse. Dijeli se u gramatikalno i logično. 0 autentičnom tumačenju govorimo onda, kad pravo tumači samo pravno vrelo, a prema tomu, da li ga tumači pravni običaj ili zakonodavstvo, dijeli se (razlikuje se) tumačenje u autentično, uzualno i legalno. Za valjanost autentičnog tumačenja važi sve ono, što i za zakon. Autentično tumačenje ima po § 8. općega austr. građanskog zakonika formalnu obaveznu moć, obvezuje kao sam zakon, jer tumačenje i nije drugo nego opet zakon. Autentično tumačenje vrijedi i za prošle slučajeve. Upravna vlast (ministarstvo, banska uprava, sresko načclstvo), kad tumači naredbu, koju je donijela, tumači je autentično. Doktrinarno je tumačenje gramatikalno i logično (jurističko). Logičko ili juri stičko traži i ustanovljuje sadržaj i smisao zakona po unutrašnjoj vezi u samom za konu, traži i ustanovljuje njegove veze sa ostalim odnosima, koji su postojali u vrijeme, kad je zakon stvoren (historijat, pravni sistem). Praktična svrha, što je hoće da po stigne zakonodavac, a što se često izražava s riječima »ratio legis«, to je volja, na miena zakonodavca, koju je želio postići. Ako se interpretacija odluči za uže značenje stanovite zakonske odredbe, tad je to interpretatio stricta, uže tumačenje, a ako za šire značenje, tad je to interpretatio lata, šire tumačenje. U prvom slučaju (kod užega tumačenja) uzima se za pravilo ono, što zakon po svojoj volji ne obuhvata, makar da obuhvata po samim riječima, a u drugom slučaju (kod šireg tumačenja) uzima se, da je bila volja zakonodavčeva i ono, što bi se po samom zakonu t. j . po riječima činilo da ne spada u namjenu zakonodavca, da dakle zakonodavac to nije htio ili mislio, Primjer za šire tumačenje može čitalac naći u raspravici »Krčenje šuma i životna potreba vlasnika po našem zakonu o šumama« (Š. List br. 2 — 1939. g.), a iz rasprave: »Javni interes u našem šumskom zakonodavstvu« (Š. List br. 2 — 1939. g.) može se čitalac uvjeriti, da se potreba zaštite stanovitoga javnog interesa može shvatiti, pa prema tome i tumačiti i šire i uže, prema slobodnoj ocjeni stručnjaka odnosno vlasti. Priopćio: A. Perušić. Vidi Dr. Iva n Ćepulić : Sistem općega privatnoga prava. Zagreb, 1925. 395 |