DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1939 str. 78 <-- 78 --> PDF |
forinti, te ako se on kapitalizira sa 5%, dobije se vrijednost šume od 2.000 forinti. Kako se vidi, vrijednost šume bila je jednaka 20-strukom iznosu šumske rente {Wr. 20). Osim toga za taj je primjer bila određena normalna masa (fundus instructus) sa 5.250 klaftri. Na drugom primjeru pokazano je za šume, koje imaju veću ili manju normalnu masu od 5.250 klaftri, koliko se ima oduzeti odnosno dodati od normalne vrijednosti za 5.250 klaftri!. Ti! primjeri pokazuju, da se već onda slika normalne (idealne) šume upotrijebila kao mjerilo upoređivanja za vrijednost šume. Taj način određivanja vrijednosti šuma odgovarao je još i starijem shvaćanju poreskih vlasti! za odmjerivanje poreza na šumu. Ne može se prigovoriti logici i pravilnom shvaćanju spomenutih funkcionara državnih dobara pri postavljanju ovoga metoda za računanje vrijednosti šuma? Kod oporezivanja šuma mora se pravično postupati, te se konzervativni posjednik šume mora zaštititi protiv prekomjernog opterećenja šuma državnim dažbinama. Eto, zbog toga, vele spomenuti funkcionari, mora postojati neka normalna (pravilna!) slika šume za sve šume bez razlike vlasništva. I ako su spomenuti stvaraoci svoj metod smatrali najboljim, to su i pored toga isticali potrebu, da se u pojedinom slučaju imaju uzeti u obzir mjesne prilike i sadanje stanje šume (»wie er da steht«). Za šumu, koja nije za sječu zrela, odredi se vrijednost razmjerno prema vrijednosti od 2.000 forinti za 5.250 klaftri drva (fundus instructus). Tako se na pr. za šumu, koja ima masu od 3.000 klaftri, odredi vrijednost razmjerno prema gornjoj vrijednosti sa 1.143 forinta. Za taj se slučaj danas vrijednost šume određuje na posve drugi način. U mišljenju gore spomenutih poglavara državnih domena istaknuto je i to, zašto se vrijednost šumskog zemljišta ne određuje zasebno. To se ne čini zato, što je u šumskoj renti sadržan prihod zemljišta i sastojine zajedno, te njihovo razlučivanje nije moguće provesti. Vrijednost šume određena na osnovi šumske rente sadrži u sebi i vrijednost sastojina i vrijednost zemljišta. Spomenuto mišljenje datirano je sa 15. majem 1788. godine. Predsjednik vlade grof C h o t e k predložio je caru Josipu II to mišljenje (uz priloženje odvojenog mišljenja Holzmeistera ) na odobrenje. Carska odluka je donesena 7. jula 1788., te glasi: »Ich benehmige die Anträge der 4 Cameraladministratoren Lchrbach, K a schnitz, Erben und A i s n e r« — Joseph. Poslije toga izdana je »normala« od 12. jula 1788. g. za procjenu vrijednosti šuma za sve zemlje Austrije. U toj uredbi sadržani su pojmovi i stručni nazivi kao: površina šume, stanje šume i njena zrelost, vrst drva, drvna masa, prosječni sječivi prirast, šumska taksa, šumska renta itd., koji se nazivi još i danas upotrebljavaju kod računanja vrijednosti šuma. Najveća je pažnja poklonjena najstarijoj za sječu zreloj sastojini. Njena drvna masa predočuje godišnji etat. Ako se ta masa podijeli s godinama, dobije se prosječni sječivi prirast (hdz). U kasnijem teoretskom prosuđivanju doži´vila je Austrijska kameralna taksa više izmjena, što ćemo još istaknuti. Kako smo u uvodu istakli, Kameralna taksa je u početku trebala služiti potrebama za određivanje vrijednosti šuma. Pored toga u obrazloženju »normale« stoji i to, da se »odredi količina drva, koju valjano 486 |