DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10/1939 str. 46     <-- 46 -->        PDF

tehnika i organizacija rada ovise o obimu i svrsi posla, a izbor vrsti
drveća ovisi donekle i o zadatku, što ga buduća šuma ima da vrši.


Iz navedenoga može se vidjeti, da pošumljavanje krša u Dalmaciji
nije jedno obično pitanje metode i načina rada, već da je to jedan
vrlo usko složen kompleks raznih pitanja, koja treba rješavati! prije ili
barem istodobno sa provađanjem tehničkih radova na pošumljavanju.


Kad bi se za vrijeme, dok bi radovi na pošumljavanju trajali, mogao
narod raseliti, onda se pošumljavanje ne bi pojavljivalo kao problem,
već kao obično pitanje metode i načina rada; a pošto to nije moguće i
pošto čak napučenost krša stalno raste, a površina i posibilitet produktivnih
zemljišta stalno opada, to je pošumljavanje krša svakako problem
i to problem od opće državne i nacionalne važnosti, pa ga kao takvog
treba rješavati.


Prva komponenta problema pošumljavanja
krša u Dalmaciji je pitanje posjedovnih odnosa na
površinama, koje bi trebalo pošumiti odnosno privesti
kulturi rentabilni joj od dosadašnje. Te su površine
krš i golijeti odnosno općinske muše i pašnjaci.


Po statističkim podacima ima od cjelokupne površine bivše pokrajine
Dalmacije 63% općinskog (zajedničkog) posjeda, a samo 37%:
privatnog (individualnog) posjeda, Od ukupnog zajedničkog posjeda
odpadä 70% na pašnjake t. j . na krš i golijeti, a 30% na šume t. j . u
glavnom na šikare i niske šume. Po veličini pojedinih privatnih posjeda
87% seljačkih posjeda nalazi se na površini ispod 5 ha, dakle ispod potrebnog
minimuma za ekonomsku samostalnost seljačkih posjeda (i to
pod normalnim prilikama, a kamo li pod vladajućim klimatskim i edafskim
prilikama u Dalmaciji) i samo 13% seljačkih posjeda je sposobno
za samostalni seljački život. Dakle je velika većina seljačkih posjeda
u Dalmaciji prisiljena, da manjak do egzistencijskog minimuma pokrije
sa prihodima od komunalnog posjeda. Međutim gospodarenje sa komunalnim
posjedom nije regulisano na bazi potrajnog gospodarenja, a niti
se ono praktički pod postojećim okolnostima može na toj bazi regulisatil
Razlozi su tome ovi:


1. Potrebe su veće nego godišnja produkcija, a obim službenosti
uopće nije određen.
2. Pravna je forma toga komunalnog posjeda takova, da je upravitelj
posjeda zapravo onaj isti, koji ima najviše interesa, da se komunalno
dobro što intenzivnije iskorišćuje (bez obzira na potrebe budućnosti),
a to su pravoužitnici sami, jer imovinom poreznih općina po postojećim
zakonima upravlja seoski zbor t. j . svi birači odnosno svi
pravoužitnici. Ova forma vlasništva postoji! od pamtivijeka. Ona je bila
vrlo praktična, dok je bilo šta iskorišćavati, dok je naime krš bio obrasao
niskom, na jugu zimzelenom šumom, koja je davala obilatu ispašu
za mnogobrojna stada koza i ovaca, te se je stoga (vjerojatno) tako
dugo i održala. Ali danas, kada je na mjestima nekadašnje bogate ispaše
i brsta ostao čisti kamen, a na mjestima, gdje je još nedavno bila šuma,
ostali samo mršavi! pašnjaci; danas, kada se granica apsolutnih golijeti
pomiče sve dalje na štetu pašnjaka, a granica pašnjaka sve dalje na
štetu šume, uvidio je i najprimitivniji seljak, da će to prije ili kasnije
dovesti do katastrofe, do potpune pustoši, pogotovu jer se napučenost
stalno povećava.
560