DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10/1939 str. 52     <-- 52 -->        PDF

gih privrednih grana u vezi sa izvršenom diobom, dijelile bi se potrebne
sadnice, sjeme, eventualne subvencije, nagrade i t. d., postavljali bi se
zajednički čuvari i regulisala pitanja oko zajedničke sezonske ispaše.


Ukratko, vlasništvo i iskorišćavanje prihoda
zemljišta bilo bi na bazi individualne svojine, a
uprava i čuvanje na zadružnoj bazi sa individualnom
korišću.


Postupak kod diobe morao bi biti što jednostavniji, što jeftiniji i
morao bi voditi računa o lokalnim prilikama i običajima. To je u ostalom
bio i glavni razlog, da ;Se stari austrijski zakon o diobi općinskih
dobara u Dalmaciji skoro nigdje nije proveo, jer je postupak bio preskup
i odveć kompliciran, a osim toga bio je zakon fakultativan t. j . provedba
njegova ovisila je o zaključku seoskog zbora, u kojem su ekonomsko
jači, kojima dioba iz spomenutih razloga nije konvenirala, uvijek
uspijevati da putem svog upliva ishode negativni zaključak. Stoga bi
novi zakon tim eventualnostima trebao da izbjegne i da predvidi oba veznu
diobu svih općinskih i seoskih šumskih i
šum, sko pašnjačkih prostorija na odnosne pravoužitnike.
Od ovog bi se imale izuzeti samo planinske
šume i pašnjaci, šume i za pošumljavanje izdvojene
površine sa strogo i stalno zaštitnim karakterom
i šume sa karakterom parka u blizini
gradova, većih naselja i turističkih mjesta. Ove bi
površine ostale i nadalje vlasništvo općina stim, da se njima mora gospodariti
na ,osnovi privrednih planova i na osnovi regulisanih prava
služnosti.


Provadanje same diobe moralo bi se prepustiti seljacima odnosno
pravoužitnicima samima, koji sve diobe po starinskom običaju vrše na
način zvan »brušket«, gdje se dijelovi najprvo omedaše na terenu,
označe brojevima i zatim svaki interesent izvuče svoj broj po sreći. Pojedinci
zatim mijenjaju međusobno svoje dijelove, kako im s obzirom na
položaj kuće bolje konvenira. Tek eventualne prigovore protiv diobe
rješavala bi mješovita komisija stručnjaka i pojedinih interesenata. Ova
bi komisija istodobno imala zadatak, da prije diobe izradi za svakog
komunalnog posjednika — na osnovi opisa zemljišta, terenskih karata
ili još bolje aeroplanskih snimaka i terenskog uviđaja — generalni plan
diobe, naznačivši predjele sposobne za pojedine vrsti kultura, kao šume,
voćnjake, pašnjake, sijanice i eventualne puteve, a koji bi plan bio za
učesnike diobe obavezan.


Poslije tako izvršene diobe moralo bi se naravno zakonskim reformama
onemogućiti daljnje parcelisanje zemljišta na pojedine nasljednike,
pošto se po dosadašnjim zakonima kod nasljedstva dijele zemljišta
na toliko dijelova, koliko ima nasljednika.


Paralelno sa provađanjem diobe morali bi! se provađati razni javni
radovi u vezi sa unapređenjem poljoprivrede, kao razne melioracije zemljišta,
isušivanje poplavljenih kraških polja, asanacija sela, komasacija
zemljišta, gradnja javnih puteva i t. d. i to koliko radi same koristi odnosnih
javnih radova toliko i radi toga, da se omogući pučanstvu (u doba´
prelaza od ekstenzivno komunalnog na intenzivni individualni način gospodarenja)
stanovita zarada za lakšu prehranu i za neophodno potrebne


<


566