DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1939 str. 84 <-- 84 --> PDF |
KNJIŽEVNOST A. DE PHILIPPIS: »LA SUQHERA (OUERCUS SUBER) ED IL LECCIO (QUERCUS ILEX) NELLA VEGETAZIONE ARBOREA MEDITERRANEA. Bulletin de la Silva Mediterranea, dec. 1935., Firenze 1936. (str. 9—109). Mediteranska vegetacija odlikuje se zasebnim tipičnim karakteristikama. Postoji opsežna literatura, koja se bavi fizionomijom flore i florističkim sastavom mediteranskog područja. Međutim fitogeografski radovi iz toga područja dosta su oskudni. Mediteranski elementi prostiru se uz obalu Mediterana. U Evropi oni se pojavljuju do ca 1000 m, a u Sjev. Africi i do ca 2000 m visine. Na pogodnim mjestima javljaju se i na susjednom kopnu. Ostaci mediteranske flore susreću se često u ´blizini obradive zemlje, a-to nas najbolje upućuje, kolike su promjene djelovanjem čovjeka izvedene u pogledu rasprostranjenosti te flore. Neke formacije mediteranske flore nalaze se u klimaksu, a neke opet u raznim stadijima bilo progresije ili regresije. Iskonstruirati u tome pogledu točnu sliku bio bi težak posao, vezan na duga i temeljita istraživanja. Medu vrstama klimaksa dolaze u Mediteranu od hrastova: crnika (Quercus ilex), plutnjak (Quercus suber) i prnar ili hermesovac (Quercus eoceifera). U ovoj radnji opisao je autor geografsko rasprostranjenje plutnjaka i crnike, te okološke osobine ovih vrsta kao i floru, koja raste zajedno s njima. Rasprostranjenost plutnjaka. U pogledu odnosa između Quercus suber i Quercus oceidentalis — koji se međusobno razlikuju u glavnom po tome, što žir od Quercus oceidentalis dozrijeva u drugoj godini — drži autor, da Quercus oceidentalis ne treba smatrati posebnom vrstom, jer su cvatnja i dozrijevanje veoma varijabilni (ovisno o vremenskim prilikama) kako kod Quercus suber tako i kod Quercus oceidentalis. Autor drži, da je plutnjak prema svojoj sjevernoj i prema visinskoj granici rasprostranjenja razvio posebnu formu, čiji žir dozrijeva u drugoj godini. Ta je forma manje termofilna od tipičnog plutnjaka. Zbog tih osobina nazvana je ona posebnim imenom: Quercus oceidentalis. Plutnjak raste u zapadnom dijelu Mediterana. Njegovo rasprostranjenje obuhvata Pirenejski poluotok, primorske dijelove Maroka i Tunisa, te zapadne česti Apeninskog poluotoka. Plutnjak raste gotovo u cijelom Portugalu . Prostrane i vrlo lijepe šume čini tek južno od rijeke Tejo, a naročito u Algarve i Alemtejo. Sjeverno od rijeke Tejo raste tu i tamo uz obalu, i to osamljen ili u smjesi sa primorskim ´borom. U Španjolsko j čini plutnjak sastojine u pokrajinama: Huelva, Scviglia, Cadiz i Malaga. U mediteranskom dijelu Francusk e ima plutnjaka u Roussillon i Narbonaisse, gdje čini i čiste sastojine. Pojedince ili u smjesi sa primorskim borom ima ga u gorju Maures i L´ Esterel u Provence. U Primorskim Alpama je rijedak. Plutnjaka ima duž cijele Zapadne Italije. Na Korzici dolazi svuda; uspinje se i do 700 .. visine. U Sardiniji raste plutnjak sve do 800 m visine, a — po nekima — ima ga i do 1200 m (Monte Lirnbara). U Sicilij i ima plutnjaka najviše kod Caroni-e, gdje raste duž mora u dužini od 7 km i u širini od preko 6 km. Uspinje se do 60O m visine. Na Jadran u sigurna su nalazišta plutnjaka kod Brindisi-a (S. Vito, Ostuni). P a r 1 a tore, Borzi, Kotschy, Rick li, Piccioli, Pa var i i dr. ističu da plutnjak uspijeva i u Istri. Prema mnogim drugim botaničarima (De Vi si a TI i, M a r c h esetti, Pospichal, Beck von Mannagetta, Adamović, Hayek i dr.) nije plutnjak ovdje autohton. U Istr i i Dalmacij i on se često zamjenjuje s Quercus pseudosuber. Prema Adamović u (Die Pflanzenwelt der Adrialänder, Jena 1929) 598 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1939 str. 85 <-- 85 --> PDF |
goji se plutnjak obilnije u području Brindisi-Taranto. Tu i južnije odatle tvori on češće čiste, ali umjetno uzgojene šumice. He m pe l i Wilhel m ističu da se u Istri, i to u blizini Pole, nalazi izvjestan broj starih plutnjaka, koji su po svojoj prilici umjetno uzgojeni. U Dalmacij i nema od prirode plutnjaka. U Marok u je plutnjak veoma rasprostranjen. Između Melilla i Orana, gdje je obala veoma strma, ne raste plutnjak. U Oranu i Alžiru ima ga inače obilno. Uspinje se često do 1000 m visine, a u kopno prodire i do 50 km daljine. Plutnjak raste na tlima, u kojima nema vapna, a u područjima minimalnih razlika u temperaturi, i to uz morske obale ili po padinama najbližeg gorja u Zap. Mediteranu. Njegov se areal stere između 32° (Maroko) i 44m (.luž. Francuska) širine, te između 9" (Portugal) zap. dužine i 17° (Kalabrija) ist. dužine. Prema Miilleru uspinje se plutnjak: u Alžiru do 1300 m, u Španiji do 1200 m, u Siciliji do 1000 m, u Južnoj Francuskoj do 700 m, u Toskani (de Ph i lip pis ) do 300—450 m, u Laciju u sastojini do 250 m, a pojedinačno do 500 m, u Kalabriji u sastojini do 4001—500 m, a pojedinačno i iznad 600 m; na Sardiniji do 1300 m i na Siciliji do 110O m. Rasprostranjenost crnike. Crnika se rasprostire na cijelom Pirenejskom poluotoku, izuzevši Kantabarsko gorje, obuhvata južni dio Francuske, obale Apeninskog i Balkanskog poluotoka, te sjeverozapadni rub Afrike. Prema P a r 1 a t o r e-u (1867) čini crnika šume u području rasprostranjenja masline. Prema B o r z i-u (1880) crnika raste od prirode u Istr i između Duitio i Trieste, te na otoku Sv. Andriji blizu Rovigna. U Italij i raste crnika često dosta udaljeno od mora, i to po sunčanim i nižim brežuljcima; stere se u glavnom u području masline. Na južnim padinama može se crnika popeti sve do regione kestena, a kadšto i do gornje granice kestena. U Toskanskim Apeninima i Vallombrosi uspijeva ona i na 1000 m visine, ali joj u toj visini plod ne dozrijeva. Crnika raste na obalama gornjo-talijanskih jezera. Uspijeva u čistim sastojinama ili u smjesi sa drugim zimzelenim, a često i listopadnim vrstama. Prema P i c c i o 1 i-u (1890) raste crnika na Etni i do 1300 m. Na Monte Amiata uspinje se do 1100 m, na M. Baldo do 900 m, na Ncprodi do 1300 m. Iznad regione masline crnika je rjeđa, a u regioni kestena raste ona tek sporadično. Prema F i o r i-u (1923-25) raste česmina u području mediteranske makije, rijetka je u sufomontanskoj ili kestenovoj zoni, a još rjeđa u montanskoj zoni ili zoni bukve. Prema Adamovi ćevo j (1933) karti o rasprostranjenju crnike u Italiji, koja je — prema autoru — dosta netočna, rasprostire se ova vrsta u glavnom uz primorje. Međutim ona u stvari prodire mjestimično dosta duboko u nutrašnjost. Naročito to vrijedi za talijanske veće otoke, gdje se crnika uspinje i do 120O m, te za Rimske Aipenine i Umbriju. U Italiji je crnika najobilnija u Kampanju, gdje čini sastojine do 600 m. U Kalabriji se uzdiže i do 800 m. Na južnim padinama Alpa, te na obalama Gardskog jezera susreće se crnika sa mediteranskim i srednjoevropskim elementima u visini od 350—550 m. U Siciliji penje se i do 1200 m, a, u Sardiniji i do 1000 m. Na Korzici najviše ima crnike u području između 400/—700 m, a uspinje se ona ondje i do 1200 m. U Jadran u raste crnika na Kvarnerskom otočju, u Dalmaciji i Albaniji. Prema Ada m o vic u najljepše šume čini ovdje crnika na otocima Rabu, Braču, Korčuli i Mljetu. Prema Bečk u kod Splita uspinje se ona i do 750 m. Crnike ima na Jon skom otočju, u centralnoj Grčkoj, na P e 1 o p o n e z u, na K r e t i, u Tesali j i, C i k 1 a d i m a, u T r a c i j i i dr. Od Tunisa do Maroka tvori crnika prostrane šume u zoni između 400 do 2500 m (dolina Kurram). Crnika je izrazito mediteranski elemenat. Međutim njeno se uspijevanje ograničava u smjeru prema istoku. Bujno raste u zapadnom dijelu Mediterana. Duž Jadrana i u Zapadnoj Grčkoj raste ona u smjesi sa alepskhu borom, prnarom, te mje 599 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1939 str. 86 <-- 86 --> PDF |
stimice sa meduncem i drugim listopadnim elementima submontanske flore. Redovno je bogato zastupana među elementima makije. U istočnoj Grčkoj i pogotovo u Maloj Aziji preotima mah prnar (Ouercus coccifera). Značajno je, da u smjeru prema istoku crnika ustupa sve više mjesto prnaru, koji doduše raste i u zapadnom Mediteranu, ali je tipičan za istočni Mediteran. Crnika se prostire između 30° i 46° širine, te između 9° zap. dužine i 30" ist. dužine. U Alžiru uspinje se do 2500 m. Klimatski odnosi plutnjaka. Prema Pavari-u plutnjak se nalazi u području mediterausko-oceanske klime, za koju je značajna visoka ljetna temperatura, umjerena zima, ne odviše velika -ljetna suša, te obilje kiša. Tu klimu imaju oceanski otoci, obale Portugala, dio obale Španjolske i sjeveroafrička obala do Tunisa. U Istočnom Mediteranu razvijena je mediteranska klima, koja je modificirana utjecajima kontinenta. Južna Francuska i Italija stoje po sredini između ovih značajnih varijanata mediteranske klime. Na Pirenejskom poluotoku raste plutnjak ondje, gdje su oborine godišnje iznad 50O mm, a najbolje uspijeva, gdje oborine iznose oko 1000 m. Godišnja temperatura plutnjakova areala kreće se ondje između 14° i 19° C. U J u ž n o j Francusko j raste plutnjak u kišnim i toplim krajevima, gdje oborine iznose 700:—1000 mm, a godišnja temperatura oko 14° C. U Italiji, i to u Toskani, raste plutnjak u krajevima, gdje oborine iznose 600´—100O mm. U Kalabriji iznose oborine u području plutnjaka 900—1400 mm. U Siciliji nalazi se plutnjakov areal ondje, gdje oborine iznose 700—1000 m. Srednja godišnja temperatura u Italiji iznosi u području plutnjaka 13,3 do 18° C. U Sjeverno j Afric i raste plutnjak ondje, gdje oborine ne iznose manje od 700 mm. One su u području plutnjaka često veće od 1000 mm. Najmanje oborina pada u području plutnjaka u Maroku , gdje one iznose 400´—500 mm. Plutnjak inače redovno uspijeva u područjima sa mnogo oborina. Izuzetak u Maroku uvjetovan je po svoj prilici većom zračnom vlagom i razmjerno nižom godišnjom temperaturom. Godišnja temperatura plutnjakovog areala u Africi iznosi od 16°—19° C. U višim predjelima padne ona kadšto i na 13° C. Kako se iz prednjih podataka vidi, plutnjak nije kserofilna vrsta, kako se to obično u literaturi navodi. Klimatski odnosi crnike. Plutnjak je, kao što je već istaknuto, značajno drvo Zapadnog Mediterana. Crnika podnosi sve varijetete mediteranske plime. Poznato je, da se prosječna godišnja temperatura u Mediteranu umanjuje u smjeru od zapada prema istoku. U smjeru prema istoku ljeta su duža i sušna, intenzitet svjetla veći, zračna vlaga manja, a deficit zasićenosti vrlo visok. Sve te prilike podnosi crnika. Na istočnom dijelu ona doduše ne čini onako lijepe šume kao u zap. Mediteranu. U istočnom Mediteranu ona dolazi u smjesi s prnarom. Crnika pored velike topline i aridnosti podnosi razmjerno dosta studeni. U Italiji je crnika tipično šumsko drvo nižih zona. Međutim se ona često dodiruje s kestenom, a kadšto i s bukvom. Prema meteorološkim podacima prikupljenim u ovoj radnji raste crnika kod minimalne oborine od 300 m (Sebdou, Donalhia i dr.). Srednja godišnja temperatura njenog područja može pasti i ispod 10" C (Sgag 9,4°), a može prekoračiti i 19° C. Ekstremna zimska temperatura može pasti i ispod —15° C, a ljetna temperatura može se dići i preko 40° C. Kako vidimo, areal crnike stere se u dosta širokim granicama. S obzirom na to crnika uspijeva sa izrazito termofilnim i kserofilnim elementima, a zahvaća i u područje submo.ntanskih mezofilnih vrsta. 600 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1939 str. 89 <-- 89 --> PDF |
Plutnjak raste isključivo na silikatnim tlima, odnosno tlima bez vapna. Česmina je indiferentna na mineralni sastav tla. Areal plutnjaka nalazi se posvema u Lauretumu tipa s ljetnom sušom (Pa va r i). On se nalazi u semiaridnom, umjereneom i humidriom području. Tipične plutnjakove šume nalaze se u toplijem dijelu umjerenog i humidnog područja. Areal crnike obuhvaća Lauretum-tip sa ljetnom sušom (P a v a r i), a često se proširuje i u topliji Castanetum (Pa va r i). On se stere od aridnog, pa sve do humidnog područja. Optimum crnike nalazi se u semiaridnom umjereneom i humidriom području (Enrberger). Plutnjak je mediteransko-atlanska vrsta. Raste u klimi oceanskog tipa. Crnika je omnimediteranska vrsta; ona podnosi klimu, koja je modificirana utjecajem kontinenta, tj. klimu sa ljetnim sušama i razmjerno niskim zimskim temperaturama. U Zapadnom Mediteranu čini klimaks crnika i plutnjak. Plutnjak se nalazi u području, gdje ima više oborina, gdje je viša godišnja temperatura, gdje zimski minimumi jedva padnu ispod 0° C, a gdje podlogu čine silikatna tla. Optimumi plutnjaka i crnike ne padaju zajedno. Plutnjakov optimum nalazi se u toplo-humidnom području, a crnikin u relativno hladnijem području s manjom vlagom. U ovoj radnji prikazan je jasno odnos između plutnjaka i crnike. Iz istaknutih osobina u rasprostranjenju, kao i iz prikaza ekoloških, edafskih i biljno-socioloških odnošaja plutnjaka i crnike dobiva se odavle jasan uvid o šumsko-uzgojnim karakteristikama ovih dviju izrazito mediteranskih vrsta. Radnji je dodana karta o rasprostranjenju plutnjaka i crnike u Mediteranu kao i karta o rasprostranjenju spomenutih vrsta na Apeninskom poluotoku. Dr. Milan Anić. FUNGIMORS je odlično sretstvo za zaštitu borovine od modrenja. Naš zastupnik: g. Ing. Aleksander Wundsam, Sarajevo, Aleksandrova 52, daje Vam sve pobliže informacije. GUSTAV G *AU & HEIDEL, CHEMNITZ Za plasiranje vaših šumskih proizvoda izvolite se obratiti dugogodišnjem zastupniku za Afriku i Francusku na g. MLADENA VASSILITCHA ALGER 4, Rue Chanzy Telefon 327-92. Telegram VASSIL1TCH-ALGER. 603 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1939 str. 90 <-- 90 --> PDF |
INDUSTRIJA ORUŽJA BOROVNIK I VRBANIĆ ZAGREB, Jurišlćeva 9 kod Glavne pošte Telefon 24-5-67 Preporuča svoj cij. gg. lovcima svoje prvorazredne puške, pištolje i sva lovački pribor. PREUZIMAMO sve u puškarski zanat zasijecajuce popravke oružja te izvršujemo sve najsavjesnije. — Izradjujemo lovačke puške po specijalnim narudžbama — Prodajemo najsoliđnju lovačku municiju. — Dajemo savjete i informacije u pogledu lovačkog oružja. Preuzimamo prepariranje raznih životinja Šumska industrija Filipa Đeulscha Sinovi Vrhovčeva ulica 1 ZAGREB Telefon broj 30-47 Parna pilana u Turopolju. Export najfinije hrastovine. — Na skladištu ima velike količine potpuno suhe hrastove gradje svih dimenzija Utemeljeno godine 1860. Utemeljeno godine 1860. »OOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOCttOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOO^ Uprava gospodarstva i šumarstva K R N D l J A NAŠICE, SLAVONIJA gospodarska i šumarska industrija d. d. u Zagrebu gospodarske i šumske proizvode gospoda Proizvodi i eksportira svekolike 604 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1939 str. 87 <-- 87 --> PDF |
Plutnjak se rasprostire od serniaridnog do humidnog područja. Glavno mu je rasprostranjcnje u umjerenom ili subhumidnom području. Srednja temperatura najhladnijeg mjeseca kreće se ovdje između 2° do 7,5°, odnosno ekstremno od —0,6 do 9,4°. Crnika raste u semiaridnom, umjerenom i humidnom području. Optimalno uspijeva u hladnijem dijelu tople klime. Ona zahvaća u aridno područje, kao i u područje visokog gorja. Iz ernikina areala valja isključiti područja niske temperature. Područje hladne humidne klime pripada vrstama: Castanea sativa, Quercus ,pübescens, Quercus cerris, Quercus farnetto, Quercus lusitanica, Cedrus atlantica i dr. Crnika je manje otporna na studen od spomenutih vrsta, ali ipak se često druži s njima. To se događa na staništima, gdje lokalni klimatski uslovi pogoduju povišenju areala crnike, odnosno spuštanju areala spomenutih listača. Crnika optimalno uspijeva u hladnijem i djelomično umjerenom Lauretumu (Pa vari), koji odgovara umjerenom i humidnom području klime po E m b e r g e r u. Udaljujući se od svog optimuma prema humidnom ili hladnom humidnom području zalazi crnika u listopadne hrastove, pitomi kesten i dr., dakle u područje mezofita i slabijih termofita; prema toplim ili toplo-humidnim položajima zalazi crnika u područje plutnjaka, koji je više termofilan, a manje kserofilan. Ako je uz povećanje temperature vezano umanjenje oborina, susreće se crnika s mediteranskim borovima (osobito sa Pinus halepensis), sa prnarom, maslinom, te grmastirn formacijama termofilno - kserofilnog karaktera. U pravcu prema hladno-aridnim područjima zalazi crnika u oblast polustepske vegetacije, što je značajka za visoke planinske položaje u Sjevernoj Africi. Crnika prema tome optimalno uspijeva u području, gdje je za plutnjak, alepski bor, prnar i za grmastu termofilnu formaciju odveć hladno, kao i gdje nije dovoljno humidno, a relativno je toplo za kesten, listopadne hrastove, cedar itd. Edafski odnosi plutnjaka. Plutnjak je izrazito kalkofobna Mina. Navodi u literaturi, da plutnjak raste na vapnenastim tlima odnose se na crljenicu, koja je nastala na vapnenastoj podlozi. Takva crljenica redovno je dekalcificirana; ona nije gotovo nikad alkalične reakcije. Plutnjak je doduše nađen i na tlima alkalične reakcije, ali se tu radi o iznimkama odnosno o sastojinama, gdje prevladavaju druge vrste; radi se o krajevima, gdje su oborine obilnije. U Marok u raste plutnjak na pjeskovitim tlima i na tlima nastalim iz krist. kamenja. U Alžir u i Tunis u uspijeva on samo na dubljim tlima. Izbjegava glinena tla kao i tla, u kojima ima obilnije vapna u površinskom sloju. Cesto je na dubokim tlima nastalim od gnajsa, granita, granulita, pješčenjaka i dr. U Alžir u čini najljepše šume na pješčenjacima. Na Pircnejskom poluotoku raste plutnjak u glavnom na silikatnom tlu ili na crljenici. U Južnoj Francusko j raste on na granitima i škriljevcima. Na Apeninskom poluotoku raste plutnjak na tlima nastalim iz granita i krist. škriljevaca. Prljaju mu tla, u kojima ima obilno kalija. Takva tla odabrao je plutnjak naročito na Sardiniji i u Kalabriji. Na Sardiniji nalaze se najbolje talijanske plutnjakove šume. Na Apeninskom poluotoku raste plutnjak i na crljenici. Vrlo lijepe plutnjakove šume na takvoj podlozi nalaze se u provinciji Littoriji. Plutnjakova staništa na crljenici vezana su uz obilje oborina i duboko tlo. U tim´ prilikama crljenica je neutralna ili slabo kisela, što se najbolje očituje po prisustvu biljaka: Erica arb., Cistus salvifolius, C. monspeiiensis i dr. Na Apeninskom poluotoku raste plutnjak na eocenskim, miocenskim i pliocenskim tlima, te aluvijalnim pijescima. Edafski odnosi crnike. Crnika može da uspijeva na raznim tlima. Ona raste na kiselim, neutralnim, kao i na izrazito vapnenastim tlima. U Maroku, Alžiru i Tunisu crnika je indiferentna u pogledu sastava tla. U Alžiru i Tunisu njeno uspijevanje uslovljeno 601 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1939 str. 88 <-- 88 --> PDF |
je borbom za opstanak sa drugim vrstama. Tako u nižim predjelima maslina i tršlja potiskuju crniku na glinenim tlima, a alepski bor je potiskuje sa toplijih i aridnijih položaja. Na svježim i dubljim tlima zamjenjuje je plutnjak. U višim položajima konkuriraju crniki cedar i listopadni hrastovi. Iste te pojave mogu se zapaziti posvuda u području Mediterana. Značajno je, da je crnika u području izvan svog pravog, prirodnog rasprostranjena vezana u glavnom redovno na vapno. To je opaženo u 1st. P i r em e j i m a, a često i u Italiji . Na gornjoj visinskoj granici traži svaka bilina povoljnije položaje gledom na toplinu, a to su baš vapnenasti tereni, koji su — kako je poznato — topli. U Italij i raste crnika na raznim tlima. Ima je na litoralnim pijescima, te na tlima nastalim od vapnenca, krede, škriljevca, serpentina i dr. Izbjegava odveć kompaktna glinena tla. Biljno-sociološki odnosi plutnjaka i crnike. U Marok u razlikuje Enrberge r 4 faciesa plutnjaka, i to: na pjeskovitom tlu: suhi facies (Cytisus, Ulex, Cistus) i humidni facies (Erica art)., Genista, Calycotome spinosa); na tlima nastalim od krist. kamenja: kserofilni i humidni facies. Za crniku razlikuju se ondje dva faciesa: više i manje kserofilni. U Alžir u i Tunis u razlikuje se za plutnjak: orijentalni facies (bez Ulexa) i okcidentalni facies (sa Ulexom), a za crniku: facies gornjeg Atlasa i facies planina NaPirenejskom poluotoku u provinciji Cadiz raste plutnjak na obalnom pijesku zajedno sa pinijama, a u potstojnoj su etaži: Juniperus phoenicea, Ouercus coccifera, Ulex baeticus, Pistacia lentiscus, Rhamnus oleoides i dr. U nutrašnjosti raste s plutnjakom: Cytisus, Arbutus i dr. U provinciji Malagi rastu s plutnjakom: Quercus lusitanica i primorski bor. Česta mu je pratilica Pteris aquilina. Značajne pratilice plutnjakovih staništa jesu: Pteris aquilina, Cistus salvifolius, C. monspeliensis, C. incanus var. villosum, Erica art»., E. scoparia, Ulex baeticus, U. spectabilis, i dr. U području plutnjaka česte su vrste, koje slabo podnose studen, kao: Chamaerops humilis, Rosmarinus officinalis, Olea europ. var. oleaster. Myrtus communis, Daphne gnidium, Halimium halimifolium, Clematis cirrosa i dr. U području plutnjaka česte su termofilno-heliofilne vrste kao: Pistacia lentiscus, Rhamnus oleoides, Calycotome spinosa, Lavandula stoechas, i dr. U ovome području dolaze obično i vrste, koje traže svježe tlo i tlo sa mnogo humusa, kao Viburnum tinus, Arbutus uiiedo, Cytisus sp. i dr. Na staništima crnike raste oksifilna flora, ali u manjoj količini nego na staništima plutnjaka. Ovdje su česte vrste, koje podnose alkalična tla, kao: Spartium junceum, Prunus sp., Olea europaea. U području crnike pridolaze vrste, koje razmjerno najbolje podnose studen, kao: Pistacia theretointhus, Rhamnus alaternus i dr. Brau n-Blanq net smatra, da su za c r n i k u u mediteranskom dijelu Francuske karakteristične ove biline: Arbutus unedo, Phyllirea media, Viburnum tinus, Ruscus aculeatus, Lonicera implexa, Erica arborea i dr. Za plutnjak mogu se smarati karakterističnima: Cistus salvifolius, Myrtus communis, Pistacia lentiscus, Erica arborea, Calycotome spinosa, Lavandula stoechas i dr. Zaključci. Plutnjak je rasprostranjen u Zapadnom Mediteranu. Česmina raste u području čitavog Mediterana. Osim toga ona je rasprostranjena u Zapadnoj Himalaji (Cashmir). Plutnja k traži toplinu i vlagu. Uspijeva samo ondje, gdje godišnje oborine prelaze 600 mm, a godišnja temperatura ne padne ispod 13,5° (minimalno do —6"). Rijetko gdje raste plutnjak kod nižih oborina (minimalno 400 mm), te je u tom slučaju vezan na povišenu zračnu vlagu i svježe dublje tlo. Crnik a može da uspijeva još i ondje, gdje minimlane oborine iznose ca 300 mm, a godišnja srednja temperatura 9,5" C (apsolutni ekstremi od —16" do —20° C). 602 |