DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10/1939 str. 84     <-- 84 -->        PDF

KNJIŽEVNOST


A.
DE PHILIPPIS: »LA SUQHERA (OUERCUS SUBER) ED IL LECCIO (QUERCUS
ILEX) NELLA VEGETAZIONE ARBOREA MEDITERRANEA.
Bulletin de
la Silva Mediterranea, dec. 1935., Firenze 1936. (str. 9—109).


Mediteranska vegetacija odlikuje se zasebnim tipičnim karakteristikama. Postoji
opsežna literatura, koja se bavi fizionomijom flore i florističkim sastavom mediteranskog
područja. Međutim fitogeografski radovi iz toga područja dosta su oskudni.


Mediteranski elementi prostiru se uz obalu Mediterana. U Evropi oni se pojavljuju
do ca 1000 m, a u Sjev. Africi i do ca 2000 m visine. Na pogodnim mjestima
javljaju se i na susjednom kopnu. Ostaci mediteranske flore susreću se često u ´blizini
obradive zemlje, a-to nas najbolje upućuje, kolike su promjene djelovanjem čovjeka
izvedene u pogledu rasprostranjenosti te flore.


Neke formacije mediteranske flore nalaze se u klimaksu, a neke opet u raznim
stadijima bilo progresije ili regresije. Iskonstruirati u tome pogledu točnu sliku bio
bi težak posao, vezan na duga i temeljita istraživanja. Medu vrstama klimaksa dolaze
u Mediteranu od hrastova: crnika (Quercus ilex), plutnjak (Quercus suber) i prnar ili
hermesovac (Quercus eoceifera).


U ovoj radnji opisao je autor geografsko rasprostranjenje plutnjaka i crnike,
te okološke osobine ovih vrsta kao i floru, koja raste zajedno s njima.


Rasprostranjenost plutnjaka.


U pogledu odnosa između Quercus suber i Quercus oceidentalis — koji se međusobno
razlikuju u glavnom po tome, što žir od Quercus oceidentalis dozrijeva u drugoj
godini — drži autor, da Quercus oceidentalis ne treba smatrati posebnom vrstom, jer
su cvatnja i dozrijevanje veoma varijabilni (ovisno o vremenskim prilikama) kako kod
Quercus suber tako i kod Quercus oceidentalis. Autor drži, da je plutnjak prema svojoj
sjevernoj i prema visinskoj granici rasprostranjenja razvio posebnu formu, čiji žir
dozrijeva u drugoj godini. Ta je forma manje termofilna od tipičnog plutnjaka. Zbog
tih osobina nazvana je ona posebnim imenom: Quercus oceidentalis.


Plutnjak raste u zapadnom dijelu Mediterana. Njegovo rasprostranjenje obuhvata
Pirenejski poluotok, primorske dijelove Maroka i Tunisa, te zapadne česti Apeninskog
poluotoka.


Plutnjak raste gotovo u cijelom Portugalu . Prostrane i vrlo lijepe šume
čini tek južno od rijeke Tejo, a naročito u Algarve i Alemtejo. Sjeverno od rijeke
Tejo raste tu i tamo uz obalu, i to osamljen ili u smjesi sa primorskim ´borom. U
Španjolsko j čini plutnjak sastojine u pokrajinama: Huelva, Scviglia, Cadiz i Malaga.
U mediteranskom dijelu Francusk e ima plutnjaka u Roussillon i Narbonaisse,
gdje čini i čiste sastojine. Pojedince ili u smjesi sa primorskim borom ima ga u gorju
Maures i L´ Esterel u Provence. U Primorskim Alpama je rijedak. Plutnjaka ima duž
cijele Zapadne Italije. Na Korzici dolazi svuda; uspinje se i do 700 .. visine.
U Sardiniji raste plutnjak sve do 800 m visine, a — po nekima — ima ga i do
1200 m (Monte Lirnbara). U Sicilij i ima plutnjaka najviše kod Caroni-e, gdje raste
duž mora u dužini od 7 km i u širini od preko 6 km. Uspinje se do 60O m visine. Na
Jadran u sigurna su nalazišta plutnjaka kod Brindisi-a (S. Vito, Ostuni). P a r 1 a tore,
Borzi, Kotschy, Rick li, Piccioli, Pa var i i dr. ističu da plutnjak
uspijeva i u Istri. Prema mnogim drugim botaničarima (De Vi si a TI i, M a r c h esetti,
Pospichal, Beck von Mannagetta, Adamović, Hayek i dr.)
nije plutnjak ovdje autohton. U Istr i i Dalmacij i on se često zamjenjuje s Quercus
pseudosuber. Prema Adamović u (Die Pflanzenwelt der Adrialänder, Jena 1929)


598




ŠUMARSKI LIST 10/1939 str. 85     <-- 85 -->        PDF

goji se plutnjak obilnije u području Brindisi-Taranto. Tu i južnije odatle tvori on češće
čiste, ali umjetno uzgojene šumice. He m pe l i Wilhel m ističu da se u Istri, i to
u blizini Pole, nalazi izvjestan broj starih plutnjaka, koji su po svojoj prilici umjetno
uzgojeni. U Dalmacij i nema od prirode plutnjaka. U Marok u je plutnjak veoma
rasprostranjen. Između Melilla i Orana, gdje je obala veoma strma, ne raste plutnjak.
U Oranu i Alžiru ima ga inače obilno. Uspinje se često do 1000 m visine, a u
kopno prodire i do 50 km daljine.


Plutnjak raste na tlima, u kojima nema vapna, a u područjima minimalnih razlika
u temperaturi, i to uz morske obale ili po padinama najbližeg gorja u Zap. Mediteranu.
Njegov se areal stere između 32° (Maroko) i 44m (.luž. Francuska) širine, te između
9" (Portugal) zap. dužine i 17° (Kalabrija) ist. dužine. Prema Miilleru uspinje se plutnjak:
u Alžiru do 1300 m, u Španiji do 1200 m, u Siciliji do 1000 m, u Južnoj Francuskoj
do 700 m, u Toskani (de Ph i lip pis ) do 300—450 m, u Laciju u sastojini
do 250 m, a pojedinačno do 500 m, u Kalabriji u sastojini do 4001—500 m, a pojedinačno
i iznad 600 m; na Sardiniji do 1300 m i na Siciliji do 110O m.


Rasprostranjenost crnike.


Crnika se rasprostire na cijelom Pirenejskom poluotoku, izuzevši Kantabarsko
gorje, obuhvata južni dio Francuske, obale Apeninskog i Balkanskog poluotoka, te
sjeverozapadni rub Afrike. Prema P a r 1 a t o r e-u (1867) čini crnika šume u području
rasprostranjenja masline. Prema B o r z i-u (1880) crnika raste od prirode u Istr i
između Duitio i Trieste, te na otoku Sv. Andriji blizu Rovigna. U Italij i raste crnika
često dosta udaljeno od mora, i to po sunčanim i nižim brežuljcima; stere se u glavnom
u području masline. Na južnim padinama može se crnika popeti sve do regione
kestena, a kadšto i do gornje granice kestena. U Toskanskim Apeninima i Vallombrosi
uspijeva ona i na 1000 m visine, ali joj u toj visini plod ne dozrijeva. Crnika raste na
obalama gornjo-talijanskih jezera. Uspijeva u čistim sastojinama ili u smjesi sa drugim
zimzelenim, a često i listopadnim vrstama.


Prema P i c c i o 1 i-u (1890) raste crnika na Etni i do 1300 m. Na Monte Amiata
uspinje se do 1100 m, na M. Baldo do 900 m, na Ncprodi do 1300 m. Iznad regione
masline crnika je rjeđa, a u regioni kestena raste ona tek sporadično. Prema F i o r i-u
(1923-25) raste česmina u području mediteranske makije, rijetka je u sufomontanskoj
ili kestenovoj zoni, a još rjeđa u montanskoj zoni ili zoni bukve. Prema Adamovi ćevo
j (1933) karti o rasprostranjenju crnike u Italiji, koja je — prema autoru —
dosta netočna, rasprostire se ova vrsta u glavnom uz primorje. Međutim ona u stvari
prodire mjestimično dosta duboko u nutrašnjost. Naročito to vrijedi za talijanske veće
otoke, gdje se crnika uspinje i do 120O m, te za Rimske Aipenine i Umbriju. U Italiji
je crnika najobilnija u Kampanju, gdje čini sastojine do 600 m. U Kalabriji se uzdiže
i do 800 m. Na južnim padinama Alpa, te na obalama Gardskog jezera susreće se
crnika sa mediteranskim i srednjoevropskim elementima u visini od 350—550 m. U
Siciliji penje se i do 1200 m, a, u Sardiniji i do 1000 m. Na Korzici najviše ima crnike
u području između 400/—700 m, a uspinje se ona ondje i do 1200 m.


U Jadran u raste crnika na Kvarnerskom otočju, u Dalmaciji i Albaniji. Prema
Ada m o vic u najljepše šume čini ovdje crnika na otocima Rabu, Braču, Korčuli i
Mljetu. Prema Bečk u kod Splita uspinje se ona i do 750 m. Crnike ima na Jon skom
otočju, u centralnoj Grčkoj, na P e 1 o p o n e z u, na K r e t i, u Tesali
j i, C i k 1 a d i m a, u T r a c i j i i dr.


Od Tunisa do Maroka tvori crnika prostrane šume u zoni između 400 do
2500 m (dolina Kurram).


Crnika je izrazito mediteranski elemenat. Međutim njeno se uspijevanje ograničava
u smjeru prema istoku. Bujno raste u zapadnom dijelu Mediterana. Duž Jadrana
i u Zapadnoj Grčkoj raste ona u smjesi sa alepskhu borom, prnarom, te mje





599




ŠUMARSKI LIST 10/1939 str. 86     <-- 86 -->        PDF

stimice sa meduncem i drugim listopadnim elementima submontanske flore. Redovno
je bogato zastupana među elementima makije. U istočnoj Grčkoj i pogotovo u Maloj
Aziji preotima mah prnar (Ouercus coccifera). Značajno je, da u smjeru prema istoku
crnika ustupa sve više mjesto prnaru, koji doduše raste i u zapadnom Mediteranu, ali
je tipičan za istočni Mediteran.


Crnika se prostire između 30° i 46° širine, te između 9° zap. dužine i 30" ist.
dužine. U Alžiru uspinje se do 2500 m.


Klimatski odnosi plutnjaka.


Prema Pavari-u plutnjak se nalazi u području mediterausko-oceanske klime,
za koju je značajna visoka ljetna temperatura, umjerena zima, ne odviše velika -ljetna
suša, te obilje kiša. Tu klimu imaju oceanski otoci, obale Portugala, dio obale Španjolske
i sjeveroafrička obala do Tunisa. U Istočnom Mediteranu razvijena je mediteranska
klima, koja je modificirana utjecajima kontinenta. Južna Francuska i Italija
stoje po sredini između ovih značajnih varijanata mediteranske klime.


Na Pirenejskom poluotoku raste plutnjak ondje, gdje su oborine godišnje
iznad 50O mm, a najbolje uspijeva, gdje oborine iznose oko 1000 m. Godišnja
temperatura plutnjakova areala kreće se ondje između 14° i 19° C. U J u ž n o j Francusko
j raste plutnjak u kišnim i toplim krajevima, gdje oborine iznose 700:—1000 mm,
a godišnja temperatura oko 14° C. U Italiji, i to u Toskani, raste plutnjak u krajevima,
gdje oborine iznose 600´—100O mm. U Kalabriji iznose oborine u području
plutnjaka 900—1400 mm. U Siciliji nalazi se plutnjakov areal ondje, gdje oborine iznose
700—1000 m. Srednja godišnja temperatura u Italiji iznosi u području plutnjaka 13,3
do 18° C.


U Sjeverno j Afric i raste plutnjak ondje, gdje oborine ne iznose manje
od 700 mm. One su u području plutnjaka često veće od 1000 mm. Najmanje oborina
pada u području plutnjaka u Maroku , gdje one iznose 400´—500 mm. Plutnjak inače
redovno uspijeva u područjima sa mnogo oborina. Izuzetak u Maroku uvjetovan je
po svoj prilici većom zračnom vlagom i razmjerno nižom godišnjom temperaturom.
Godišnja temperatura plutnjakovog areala u Africi iznosi od 16°—19° C. U višim predjelima
padne ona kadšto i na 13° C.


Kako se iz prednjih podataka vidi, plutnjak nije kserofilna vrsta, kako se to
obično u literaturi navodi.


Klimatski odnosi crnike.


Plutnjak je, kao što je već istaknuto, značajno drvo Zapadnog Mediterana.
Crnika podnosi sve varijetete mediteranske plime. Poznato je, da se prosječna godišnja
temperatura u Mediteranu umanjuje u smjeru od zapada prema istoku. U smjeru
prema istoku ljeta su duža i sušna, intenzitet svjetla veći, zračna vlaga manja, a deficit
zasićenosti vrlo visok. Sve te prilike podnosi crnika. Na istočnom dijelu ona
doduše ne čini onako lijepe šume kao u zap. Mediteranu. U istočnom Mediteranu ona
dolazi u smjesi s prnarom. Crnika pored velike topline i aridnosti podnosi razmjerno
dosta studeni. U Italiji je crnika tipično šumsko drvo nižih zona. Međutim se ona
često dodiruje s kestenom, a kadšto i s bukvom.


Prema meteorološkim podacima prikupljenim u ovoj radnji raste crnika kod
minimalne oborine od 300 m (Sebdou, Donalhia i dr.). Srednja godišnja temperatura
njenog područja može pasti i ispod 10" C (Sgag 9,4°), a može prekoračiti i 19° C.
Ekstremna zimska temperatura može pasti i ispod —15° C, a ljetna temperatura može
se dići i preko 40° C. Kako vidimo, areal crnike stere se u dosta širokim granicama.
S obzirom na to crnika uspijeva sa izrazito termofilnim i kserofilnim elementima, a
zahvaća i u područje submo.ntanskih mezofilnih vrsta.


600




ŠUMARSKI LIST 10/1939 str. 89     <-- 89 -->        PDF

Plutnjak raste isključivo na silikatnim tlima, odnosno tlima bez vapna. Česmina
je indiferentna na mineralni sastav tla.


Areal plutnjaka nalazi se posvema u Lauretumu tipa s ljetnom sušom (Pa va r i).
On se nalazi u semiaridnom, umjereneom i humidriom području. Tipične plutnjakove
šume nalaze se u toplijem dijelu umjerenog i humidnog područja. Areal crnike obuhvaća
Lauretum-tip sa ljetnom sušom (P a v a r i), a često se proširuje i u topliji
Castanetum (Pa va r i). On se stere od aridnog, pa sve do humidnog područja. Optimum
crnike nalazi se u semiaridnom umjereneom i humidriom području (Enrberger).


Plutnjak je mediteransko-atlanska vrsta. Raste u klimi oceanskog tipa. Crnika
je omnimediteranska vrsta; ona podnosi klimu, koja je modificirana utjecajem kontinenta,
tj. klimu sa ljetnim sušama i razmjerno niskim zimskim temperaturama.


U Zapadnom Mediteranu čini klimaks crnika i plutnjak. Plutnjak se nalazi u
području, gdje ima više oborina, gdje je viša godišnja temperatura, gdje zimski minimumi
jedva padnu ispod 0° C, a gdje podlogu čine silikatna tla. Optimumi plutnjaka
i crnike ne padaju zajedno. Plutnjakov optimum nalazi se u toplo-humidnom području,
a crnikin u relativno hladnijem području s manjom vlagom.


U ovoj radnji prikazan je jasno odnos između plutnjaka i crnike. Iz istaknutih
osobina u rasprostranjenju, kao i iz prikaza ekoloških, edafskih i biljno-socioloških
odnošaja plutnjaka i crnike dobiva se odavle jasan uvid o šumsko-uzgojnim karakteristikama
ovih dviju izrazito mediteranskih vrsta.


Radnji je dodana karta o rasprostranjenju plutnjaka i crnike u Mediteranu kao
i karta o rasprostranjenju spomenutih vrsta na Apeninskom poluotoku.


Dr. Milan Anić.


FUNGIMORS


je odlično sretstvo za zaštitu


borovine od modrenja.


Naš zastupnik: g. Ing. Aleksander
Wundsam, Sarajevo, Aleksandrova 52,
daje Vam sve pobliže informacije.


GUSTAV G *AU & HEIDEL, CHEMNITZ


Za plasiranje vaših šumskih proizvoda


izvolite se obratiti dugogodišnjem


zastupniku za Afriku i Francusku na g.


MLADENA VASSILITCHA


ALGER 4, Rue Chanzy
Telefon 327-92. Telegram VASSIL1TCH-ALGER.


603




ŠUMARSKI LIST 10/1939 str. 87     <-- 87 -->        PDF

Plutnjak se rasprostire od serniaridnog do humidnog područja. Glavno mu je
rasprostranjcnje u umjerenom ili subhumidnom području. Srednja temperatura najhladnijeg
mjeseca kreće se ovdje između 2° do 7,5°, odnosno ekstremno od —0,6 do 9,4°.


Crnika raste u semiaridnom, umjerenom i humidnom području. Optimalno
uspijeva u hladnijem dijelu tople klime. Ona zahvaća u aridno područje, kao i u
područje visokog gorja. Iz ernikina areala valja isključiti područja niske temperature.
Područje hladne humidne klime pripada vrstama: Castanea sativa, Quercus ,pübescens,
Quercus cerris, Quercus farnetto, Quercus lusitanica, Cedrus atlantica i dr. Crnika je
manje otporna na studen od spomenutih vrsta, ali ipak se često druži s njima. To se
događa na staništima, gdje lokalni klimatski uslovi pogoduju povišenju areala crnike,
odnosno spuštanju areala spomenutih listača.


Crnika optimalno uspijeva u hladnijem i djelomično umjerenom Lauretumu
(Pa vari), koji odgovara umjerenom i humidnom području klime po E m b e r g e r u.
Udaljujući se od svog optimuma prema humidnom ili hladnom humidnom području
zalazi crnika u listopadne hrastove, pitomi kesten i dr., dakle u područje mezofita i
slabijih termofita; prema toplim ili toplo-humidnim položajima zalazi crnika u područje
plutnjaka, koji je više termofilan, a manje kserofilan. Ako je uz povećanje temperature
vezano umanjenje oborina, susreće se crnika s mediteranskim borovima (osobito sa
Pinus halepensis), sa prnarom, maslinom, te grmastirn formacijama termofilno - kserofilnog
karaktera. U pravcu prema hladno-aridnim područjima zalazi crnika u oblast
polustepske vegetacije, što je značajka za visoke planinske položaje u Sjevernoj Africi.


Crnika prema tome optimalno uspijeva u području, gdje je za plutnjak, alepski
bor, prnar i za grmastu termofilnu formaciju odveć hladno, kao i gdje nije dovoljno
humidno, a relativno je toplo za kesten, listopadne hrastove, cedar itd.


Edafski odnosi plutnjaka.


Plutnjak je izrazito kalkofobna Mina. Navodi u literaturi, da plutnjak raste na
vapnenastim tlima odnose se na crljenicu, koja je nastala na vapnenastoj podlozi.
Takva crljenica redovno je dekalcificirana; ona nije gotovo nikad alkalične reakcije.
Plutnjak je doduše nađen i na tlima alkalične reakcije, ali se tu radi o iznimkama
odnosno o sastojinama, gdje prevladavaju druge vrste; radi se o krajevima, gdje su
oborine obilnije.


U Marok u raste plutnjak na pjeskovitim tlima i na tlima nastalim iz krist.
kamenja. U Alžir u i Tunis u uspijeva on samo na dubljim tlima. Izbjegava glinena
tla kao i tla, u kojima ima obilnije vapna u površinskom sloju. Cesto je na dubokim
tlima nastalim od gnajsa, granita, granulita, pješčenjaka i dr. U Alžir u čini
najljepše šume na pješčenjacima. Na Pircnejskom poluotoku raste plutnjak
u glavnom na silikatnom tlu ili na crljenici. U Južnoj Francusko j raste on na
granitima i škriljevcima. Na Apeninskom poluotoku raste plutnjak na tlima
nastalim iz granita i krist. škriljevaca. Prljaju mu tla, u kojima ima obilno kalija.
Takva tla odabrao je plutnjak naročito na Sardiniji i u Kalabriji. Na Sardiniji nalaze
se najbolje talijanske plutnjakove šume. Na Apeninskom poluotoku raste plutnjak i na
crljenici. Vrlo lijepe plutnjakove šume na takvoj podlozi nalaze se u provinciji Littoriji.
Plutnjakova staništa na crljenici vezana su uz obilje oborina i duboko tlo. U tim´
prilikama crljenica je neutralna ili slabo kisela, što se najbolje očituje po prisustvu
biljaka: Erica arb., Cistus salvifolius, C. monspeiiensis i dr. Na Apeninskom poluotoku
raste plutnjak na eocenskim, miocenskim i pliocenskim tlima, te aluvijalnim
pijescima.


Edafski odnosi crnike.


Crnika može da uspijeva na raznim tlima. Ona raste na kiselim, neutralnim,
kao i na izrazito vapnenastim tlima. U Maroku, Alžiru i Tunisu crnika je
indiferentna u pogledu sastava tla. U Alžiru i Tunisu njeno uspijevanje uslovljeno


601




ŠUMARSKI LIST 10/1939 str. 88     <-- 88 -->        PDF

je borbom za opstanak sa drugim vrstama. Tako u nižim predjelima maslina i tršlja
potiskuju crniku na glinenim tlima, a alepski bor je potiskuje sa toplijih i aridnijih
položaja. Na svježim i dubljim tlima zamjenjuje je plutnjak. U višim položajima konkuriraju
crniki cedar i listopadni hrastovi. Iste te pojave mogu se zapaziti posvuda
u području Mediterana.


Značajno je, da je crnika u području izvan svog pravog, prirodnog rasprostranjena
vezana u glavnom redovno na vapno. To je opaženo u 1st. P i r em e j i m a, a
često i u Italiji . Na gornjoj visinskoj granici traži svaka bilina povoljnije položaje
gledom na toplinu, a to su baš vapnenasti tereni, koji su — kako je poznato — topli.


U Italij i raste crnika na raznim tlima. Ima je na litoralnim pijescima, te na
tlima nastalim od vapnenca, krede, škriljevca, serpentina i dr. Izbjegava odveć kompaktna
glinena tla.


Biljno-sociološki odnosi plutnjaka i crnike.


U Marok u razlikuje Enrberge r 4 faciesa plutnjaka, i to: na pjeskovitom
tlu: suhi facies (Cytisus, Ulex, Cistus) i humidni facies (Erica art)., Genista, Calycotome
spinosa); na tlima nastalim od krist. kamenja: kserofilni i humidni facies. Za
crniku razlikuju se ondje dva faciesa: više i manje kserofilni.


U Alžir u i Tunis u razlikuje se za plutnjak: orijentalni facies (bez Ulexa)
i okcidentalni facies (sa Ulexom), a za crniku: facies gornjeg Atlasa i facies planina


NaPirenejskom poluotoku u provinciji Cadiz raste plutnjak na obalnom
pijesku zajedno sa pinijama, a u potstojnoj su etaži: Juniperus phoenicea, Ouercus
coccifera, Ulex baeticus, Pistacia lentiscus, Rhamnus oleoides i dr. U nutrašnjosti
raste s plutnjakom: Cytisus, Arbutus i dr. U provinciji Malagi rastu s plutnjakom:
Quercus lusitanica i primorski bor. Česta mu je pratilica Pteris aquilina.


Značajne pratilice plutnjakovih staništa jesu: Pteris aquilina, Cistus
salvifolius, C. monspeliensis, C. incanus var. villosum, Erica art»., E. scoparia, Ulex
baeticus, U. spectabilis, i dr. U području plutnjaka česte su vrste, koje slabo podnose
studen, kao: Chamaerops humilis, Rosmarinus officinalis, Olea europ. var. oleaster.
Myrtus communis, Daphne gnidium, Halimium halimifolium, Clematis cirrosa i dr. U
području plutnjaka česte su termofilno-heliofilne vrste kao: Pistacia lentiscus, Rhamnus
oleoides, Calycotome spinosa, Lavandula stoechas, i dr. U ovome području dolaze
obično i vrste, koje traže svježe tlo i tlo sa mnogo humusa, kao Viburnum tinus,
Arbutus uiiedo, Cytisus sp. i dr.


Na staništima crnike raste oksifilna flora, ali u manjoj količini nego na
staništima plutnjaka. Ovdje su česte vrste, koje podnose alkalična tla, kao: Spartium
junceum, Prunus sp., Olea europaea. U području crnike pridolaze vrste, koje razmjerno
najbolje podnose studen, kao: Pistacia theretointhus, Rhamnus alaternus i dr.


Brau n-Blanq net smatra, da su za c r n i k u u mediteranskom dijelu Francuske
karakteristične ove biline: Arbutus unedo, Phyllirea media, Viburnum tinus,
Ruscus aculeatus, Lonicera implexa, Erica arborea i dr. Za plutnjak mogu se smarati
karakterističnima: Cistus salvifolius, Myrtus communis, Pistacia lentiscus, Erica arborea,
Calycotome spinosa, Lavandula stoechas i dr.


Zaključci.


Plutnjak je rasprostranjen u Zapadnom Mediteranu. Česmina raste u području
čitavog Mediterana. Osim toga ona je rasprostranjena u Zapadnoj Himalaji (Cashmir).


Plutnja k traži toplinu i vlagu. Uspijeva samo ondje, gdje godišnje oborine
prelaze 600 mm, a godišnja temperatura ne padne ispod 13,5° (minimalno do —6").
Rijetko gdje raste plutnjak kod nižih oborina (minimalno 400 mm), te je u tom slučaju
vezan na povišenu zračnu vlagu i svježe dublje tlo.


Crnik a može da uspijeva još i ondje, gdje minimlane oborine iznose ca
300 mm, a godišnja srednja temperatura 9,5" C (apsolutni ekstremi od —16" do —20° C).


602




ŠUMARSKI LIST 10/1939 str. 90     <-- 90 -->        PDF

INDUSTRIJA ORUŽJA


BOROVNIK I VRBANIĆ


ZAGREB, Jurišlćeva 9 kod Glavne pošte
Telefon 24-5-67


Preporuča svoj cij. gg. lovcima svoje prvorazredne puške, pištolje i sva lovački pribor.


PREUZIMAMO sve u puškarski zanat zasijecajuce popravke oružja te izvršujemo sve
najsavjesnije. — Izradjujemo lovačke puške po specijalnim narudžbama — Prodajemo najsoliđnju
lovačku municiju. — Dajemo savjete i informacije u pogledu lovačkog oružja.


Preuzimamo prepariranje raznih životinja


Šumska industrija


Filipa Đeulscha Sinovi


Vrhovčeva ulica 1 ZAGREB Telefon broj 30-47
Parna pilana u Turopolju.


Export najfinije hrastovine. — Na skladištu ima velike količine potpuno suhe hrastove
gradje svih dimenzija


Utemeljeno godine 1860. Utemeljeno godine 1860.


»OOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOCttOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOO^


Uprava gospodarstva i šumarstva


K R N D l J A


NAŠICE, SLAVONIJA


gospodarska i šumarska industrija d. d.
u Zagrebu gospodarske i šumske proizvode


gospoda Proizvodi i eksportira svekolike


604