DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10/1939 str. 87     <-- 87 -->        PDF

Plutnjak se rasprostire od serniaridnog do humidnog područja. Glavno mu je
rasprostranjcnje u umjerenom ili subhumidnom području. Srednja temperatura najhladnijeg
mjeseca kreće se ovdje između 2° do 7,5°, odnosno ekstremno od —0,6 do 9,4°.


Crnika raste u semiaridnom, umjerenom i humidnom području. Optimalno
uspijeva u hladnijem dijelu tople klime. Ona zahvaća u aridno područje, kao i u
područje visokog gorja. Iz ernikina areala valja isključiti područja niske temperature.
Područje hladne humidne klime pripada vrstama: Castanea sativa, Quercus ,pübescens,
Quercus cerris, Quercus farnetto, Quercus lusitanica, Cedrus atlantica i dr. Crnika je
manje otporna na studen od spomenutih vrsta, ali ipak se često druži s njima. To se
događa na staništima, gdje lokalni klimatski uslovi pogoduju povišenju areala crnike,
odnosno spuštanju areala spomenutih listača.


Crnika optimalno uspijeva u hladnijem i djelomično umjerenom Lauretumu
(Pa vari), koji odgovara umjerenom i humidnom području klime po E m b e r g e r u.
Udaljujući se od svog optimuma prema humidnom ili hladnom humidnom području
zalazi crnika u listopadne hrastove, pitomi kesten i dr., dakle u područje mezofita i
slabijih termofita; prema toplim ili toplo-humidnim položajima zalazi crnika u područje
plutnjaka, koji je više termofilan, a manje kserofilan. Ako je uz povećanje temperature
vezano umanjenje oborina, susreće se crnika s mediteranskim borovima (osobito sa
Pinus halepensis), sa prnarom, maslinom, te grmastirn formacijama termofilno - kserofilnog
karaktera. U pravcu prema hladno-aridnim područjima zalazi crnika u oblast
polustepske vegetacije, što je značajka za visoke planinske položaje u Sjevernoj Africi.


Crnika prema tome optimalno uspijeva u području, gdje je za plutnjak, alepski
bor, prnar i za grmastu termofilnu formaciju odveć hladno, kao i gdje nije dovoljno
humidno, a relativno je toplo za kesten, listopadne hrastove, cedar itd.


Edafski odnosi plutnjaka.


Plutnjak je izrazito kalkofobna Mina. Navodi u literaturi, da plutnjak raste na
vapnenastim tlima odnose se na crljenicu, koja je nastala na vapnenastoj podlozi.
Takva crljenica redovno je dekalcificirana; ona nije gotovo nikad alkalične reakcije.
Plutnjak je doduše nađen i na tlima alkalične reakcije, ali se tu radi o iznimkama
odnosno o sastojinama, gdje prevladavaju druge vrste; radi se o krajevima, gdje su
oborine obilnije.


U Marok u raste plutnjak na pjeskovitim tlima i na tlima nastalim iz krist.
kamenja. U Alžir u i Tunis u uspijeva on samo na dubljim tlima. Izbjegava glinena
tla kao i tla, u kojima ima obilnije vapna u površinskom sloju. Cesto je na dubokim
tlima nastalim od gnajsa, granita, granulita, pješčenjaka i dr. U Alžir u čini
najljepše šume na pješčenjacima. Na Pircnejskom poluotoku raste plutnjak
u glavnom na silikatnom tlu ili na crljenici. U Južnoj Francusko j raste on na
granitima i škriljevcima. Na Apeninskom poluotoku raste plutnjak na tlima
nastalim iz granita i krist. škriljevaca. Prljaju mu tla, u kojima ima obilno kalija.
Takva tla odabrao je plutnjak naročito na Sardiniji i u Kalabriji. Na Sardiniji nalaze
se najbolje talijanske plutnjakove šume. Na Apeninskom poluotoku raste plutnjak i na
crljenici. Vrlo lijepe plutnjakove šume na takvoj podlozi nalaze se u provinciji Littoriji.
Plutnjakova staništa na crljenici vezana su uz obilje oborina i duboko tlo. U tim´
prilikama crljenica je neutralna ili slabo kisela, što se najbolje očituje po prisustvu
biljaka: Erica arb., Cistus salvifolius, C. monspeiiensis i dr. Na Apeninskom poluotoku
raste plutnjak na eocenskim, miocenskim i pliocenskim tlima, te aluvijalnim
pijescima.


Edafski odnosi crnike.


Crnika može da uspijeva na raznim tlima. Ona raste na kiselim, neutralnim,
kao i na izrazito vapnenastim tlima. U Maroku, Alžiru i Tunisu crnika je
indiferentna u pogledu sastava tla. U Alžiru i Tunisu njeno uspijevanje uslovljeno


601