DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 12/1939 str. 47 <-- 47 --> PDF |
šuma. Prema autoru u pravim tipični m makijama na Rabu, na pr. u Kalifrontu, dominiraju obično Erica arborea i Arbutus unedo, a mjestimice i Myrtus communis. Jači stepen degradacije pašom i sječom očituje se u tome što makija postaje sve rjeđom, nižom i kržljavijom; sklop joj je sve više prekinut. Ona se napokon toliko prorijedi da na čistinama poraste travnata vegetacija zadruge Brometo - Chrysopogonetum grylli. Takav stadij zove Morto n »Garrigue«. Gari g stoji po srijedi između makije i prave kamenjare. U njemu su najvažniji grmovi od: Pistacia lentiscus, Quercus ilex, Juniperus oxycedrus, J. macrocarpa, Myrtus communis, Paliurus, Crataegus monogyna, Spartium junceum, Phillyrea latifolia, Erica arborea, Coronilla erneroides, Rubus ulmi´folius, Cistus villosus i dr. U mnogim predjelima sjeverozapadnog dijela Raba ovakav garig je danas veoma rasprostranjen i služi kao pašnjak. Ondje su i u zadnje dotoa veće površine općinske šume sječom i pašom pretvorene u garig. Regresij a prirodne crnikove šume na Rabu nastaje djelovanjem sječe i paše, te klimatskih nepogoda (bure) ovim smjerom: Ouercetum ilicis galloprovincialis fraxinetosum orni (optimum) -^ makija Erica arborea—Arbutus unedo —. garig: asocijacija Brometo—Chrysopogonetum grylli sa šikarom posve prekinuta sklopa —> stadij Salvia officinalis—Cytisus spinescens —> (Drypetum Jacquinianae). Područje zadruge šume crnike stere se na pretežnom dijelu otoka Raba. Međutim, iz radnje nije nam jasno pitanje zadruge šume hrasta medu n c a. U tome pogledu mogli bi se, držim, i ovdje primijeniti zaključci koje je autor utvrdio za otok Pag. Na pretežnom dijelu Pag a čini isto tako šuma crnike klimaksnu zadrugu. Ondje postoji, iako u manjoj mjeri, i tip šume hrasta medunca. Na Pagu našao je autor da su prirodne sastojine hrasta medunca razvijene u nešto većem opsegu jedino u području zvanom Dubrava, na istočnom podnožju brda Sv. Vid. Tu dolaze tipične vrste: Quercus putoescens, Fraxinus ornus, Prunus Mahalcb i dr. Od familije Betulaceae zabilježio je autor na Pagu samo Carpinus orientalis. Elementi sveze Quercion pubeseentis-sessiliflorae na Pagu upućuju da je ta vegetacija ondje razvijena tek fragmentarno, odnosno da je lokalizirana uglavnom samo na posebnim staništima (obronci izloženi prema sjeveroistoku i si.). Poznato nam je da je otok Kr k obrastao na pretežnom svom dijelu šumama hrasta medunca i b j e 1 o g r a b i ć a, dakle zadrugom iz sveze Ouercion pubescentis-sessiliflorae. Imamo li u vidu ovo što smo spomenuli za Pag i Krk, onda moramo očekivati da bi se i na Ra to u, u predjelu Kamenjak , posve prirodnim razvojem vegetacije bez dvojbe razvila, Ibar lokalno, klimaksn a zadrug a šume koja pripada svezi Quercion pubescentis-sessiliflorae. To je u toliko opravdanije, što je Kamenjak (Tinjaruša 408 m) razmjerno mnogo viši od Sv. Vida (348 m) i drugih predjela otoka Paga gdje se od prirode nalaze fragmenti spomenute zadruge. Obzirom na prostranu pustoš kamenjara na Kamenjaku, koja je posljedica vjekovnog uništavanja elemenata tamošnje prirodne šume: sječom, pašom i lošim klimatskim faktorima, trebat će u ovome pitanju prethodno raščistiti stadije progresije i regresije zadruga iz sveze Quercion pubescentis-sessiliflorae. Pored toga, držim da Rab leži isto tako kao — prema autoru — i Pag na granici između dvaju različnih klimatskih i vegetacijskih područja, od kojih jedno, i to veće, pripada u pogledu vegetacijskog klimaksa zoni sveze Quercion ilicis, a drugo (dio Kamenjaka) zoni sveze Quercion pubescentis-sessiliflorae. ´ill! Dr. Milan Anić. 717 |
ŠUMARSKI LIST 12/1939 str. 48 <-- 48 --> PDF |
PROF. DR. A. PHILIPPIS: SULLA TECNICA DI PREPARAZIONE DEL SUOLO PER IL RIMBOSCHMENTO IN CLIMA CALDO-ARIDA. Pubibl. d. R. staz. sperim. di selvicoltura, Firenze 1939, 44 str., 15 tabela u tekstu. U dodatku 31 diagram, 15 fotografija i karta područja tople aridne klime u Italiji. U ovoj studiji opisani su rezultati autorovih istraživanja o najuspješnijem načinu obrade tla u svrhu pošumljivanja talijanskih područja tople aridne klime. Ovo je pitanje od osobitog interesa, jer podizanje šuma na ovakovim terenima spada među najteže probleme modernog šumarstva. Pod pojmom »topla aridna klima« misli autor područja u Lauretumu (Pav.), gdje proljeću ima manje oborina od 200, a ljeti manje od 100 mm. Ovamo, dakle, pripada umjerena i topla podzona Lauretuma. U toploj podzoni Lauretuma traje sušna perioda prosječno 90—100, a može trajati i do 120 dana. U ostalim područjima Lauretuma traje ona 60»—90 dana. U Mediteranu vegetaciju pretežno čini grmlje i drveće. Ogoljeni tereni ondje razmjerno brzo obrastu džbunjem i grmićima. Drveće se, međutim, pojavljuje dosta sporo; obično prođe po više decenija dok se ono počne javljati. Prirodna je obnova šuma prema tome u izrazitom Mediteranu dosta spora. Ručno pošumljavanje nailazi obično na znatne poteškoće. Rezultati direktnog uzgajanja vrsta, koje čine klimaks, vrlo često su loši. Obzirom na to goleti se redovno pošumljuju vrstama koje su od prirode čednijih zahtjeva, a koje mogu da pripreme tlo za prave buduće vrste. I prema Ch. F 1 a h a u 1 t-u (1924) ne mogu se uvijek uspješno uzgajati vrste drveća koje će tvoriti konačnu šumu. U tome slučaju uzgajamo vrste koje najbolje priređuju tlo za uspijevanje vrsta iskonske šume. Poznato je da se svaka vrst brže i lakše od prirode obnavlja, a lakše je forsira i čovjek, ako je tlo i spontana vegetacija u stadiju koji je bliz klimaksu. Pelinac (Cistus sp.), na pr., spada u džbunje koje uopće brzo naseljuje ogoljene terene ili terene koji se nalaze u stadiju degradacije. Zelenika (Phillvrea), tršlja (Pistacia), mirča (Myrtus), ulj:ka (Erica) i dr. pojavljuju se kad je proces obnove tla prilično odmakao. Uspjeh šumskih kultura na terenima nepovoljnih klimatskih prilika ovisan je o kvaliteti tla, kao i o načinu kako ga obrađujemo u času pošumljavanja sjetvom . sadnjom. Ovim interesantnim pitanjem bavi se ova studija. Slična istraživanja vršili su već ranije, isto tako u području talijanske tople aridne klime, A. A 11 egret ti (1924) i A. Pav ari (1930). Pa v ar i je u svojim istraživanjima obratio pažnju fizikalno-kemijskim i mikrobiološkim svojstvima različito obrađivanih tala. Utvrdio je da džbunje nastalo od prirode na ogoljenim terenima često loše utječe na razvoj nekih vrsta. Tako pelinac onemogućuje razvoj mladih biljaka zelenike, tršlje, mirče i uljke, jer mu je korijenje mrežasto raspoređeno i gusto, te priječi kolanju vlage. Nadovezujući se na spomenuta istraživanja ispitivao je autor utjecaj raznih načina obrade tla na sadržaj vlage u tlu. Htio je, naime, pronaći, kod kojeg se načina obrađivanja zadrži u tlu najviše vlage za vrijeme ljetne suše. Istraživanja je vršio na 5 pokusnih ploha u području Lauretuma. Pokusne plohe osnovane su 1933—1935 g. Na tim plohama obrađivano je tlo na razne načine. Tako je tu obavljena dijelom posvemašnja obrada površinskog sloja do dubine od 10—15 cm, dijelom obrada obavljena kopanjem jamica, ikoje su bile uglavnom 60/60/60 cm velike, a dijelom obrađivano je tlo pravljenjem većih ili manjih terasa, terasica ili stepenica. Terase su bile 1,0—1,2 m široke, a obrađene su do 30—40 cm dubine. Površina tih terasa obično je nagnuta prema brijegu (do 30%). Na obrađenim površinama sijano je ili sjeme bora ili žir crnike, cera i medunca, a sađene su negdje i biljke bora i čempresa. U toku nekoliko vegetacionih perioda promatran je razvoj uzgajanih biljaka. Na pokusnim plohama 718 |
ŠUMARSKI LIST 12/1939 str. 49 <-- 49 --> PDF |
uzimano je od proljeća do jeseni više uzoraka tla u dubinama od 0—10, 25—35, 45—55 om, te ispitivan stupanj vlažnosti tla, kao i kapacitet tla za vodu u uteznim i volumnim procentima. Kod toga se služio autor aparaturom od B u r g e r a. Pokusna ploha I nalazila se u Monte Pellegrino kod Palerma u Siciliji. Visina 450 m. Ekspozicija SW. Podloga: dolomiti i kompaktni vapnenei pokriti više manje crljeriicom. Klima: topla podzona Lauretuma. Suša: svibanj—kolovoz. Godišnje oborine ca 500´—700; mm. Jedan dio plohe oibrađen je na čitavoj površini, drugi kopanjem jamica, a treći pravljenjem terasa. Ploha II nalazila se u Bacino dell´ Oreto kod Palerma. Visina 400´—450 m. Nagib 30—40%. Podloga: kompaktni triadični vapnenci pokriti erljenieom. Klima: topla podzona Lauretuma. Oborine ca 1000 m. Spontana flora: Calycotome spinosa, Rosmarinus off. i dr. Obrada kao kod plohe I. Ploha III nalazila se u Monte Morello kod Firenze. Visina 600—650 m. Ekspozicija SW. Podloga: lapori s glinenastim škriljevcima, koji su pokriti ilovastom zemljom, u kojoj ima mnogo kršja. Klima: prelazno područje Lauretuma i Castanetuma, ali bliže Lauretumu. Oborine preko 1000 mm. Suša: srpanj—kolovoz. Spontana flora: Ononis spinosa, Spartium junceum, Ouercus pubescens i dr. Ploha je obrađena dijelom na čitavoj površini, a dijelom pravljenjem većih ili manjih terasa i terasica. Ploha IV nalazila se u Val d´Orcia u Sieni. Tlo ilovasto. Klima: hladna podzona Lauretuma. Oborine 6001—700 mm. Suša: srpanj—kolovoz. Proljeće suho. Spontana flora: Juniperus communis, Inula viscosa, u blizini mediteranska makija s crnikom. Nagib 18—20%. Obrada kao i kod plohe IH. Ploha V nalazila se također u Val d´ Orcia. Visina 600´—650 m. Ekspozicija NE. Podloga: duboka ilovača s ponešto kamena. Klima: prelazno područje Lauretuma i Castanetuma. Oborine oko 1000 mm. Suša: 2—3 mjeseca. Spontana flora: Quercus pubescens, Spartium junceum, Inula viscosa i dr. Obrada kao kod plohe III i IV. Iz rezultata ispitivanih uzoraka tala vidi se da je u područj u topl e aridne klime u toku ljeta tlo bilo vlažn ije na plohama, gdje je teren na površini posve obrađen, nego gdje je obrađen pravljenjem terasa ili ko panjem jamica. Općenito uzeto, bolj e rezultat e u pogledu sadržaja vlage u tlu dali su tereni obrađeni na c i j e lo j površini, nego tereni obrađeni mje stimično (terase, jamice). Kapacitet tla za vodu bio je veći kod uzoraka na terasama i jamicama, nego kod uzoraka sa terena koji je obrađen na cijeloj površini. Na obrađenom tlu kapacitet tla za vodu bio je veći nego na obrađenom tlu. Sadržaj vlage na lokalno obrađenom terenu bio je znatno veći nego na uopće neobrađenom terenu. Ako teren između terasa nije nikako obrađivan, terase sadrže više vlage, nego ako je takav teren obrađivan. Obrada tla između pojedinih terasa ima prema tomu utjecaja na vlagu tla na terasama. Količina vlage tla na terasama povećava se od vanjskog prema nutarnjem rubu. Radi toga je redovno na vanjskom rubu bio mortalitet biljaka najveći. Posve obrađena površina apsorbira veliku količinu oborina. Sa nje ne otječe ništa vode sve dok se obrađeni sloj dobro ne napije. Kod obrade pravljenjem terasa apsorpcija vode lokalizira se na terase. Usto sa terasa često se gubi jedan dio vode ishlapom; terase su obično nagnute prema brijegu, te se u nutarnjem njihovom dijelu skuplja oborinska voda, od koje odatle jedan dio ishlapi. Plićom obradom cijelog površinskog sloja omogućuje se da oborine na čitavom obrađenom prostoru protajavaju u tlo, a osim toga u tome se slučaju lako dovodi vodi kapilarama sve do blizine površine. To je vrlo važno za biljčice u prvoj mladosti, dok im je korijenje još kratko. 719 |