DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1940 str. 12 <-- 12 --> PDF |
1) Čisti, sterilni pijesak pokazuje najobilniji ponik. Naročito je obilan broj ponika, ako je sjeme pokriveno 2 i 3 cm debelim slojem čistoga pijeska. Do toga je došao i Dengler. 2. Kad je pokrivač vrlo plitak, a sredina vrlo suha i ovdje je, kao i kod Denglera, opažen slabiji ponik. 3) Nije bilo veće razlike u javljanju ponika kod pokrova od 14> i onoga od 1 cm. 4) Kod pokrivanja sirovim humusom bilo je slučajeva, da je sjeme, zasijano 1 cm duboko, prije klijalo nego sjeme zasijano na ´/> cm. Naprotiv sjeme zasijano 2 cm duboko počelo je 4—12 dana kasnije nicati nego ono, koje je zasijano 1 cm duboko. Slično je i sa sjemenom, koje je na 3 cm zasijano u upoređenju sa onim, koje je zasijano 2 cm duboko, 5) Procentualno povećavanje gubitaka, koje je ustanovio Dengler kod bijeloga bora u vezi sa dubinom sjetve, zapaženo je i kod smrče. zaključaka: 6) Tipovi ponika (V. sliku i tipove 1—8) mogu se ustanoviti i kod smrčevoga ponika. 7) Najveća duljina hypokotila je kod smrčevoga ponika veća nego kod ponika borovoga (kod smrče je 40%, a kod bora 30%). 8) I vdje, kao i kod Denglera, prevaga je na strani plitke sjetve. Međutim praktične razlike između .´-± i 1 cm duboke sjetve nema, pa sve i do 2 cm opaža se praktična razlika poglavito u naknadnom pogibanju ponika. 9) Veoma je interesantan rezultat pokrivanja smrčevoga sjemena smrčevim sirovim humusom. Tako je na kraju vegetacionoga perioda, imajući pred očima 50 zasijanih sjemenki, bilo stanje ovakovo: kod pokrivanja % cm uginulo je 20 biljki » » 1 » » »41 » » » 2 » » » 41 » » » 3 » » » 36 » Sličan rezultat dobio je i Dengler i Möller dodavanjem humusa kao đubriva. Prof. Mulopulos je podvrgao ispitivanju utjecaj dubine sjetve odnosno debljine pokrivanja kod ovih vrsta: P. halepensis. P. brutia, P. nigra, Cupr. sempervirens i Abies cephalonica X alba. Opažanja su zasvjedočila, da se pokrivanje zasijanoga sjemena ne može uvijek ravnati prema veličini! sjemena. Zato je eksperimentalni put najpodesniji, da se dođe do saznanja, koja će valjati za praksu. Duljina hypokotila, način klijanja odnosno tip ponika i razvitak ponika uopće je u vezi sa debljinom pokrivača ili dubinom sjetve. Sa debljinom pokrivača u vezi je i vrijeme, kad klica odnosno ponik izbija imajući pred očima, naravski, i razne temperature. S obzirom na šumsku praksu došao je Mulopulos do ovih zaključaka: 1) Za sjetvu sjemena P. halepensis i P. nigra kreće se najpodesnija dubina između 5—15 mm: na vlažnom i teškom zemljištu odnosno kad je sjetva pokrivena vlažnim i teškim slojem, ako nema opasnosti, da će jake kiše isprati zemljište i sjeme i ako nema opasnosti od ptica, dovoljna je dubina 5—8 mm; na umjereno vlažnom zemljištu 10 mm, a na sipkom, 10 |