DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1940 str. 15     <-- 15 -->        PDF

Mehaničko delovanje vode javlja se neumornim i stalnim spiranjem
rastresitog materijala sa površine, a zatim odnošenjem na niže tačke
i najzad taloženjem. Ovo spiranje materijala prikazuje nam vodu kao najmoćnijeg
nivelatora na našoj zemlji. Ovaj ogroman zadatak, da se
zemljina površina poravni, izvršava voda kroz nepregledan niz vekova
i, kako izgleda, neće ostati na pola puta, već će taj zadatak najzad i
izvršiti.


Hemijsko delovanje vode izraženo je u rastvaranju stena. Ovo hemijsko
rastvaranje stena jako je izraženo u predelima, sastavljenim od
stena, koje se manje ili više lako rastvaraju; to su krečnjaci, a delimično
i sami dolomiti. Ovo hemijsko delovanje vode vrši se neposredno ili
posredno sa ugljen-dioksidom. Takvo rastvaranje stena stvara i specijalne
oblike u reljefu planina i usled toga se javljaju dobro poznate vrtače kao
tipičan reljef karsta. Hemijsko delovanje vode, kojim se rastvaraju stene,
vršil se od gore na niže odnosno od površine stene u dubinu. Ovo delovanje
ide mnogo dublje nego što je to slučaj prilikom raspadanja stena
usled atmosferskih uticaja. Pored toga rastvaranje stena nastavlja se i
dalje u dubini, gde se nalaze podzemne vode.


Značaj ovakvog rada vode nije toliko beznačajan, kako bi se možda
zaključilo, ako se ovakva pojava posmatra površno. Može se samo izneti
primer, da reka Pad svake godine unese u Jadransko more materijala u
iznosu od 24 miliona kubnih metara. Ako se pogleda, kolika je površina
sliva ove reke, tada ćemo videti, da je ovih 24 miliona kubnih metara
materijala skinuto sa površine od 50.000 kvadratnih kilometara. Prosečno
računajući vidimo, da je sa površine sliva reke Pad skinut sloj materijala
od 0.48 mm svake godine i da je taj materijal reka odnela u Jadransko
more. Spiranje materijala ovim putem nije ravnomerno raspoređeno
ćelom površinom sliva. Radi tačnije ilustracije potrebno je
istaći, da je prilikom rušenja brda 1806. god. kod Goldaua u Švajcarskoj
bilo srušeno u dolinu 15 miliona kubičnih metara stene. Ova kao i sva
druga rušenja i oburvavanja daju bogat materijal za tekuće vode, koje ga
spiraju dalje u ogromnim količinama, dok druga mesta ostaju gotovo
nedirnuta. Ali računajući sa činjenicama, koje su pred nama, moramo
pogledati! na ovakav rad vode imajući u vidu dugi niz vekova, koji stoje
iza nas i ispred nas i u kojima je voda delovala svojim snagama. U
takvom slučaju neće biti toliko teško da shvatimo značaj vode i njeno
dalje delovanje u budućnosti. Kako je već pomenuto, za reku Pad u
severnoj Italiji računa se, da ona sa svoje slivne površine odnosi svake
godine sloj od 0.48 mm u Jadransko more. Naravno na mestima više ili
manje, ali ovako prosečno računajući izlazi da za 100 godina ova reka
odnese u Jadransko more 2 milijarde i 400 miliona kubičnih metara materijala.
To raspoređeno po slivnoj površini iznosi 48 mm. Usled ovih na
oko beznačajnih i sitnih brojeva ne treba zaboraviti na činjenicu, da je
rad vode određen na čitave geološke periode, pa ako taj rad ocenjujemo
sa takvog gledišta, moramo verovati američkom naučniku H. N. Riselu,
koji je izračunao, da je naša zemlja u današnjem obliku stara oko 4000
miliona godina. Drugi stručnjak po ovakvim pitanjima - - prof. Žefre tvrdi,
da je zemlja stara samo 3000 miliona godina. Sa ovako raskošnim
brojeviira i delovanje vode postaje zbilja dostojno pažnje. U takvom
slučaju možemo dosta lako zaključiti, da je za reku Pad, a slično je i kod


13