DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1940 str. 22     <-- 22 -->        PDF

Posle ovoga mora biti jasna situacija, koja nastaje uništavanjem


šuma. Sva ona količina vode, koja se nalazi u samoj strukturi stabala


neke šume, ostaje slobodna i kao takva napada neposredno na tlo. U


tome slučaju delovanje vode dobija jako grube oblike i na taj način


dolazi do naglog spiranja zemljišta.


U vezi! sa ovim izlaganjima zamislimo jednu površinu od 100 ha,


koja se nalazi! pod šumom. Izračunavanjem kubature stabala dolazimo


do drvne mase od 25.000 m3. Količina vode u toj masi iznosi 11.250 m\


S druge strane imamo podatke, koji pokazuju, da u toku vegetacione


periode šuma utroši1 oko 3500 m8/ha, što čini za našu površinu okruglu


masu od 350.000 ma vode. Ova količina odgovara vodenom talogu od


350 m.m. za vegetacionu periodu. Godišnji vodeni talog u ovome slu


čaju iznosi 4000 mm i iz toga vidimo činjenicu, da šuma troši samo


jedan deseti dio onoga vodenog taloga, koji padne na zemlju. Međutim


u samoj pojavi vodenih taloga u šumama imamo izvesnih promena, ka


rakterističnih za šumsku vegetaciju. Tako je raznim merenjima utvr


đeno, koliko vodenih taloga padne na tlo, a koliko se zadrži u kruni. U


ovome slučaju iznosimo sledeće odnose:


Kod bukve prođe kroz krunu i padne na tlo 65,4% od vodenih taloga


» hrasta » » » » » » 73,6% » » »


» javora » » » » » » 71,5% » » »


» omorike » » » » » » 39,8%: » » »


Iz toga se vidi, da se u krunama (na Ušću i granama) zadrži: kod
bukve 34,6%, kod hrasta 26,4%, kod javora 28,5%, kod omorike 60,2%
od vodenih taloga.


Prema gornjim izlaganjima značaj vode za biljnu produkciju već
je dovoljno istaknut, pa se najzad može ukazati i na poznatu činjenicu
pri ispitivanju klijavosti semena, kada se ono prepusti samome uticaju
vode. Iz svega postaje jasno koliko je voda neophodan i moćan činilac
u izgrađivanju biljaka i njihovom opstanku.


Od klijanja semena pa sve do kraja života svake biljke šuma je u
tesnoj vezi sa vodom, tim neophodnim faktorom za život, izgrađivanje
i opstanak biljnih vrsta. Pa čak i kasnije, kod već posečenih stabala,
kod samih drvenih sortimenata, imamo i dalje da računamo sa vodom.
Ovo prisustvo vode u drvnoj masi poznajemo kao sirovo drvo ili gradu
i tu vodu prema potrebi odstranjujemo, često sa vrlo komplikovanim
procesima sušenja.


Biljka svojim sistemom žila pripremljena je za primanje mineralne
hrane iz tla samo u tečnom stanju, naime u vodi. Količina ove vode,
koju biljka crpe iz tla, može se oceniti iz ranije iznetih podataka, gde se
vidi količina transpüracije i gde je izmereno isparivanje ove vode putem
lišća u atmosferu. Kada se pak ima u vidu sva ona količina vode, koja
sudeluje u izgradnji i u životnom opstanku biljaka, onda lako možemo
zaključiti, koliko ogromne količine vode služe u stvaranju i održavanju
onih velikih šuma, koje se još nalaze na pojedinim mestima zemlje. Isto
tako može nam biti jasno, kolika je velika važnost samih vodenih taloga,
koji u glavnom regulišu ovu cirkulaciju vode.


Samu ovu činjenicu potrebno je razmotriti i sa drugog gledišta,
sa koga bismo bili u mogućnosti da upoznamo, da je s druge strane i
sama šuma u službi vode.


20