DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1/1940 str. 22 <-- 22 --> PDF |
Posle ovoga mora biti jasna situacija, koja nastaje uništavanjem šuma. Sva ona količina vode, koja se nalazi u samoj strukturi stabala neke šume, ostaje slobodna i kao takva napada neposredno na tlo. U tome slučaju delovanje vode dobija jako grube oblike i na taj način dolazi do naglog spiranja zemljišta. U vezi! sa ovim izlaganjima zamislimo jednu površinu od 100 ha, koja se nalazi! pod šumom. Izračunavanjem kubature stabala dolazimo do drvne mase od 25.000 m3. Količina vode u toj masi iznosi 11.250 m\ S druge strane imamo podatke, koji pokazuju, da u toku vegetacione periode šuma utroši1 oko 3500 m8/ha, što čini za našu površinu okruglu masu od 350.000 ma vode. Ova količina odgovara vodenom talogu od 350 m.m. za vegetacionu periodu. Godišnji vodeni talog u ovome slu čaju iznosi 4000 mm i iz toga vidimo činjenicu, da šuma troši samo jedan deseti dio onoga vodenog taloga, koji padne na zemlju. Međutim u samoj pojavi vodenih taloga u šumama imamo izvesnih promena, ka rakterističnih za šumsku vegetaciju. Tako je raznim merenjima utvr đeno, koliko vodenih taloga padne na tlo, a koliko se zadrži u kruni. U ovome slučaju iznosimo sledeće odnose: Kod bukve prođe kroz krunu i padne na tlo 65,4% od vodenih taloga » hrasta » » » » » » 73,6% » » » » javora » » » » » » 71,5% » » » » omorike » » » » » » 39,8%: » » » Iz toga se vidi, da se u krunama (na Ušću i granama) zadrži: kod bukve 34,6%, kod hrasta 26,4%, kod javora 28,5%, kod omorike 60,2% od vodenih taloga. Prema gornjim izlaganjima značaj vode za biljnu produkciju već je dovoljno istaknut, pa se najzad može ukazati i na poznatu činjenicu pri ispitivanju klijavosti semena, kada se ono prepusti samome uticaju vode. Iz svega postaje jasno koliko je voda neophodan i moćan činilac u izgrađivanju biljaka i njihovom opstanku. Od klijanja semena pa sve do kraja života svake biljke šuma je u tesnoj vezi sa vodom, tim neophodnim faktorom za život, izgrađivanje i opstanak biljnih vrsta. Pa čak i kasnije, kod već posečenih stabala, kod samih drvenih sortimenata, imamo i dalje da računamo sa vodom. Ovo prisustvo vode u drvnoj masi poznajemo kao sirovo drvo ili gradu i tu vodu prema potrebi odstranjujemo, često sa vrlo komplikovanim procesima sušenja. Biljka svojim sistemom žila pripremljena je za primanje mineralne hrane iz tla samo u tečnom stanju, naime u vodi. Količina ove vode, koju biljka crpe iz tla, može se oceniti iz ranije iznetih podataka, gde se vidi količina transpüracije i gde je izmereno isparivanje ove vode putem lišća u atmosferu. Kada se pak ima u vidu sva ona količina vode, koja sudeluje u izgradnji i u životnom opstanku biljaka, onda lako možemo zaključiti, koliko ogromne količine vode služe u stvaranju i održavanju onih velikih šuma, koje se još nalaze na pojedinim mestima zemlje. Isto tako može nam biti jasno, kolika je velika važnost samih vodenih taloga, koji u glavnom regulišu ovu cirkulaciju vode. Samu ovu činjenicu potrebno je razmotriti i sa drugog gledišta, sa koga bismo bili u mogućnosti da upoznamo, da je s druge strane i sama šuma u službi vode. 20 |