DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1940 str. 34     <-- 34 -->        PDF

području dođe do nagle provale oblaka, koja bi veću količinu vodenog
taloga dala u relativno kratkom vremenu i time smanjila određenu količinu
onoga taloga, koji) je obično zapažen u toku jedne godine. Važnost
ovakvih podataka o količini i, što je za bujice još važnije, o intenzitetu
vodenih taloga, leži u jednoj opštoj statističkoj vrednosti, koja može da
posluži! kao baza za proučavanje i iznalaženje izvesnih konstantnih odnosa
u rasporedu vodenih taloga na našoj Zemlji. Ako bismo imali takve
podatke za period od nekoliko stotina godina, verovatno bi se izveli vrlo
interesantni zaključci, koji bi; dali više svetlosti u samo pitanje odnosa,
koju postoji iizmedu šume i vode, a prema tome i između šume i postanka
bujica.


Pojava bujičnih voda u rano proleće usled naglog topljenja snega
i u jesen usled dužih´ kiša ima izvesnih karakteristika, iz kojih se može
jasnije videti1, u koliko šuma uspeva da utiče kao regulator oticanja
bujičnih voda. U ovakvim prilikama šuma je često u mogućnosti
da velike količine vode zadrži u svojim krunama ili u svome naročito
pogodnom tlu. Tada vidimo, da šuma zaista uspeva da savlada ili bar
ublaži naglo skupljanje velikih količina vode. Prema tome može se
često opaziti, da u ovakvim šumskim područjima veoma rctko dolazi do
velikih navala bujičnih voda usled topljenja snega ili usled jesenjih kuša.
Međutim ovi isti! uzroci! u područjima, koja su ogolela, stvaraju silne
bujice, koje obično čine velike štete.


Ako razmatramo i! dalje šumsko područje od 1000 ha površine, o
kome je već bilo reci, dolazimo i do drugih zaključaka, iz kojih se vidi
onaj pravi! i nesumnjivi uticaj, koji šuma vrši na režim bujica.


Računajući! da je ovo područje pokriveno šumom , čija je prosečna
starost 30 godina; onda imamo drvnu masu od približno 1.00 m3
po hektaru za bukvu, 250 m3 za bor, a 300 m3 za smrču. Sa našeg gledišta,
interesantna je ona količina vode, koja se u ovoj drvnoj masi nalazi!
vezana. Iz ranijih podataka možemo računati, da je u ovoj drvnoj
masi vezana izvesna količina vode, koja iznosi, redukovana na tlo, jedan
sloj od 5 do 14 mm debljine. Posle 20 godina, sa prirastom drvne mase,
ovaj će sloj vezane vode biti! povećan na 12 odnosno 28 mm, što zavisi
od vrste drveta, boniteta i dr. Ovaj sloj od 28 mm pretstavlja onu količinu
vodenog taloga, koji može da padne na zemlju pri najžešćim provalama
oblaka u razmaku od 7 do 8 minuta trajanja.


I najzad, uzimajući u obzir onu količinu vode, kako je već izneto
za pomenuto područje, u iznosu od 38 miliona kubnih metara, koliko se
preko godine zadrži u šumi, bilo upijanjem u tlo ili zadržavanjem u
krunama, moramo uvideti, da ova količina vode predstavlja godišnji vodeni
talog od 380 mm. Ovakav vodeni talog predstavlja više od polovine
prosečnog godišnjeg taloga u umerenim klimatskim zonama. Ako
se pretpostavi, da bi se količina vodenog taloga održala u istim grani-´
čama i u slučaju, ako bi se u izvesnoj oblasti posekle veće površine pod
šumom, tada bi ova količina od 380 mm vodenih taloga došla u mogućnost
da stvara i uslovljava velike bujične vode, koje bi se slobodnim
slivanjem po ogolelom području pokazale u svojoj punoj razornoj snazi.
Ali se ne može pouzdano tvrditi, da bi količina vodenih taloga u takvom
slučaju ostala ista. Postoji izvesna verovatnoća, da bi u tom slučaju i


32