DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1940 str. 39 <-- 39 --> PDF |
se za neke daleke maglovite nečije dobitke. Tako i malograđanina treba uputiti1, da je od njegovog ličnog interesa, da ima dobre šume ne samo u njegovoj bližoj okolici (na ipr. za nedeljni ili blagdanski izlet ili teferič) nego u cijelom gravitacionom području dotičnog mjesta i tako ga privući u krug aktivnih boraca za pošumljavanje i prijatelja šume ili ga bar osposobiti da može naći opravdanja za poteze šumarske politike i time ga isključiti iz redova eventualno negativnih kritičara. Potrebno je stoga u propagandi šumarstva naročito naglasiti novčane koristi za seljaka (šumskog radnika), koje može šuma pružiti bez obzira na vlasnost šume i upozoriti ga na ovisnost ekonomskog stanja seljaka i zarade spomenutog malograđanskog kruga. Kao primjer praktičke provedbe navodim odlomak jednog mog predavanja u vezi s propagandom šumarstva. U tom se odlomku kaže: Razmotrimo sada, što bi šuma trebala značiti za višegradski srez, pa i sam Višegrad kao njegovo središte i to samo na osnovu glavnog i neposrednog proizvoda — drveta. Prema površini šumskog zemljišta na području višegradskog sreza trebalo bi godišnje biti viška t. j . drveta za prodaju izvan granica sreza 60.000 m3 (od toga 55.000 m* u državnim, a 5.000 ni3 u privatnim šumama). Kako za 1 m3 drveta dobiva ovdašnji seljak u radu oko sječe stabala, izrade i prcvoza drva najmanje 50 din. po 1 m3 (danas na pr. dobiva za crnoborovinu iz šume Duvnica 85 din., a za bukovinu iz Semeća 55 dinara), to bi seljak kao šumski radnik godišnje prosječno zarađivao 3,000.000 dinara. S obzirom na vrste drveta otpalo bi najmanje 30.000 m3 na drvo za preradu na pilanama. Kako pak potrošak radničke nadnice po 1 m3 iznosi oko 30 dinara, to bi jednostavnom pilanskom preradom bilo zarade daljnjih 900.000 dinara ili s utovarom na vagone okruglo 1,000.000 dinara. Privatnici bi pak za svojih 5.000 m3 trebali dobiti najmanje 200´.000 dinara, tako da bi šuma u samom drvetu u višegradskom srezu trebala godišnje davati 4,200.000 dinara. Uzevši u obzir da u višegradskom srezu odlično uspijeva crnoborovina, to ima i daljnje mogućnosti zarade. Crnoborovina obiluje smolom, a uredne crnoborove šume mogle bi godišnje davati oko 1,000.000 kg smole. Kako potrošak rada za 1 kg smole iznosi najmanje 1,5 din/kg, to eto novih 1,500.000 dinara zarade. A zar ne bi i organizirani rad na prženju katrana mogao nositi godišnje najmanje 300.000 dinara prihoda? Ako dakle zbrojimo sve prihode t. j . prihode drveta, smole i katrana, dobivamo sumu od okruglo 6,000.000 dinara, koju bi pored redovnog drvarenja i pašarenja mogla davati šuma višegradskog sreza. Zar tih 6,000.000 ne bi značilo izdašnu pomoć za najmanje 1.500 obitelji ili četvrtinu stanovništva sreza? Tko bi dalje od tih 6,000.000 imao još koristi? Višegrad kao središte višegradskog sreza. (Malo ne sav taj novac sakupio bi se u Višegradu: radnik-seljak namirivao bi se u čaršiji. Zar to ne bi značilo skoro 1,000.000 dinara zarade samom Višegradu... Ing. O. Piškorić. ´ 37 |