DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1940 str. 6     <-- 6 -->        PDF

na predavanja za odrasle. Broj slušača na ova 34 predavanja iznosio jecca
4.300, od čega otpada nešto ispod 3.000 na školsku djecu, a 1.300 na
odrasle. Dnevno su održana dva predavanja. Jedno — podnevno predavanje
— za školsku djecu i to za starije razrede, a drugo — večernje
predavanje — za odrasle. Poslije održanog predavanja — podnevnog i
večernjeg — razvila bi se diskusija, u kojoj bi učitelji, seoski gospodari i
svećenici uzimali rjieč. Najveći se broj slušača sakupio u mjestu Radoboju
(230), Bistranskoj Poljanici (160), Zlataru i Loboru (120). U Krapini,
Začretju i Pregradi interes je za predavanja, sudeći po broju sakupljenih
ljudi, bio neznatan, pa se najavljena predavanja nisu nil održala. U Oro*
slavlju je održano jedno predavanje seljačkim sinovima, učesnicima poljoprivrednog
tečaja banske uprave.


Vrijeme , kad su se održavala predavanja, kretalo se između
.—7 sati na večer, o čemu su odlučivale mjesne prilike. Kada bi se predavanja
držala zimi ili u kasnu jesen, a to je najzgodnije vrijeme za
seljaka, trebalo bi ih držati u 5 sati. Ljeti uopće nema smisla radnim danom
po selima držati predavanja, radi zaposlenosti seljaka na polju i
vinogradu, te umora po završenom radu. Nedjelje, blagdani, godišnji godovi
i sajmovi su najzgodniji dani za propagandu, bez obzira na godišnju
dob.


Dvorane , u kojima su se držala predavanja, bile su u glavnom
učionice pučkih škola, koje su često puta bile i premalene da prime sve
slušače. Za te su svrhe najzgodniji narodni domovi i kino-dvorane. One
mogu da prime velik broj slušača, a osim toga su već i udešene za prikazivanje
projekcija, te snabdjevene potrebnim namještajjem: stolicama,
potrebnom rasvjetom, platnom za projiciranje i zastiračima.


Slušač i su na večernjim predavanjima bili sve sami seljaci,
upravo oni, kojima su ta predavanja prvenstveno i bila namijenjena. Sve
sami stariji i ozbiljniji ljudi sačinjavali su pretežni dio sakupljenog broja
slušača. Uz ove bi prisustvovali predavanjima učitelji i po koji svećenik,
a u nekim mjestima i žene u prilično velikom broju. Kao što su i popularno
pisane knjige o šumskom gospodarstvu, uz časne iznimke, prava
rijetkost, isto su tako i predavanja o šumarstvu neke vrsti raritet u grada
i na selu.2


Školsk a djec a su bila najbrojnije zastupana. Po nekoliko stotina
djece viših razreda prisustvovalo je ovim predavanjima. Poslije održanog
predavanja izdali bi upravitelji škola nalog, da djeca pišu školsku
zadaću o onome, što su čuli i vidjeli na predavanju.


Tema i srž predavanja dala bi se izreći riječima: »Čuvajte
i štedite svoje šume«. Odraslima je bilo nesumljivo lakše predočiti
važnost šume i šumarstva, nego školskoj djeci, pa se stoga pričom djeci
predočila potreba čuvanja šuma i koristi, koje imamo od njih.


Kinoprojekcije, i ako malobrojne, bile su sretno izabrane. Za
kojih 30—40 minuta se izredalo pred očima slušatelja 50 diapozitiva.


2 Putujući i držeći predavanja po Hrv. Zagorju, posjetio sam mnoge narodne
knjižnice, kojima upravljaju mjesni učitelji. Oni su me kao najbolji poznavaoci seljaka
i njegove duše uvjerili, da seljaci najrade čitaju gospodarske knjige, koje obiluju
poučnim slikama. Prelistao sam mnoge kataloge tih knjižnica, ali knjige o šumskom
gospodarstvu nisam našao.


4