DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1940 str. 8 <-- 8 --> PDF |
bagrem? Da li bi bilo korisno zasaditi kakovu vrstu trske uz obalu rijeke, koja bi vezala tlo i davala dobro kolje za vinograd? (Arundo donax?) Zašto je vojvodina najplodniji dio naše domovine? Zašto su Mlečani uništili šume Hrvatskog Primorja? Sreski šumarski referenti kao organizatori tih predavanja svaki u svome srezu smatrali su svrsishodnim da prisustvuju predavanjima. To je bilo veoma korisno. Poslije održanog predavanja slušatelji bi u diskusiji stavljali primjedbe lokalnog značenja, na koje bi odgovarao šumarski referent. Nadalje se šumarskim referentima pružila najzgodnija prilika da po završetku predavanja uzmu riječ i upozore prisutne seljake i šumoposjednike na greške njihovog šumskog gospodarstva i posljedice, koje odatle proizlaze. Uspjeh propagande. Nameće se pitanje, da li je ovakav način propagande svrsishodan i uspješan. Odgovor je svakako pozitivan. Podlogu za tu tvrdnju daju brojni dokazi, kao što su: velik odaziv slušača, utisak predavanja i diapozitiva na slušače i veliko učestvovanje seljaka u diskusiji. Na mjerodavnima je, da utisak i dojam ove turneje uščuvaju i po mogućnosti pojačaju jednom planskom i na širokoj osnovi zasnovanom propagandom. Na kraju ovoga članka htio bih da stavim neke predloge u vezi sa popularizacijom i propagandom šuma i šumarstva. 1. U svima školama bivše Savske banovine nije moguće održati »dan pošumljavanja«.6 Razlozi su mnogobrojni: pomanjkanje prostora za sadnju i ljubavi za pošumljavanje. teškoće u dopremi sadnica i si. Na te dane šumarski je referent preopterećen. Stoga bi bilo dobro uposliti studente šumarstva, kojima bi se dodijelilo nekoliko škola jedne općine. Na »dane pošumljavanja« njihova bi zadaća bila da održe školskoj djeci kratko predavanje o značenju toga dana, a ujedno bi praktički proveli sadnju i uputili učitelje u pravilan red pri sađenju biljaka. Time bi rasteretili šumarske referente, koji nisu u stanju da na te dane svuda dospiju, a ujedno bi osposobili učitelje, da i oni slijedećih godina mogu samostalno da vrše sadnju bez bojazni za uspjeh. Svaki bi student mogao dnevno da obavi po dvije sadnje i dva predavanja. 2. Uslijed ogromne potražnje sadnica najpraktičnije bi bilo organizirati auto-turneju. Autom bi se na »dane pošumljavanja za odrasle« dopremale sadnice i na licu mjesta dijelile, poslije održanog predavanja ili sutradan, a uz minimalnu otštetu. Seljaci bi primitak sadnica potvrdili potpisom u posebnoj knjizi, koja bi bila pohranjena kod šumarskih referenata. Ovaj bi tokom godine obavio kontrolu, da li su sadnice doista zasađene. Auto bi ujedno služio kao prevozno sredstvo za predavača i prjekcijoni aparat. 3- Dobro bi bilo snimiti film o šumi i šumskom gospodarstvu (o važnosti i koristima), koji bi obuhvatio sav život šume od njenog podignuća pa sve do eksploatacije. Ako bi to bilo preskupo, onda bi trebalo izraditi seriju diapozitiva od 150—200 komada, koji bi obuhvatili sve grane šum. gospodarstva: uzgoj, zaštitu, uređivanje i iskorišćavanie. 6 Pričao mi je jedan sreski šumarski referent, da mu je nekoliko dana poslije održanog »Dana pošumljavanja« došao u ured jedan mali dječak plačući i tužio se, da mu je jedan njegov saučenik iščupao sadnicu, koju je on »svojom rukom zasadio«. 6 |