DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 100     <-- 100 -->        PDF

stablima odrediti kvalitet, mane, starost, kao i broj skidanja izvršenih


ranije na pojedinom stablu, ipak se često dešavaju iznenađenja prilikom


skidanja s obzirom na kvalitet, tako da se, osobito kod prodaje na panju


po proceni, ne može garantovati čak ni aproksimativno dobra procena


kvaliteta.


Ako se prodaja odnosi! na veće površine, procena se vrši na osnovi
srednjeg broja stabala po ha. Za manje sastojine procenjuje se svako
stablo. Odredi se aproksimativna površina skidanja, ona se umnoži sa
srednjom debljinom, rezultat je eventualna kubatura budućeg skidanja.
Debljina pluta dobija se merenjem na raznim primernim stablima, sa
kojih se skine pluto. Ovakav način prodaje sasvim je nesiguran za vlasnika
kao i za kupca; ipak on je za kupca opasniji, ako nije tačno informiran
o kvalitetu i kvantitetu ranijih skidanja. Radi toga ovakvim
poslovima bave se velike firme, koje pomoću svojih agenata dobijaju redovne
informacije s obzirom na kvalitet proizvodnje u raznim krajevima.


Druga vrsta prodaje bila bi prodaja pluta na panju, tako da se
unapred odredi cena za svaki quintal pluta s tim da radove na skidanju
izvodi bilo vlasnik bilo kupac. Obično se određuje unapred cena po
quiintalu za dobro pluto, škart i! pluto za mlevenje. Kubatura se računa
nakon izvršenog skidanja.


Treća vrsta prodaje sastoji se u kupovanju ćele sastojine, ali pod
uslovom da cena bude utvrđena tek nakon izvršenog skidanja. U ovom
slučaju iznenađenja su u glavnom eliminisana. Obično se s obzirom na
vlažnost od celokupne težine pluta oduzme 15—207°, često se ovaj procenat
određuje na osnovi ispitivanja izvršenih na izvesnoj količini pluta
raznih debljina. Inače ponekad se pluto meri tek nakon sušenja posle
30 dana.


Četvrta je vrsta prodaje slučaj, kada kupac po sastojini sam naročitim
znakom obeležava stabla, koja kupuje i sa kojih će skidati pluto.
Ovaj način prodaje koristan je za kupca, jer je u mogućnosti da bira
najbolja stabla. Vlasniku obično ostaje za iskorišćenje pluto jako slabog
kvaliteta.


Ma kakav bio način prodaje, jako je važno odrediti, ko će snositi troškove
skidanja, pošto od toga zavisi razvitak i budućnost sastojine. Ako
je kupac sklopio samo jednogodišnji ugovor, on nema interesa za napredak
sastojine, cilj mu je samo iskoristiti ju do maksimuma, radi toga on
ne štedi ni mlada ni bolesna stabla, bez obzira na buduću proizvodnju.
Zakon o šumama u raznim državama istina kontroliše i zabranjuje
ovakav postupak, no svejedno nikada se ne može tako racionalno iskoristiti
sastojina kao kada je provodi sam vlasnik.


Pri dugoročnim ugovorima sklopljenim obično na 10—30 g. plaćanje
se vrši u obrocima, retko kada se unapred isplaćuje ćela ugovorena
suma. Kupac u glavnom štedi sastojmu iz straha da mu budući prihodi
ne budu manji i slabijeg kvaliteta, međutim ipak se dešavaju velike štete
i to obično kada kupac u želji da iskoristi povoljan momenat dobre
konjunkture bez ikakvih obzira eksploatiše sastojinu. Isti se slučaj dešava
i pri poslednjem skidanju, ako ugovor nije obnovljen. Kupac naime,
pošto nema više interesa, želi da izvuče maksimalnu dobit. Da bi se ovo
izbeglo, umeću se u ugovore klauzule, u kojima se određuje izvcsna
pravilnost u eksploataciji, a katkada i neki propisi o pošumljavanju
čistina. U novije vreme dugoročni ugovori malo dolaze do izražaja i to


154