DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 11     <-- 11 -->        PDF

tirati mađarsku upravu. Naši pravnici treba da ispitaju, jesu li sadanje
državne šume u bivšoj hrv. slav. slav. Vojnoj Krajini zaista bile državne,
ugarsko-hrvatske ili zemaljske.


Nije izvršena ni segregacija šumskih služnosti krajiških komuniteta
u gradovima Karlovac, Bjelovar, Ivanić-grad, Kostajnica, Brod i Zemun.
Govori se, da je ograničavanje državnih šuma u Srbiji, Južnoj Srbiji i
Crnoj Gori danas poslije 40 godina rada pri kraju. U novoj državi radilo
se u godinama 1923. do 1927. U godini 1927. nije se radilo. Radilo je 167
sudova sa 19.289 radnih dana. Ograničeno je 207 kompleksa u površini
od oko 760.000 ha. Na ime starih enklava izdvojeno je još 165.000. Poratni
troškovi iznose oko 21,000.000 dinara. Po izvršenom ograničavanju
šume predane selima, općinama i pojedincima, u najvećem su dijelu
upropaštene, a bilo je slučajeva da narod upropaštene šume vraća natrag
državi, kako ne bi plaćao porez i ostale terete na iskorišćenu šumu.
Predaja šuma u posjed korisnicima nije se smjela vršiti, sve dok se ne
obezbijedi organizacija stručne uprave i čuvanja tih šuma. Po uništenju
izdvojenih šuma državnoj će šumskoj upravi agrarci ponovo vezati ruke,
jer će šumske objekte pristupne narodu morati da rezerviše da pokriće
domaće potrebe po taksi, a sirotinji besplatno. A te potrebe nisu neznatne.
Svrha ograničavanja nije postignuta. Politički utjecaj bio je pri tomu
ogroman. Ne može se ugledati kraj tomu radu. Za to se staraju amandmani!
financijskog zakona.


Država je postala isključiv vlasnik šumskih preduzeća Šipad, Celuloza
u Drvaru, Durmitor, Zavidović-pilana, a sa 20% akcija učestvuje
u Teslicu. Crkveni posjedi kao i posjedi! talijanskih državljana ostali su
u najvećem dijelu također pošteđeni od eksproprijacije. Karakteristično
je, da su šume vjerskoga fonda, koje je i ranija i sadanja država za sebe
iskor´išćavala, vraćene nedavno crkvi.


Narodno šumarstvo, osnovica čitavoj državnoj šumskoj privredi,
koje se pojavljivalo ranije u raznim agrarnim asocijacijama (zemljišne´
zajednice, imovne općine, selske, općinske šume, šumske zajednice, razne
skupine zemljoradnika korisnika agrarne reforme) pojavljuje se u istim
oblicima i dalje, jer nije kompletirano šumama, da se osigura trajno
snabdijevanje šumskim proizvodima, niti je izvršena revizija postojećega
specijalnoga zakonodavstva (o zemljišnim zajednicama, o imovnim općinama)
niti izgrađeno novo u pravcu reorganizacije odnosno svojevremene
upravne i! privredne kolaboracije, a kasnije unifikacije čitavog narodnog
šumarstva. To se je opravdano očekivalo.


Prema tomu vlasnički se odnosi nisu primjetno izmijenili, već je
ostalo stanje u glavnom kao i ranije. Borba za pravičniji red stvari produžuje
se dalje.


Ad b) Ni gospodarenje i uprava šumama nije poslije 1918., a do
1939. godine napredovala, kako se to opravdano očekivalo. Ima čak
dosta stručnjaka, koji uvjeravaju, da je danas stanje šumarstva gore
nego 1918. i to ne samo u krajevima, gdje je ono već ranije postojalo,
nego i tamo, gdje se ono nalazilo u počecima svoga razvitka. Bio bih
zadovoljan, kad bih se mogao uvjeriti, da nije tako. U ovoj ću radnji
iznijeti samo nekoje činjenice, a na nekoje se osvrnuti pridržavajući se
onoga poretka materije, kako je ona prikazana i regulisana našim zakonom
o šumama. Ne smeta, što je taj zakon donesen 1929. god. On je


65