DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 11 <-- 11 --> PDF |
tirati mađarsku upravu. Naši pravnici treba da ispitaju, jesu li sadanje državne šume u bivšoj hrv. slav. slav. Vojnoj Krajini zaista bile državne, ugarsko-hrvatske ili zemaljske. Nije izvršena ni segregacija šumskih služnosti krajiških komuniteta u gradovima Karlovac, Bjelovar, Ivanić-grad, Kostajnica, Brod i Zemun. Govori se, da je ograničavanje državnih šuma u Srbiji, Južnoj Srbiji i Crnoj Gori danas poslije 40 godina rada pri kraju. U novoj državi radilo se u godinama 1923. do 1927. U godini 1927. nije se radilo. Radilo je 167 sudova sa 19.289 radnih dana. Ograničeno je 207 kompleksa u površini od oko 760.000 ha. Na ime starih enklava izdvojeno je još 165.000. Poratni troškovi iznose oko 21,000.000 dinara. Po izvršenom ograničavanju šume predane selima, općinama i pojedincima, u najvećem su dijelu upropaštene, a bilo je slučajeva da narod upropaštene šume vraća natrag državi, kako ne bi plaćao porez i ostale terete na iskorišćenu šumu. Predaja šuma u posjed korisnicima nije se smjela vršiti, sve dok se ne obezbijedi organizacija stručne uprave i čuvanja tih šuma. Po uništenju izdvojenih šuma državnoj će šumskoj upravi agrarci ponovo vezati ruke, jer će šumske objekte pristupne narodu morati da rezerviše da pokriće domaće potrebe po taksi, a sirotinji besplatno. A te potrebe nisu neznatne. Svrha ograničavanja nije postignuta. Politički utjecaj bio je pri tomu ogroman. Ne može se ugledati kraj tomu radu. Za to se staraju amandmani! financijskog zakona. Država je postala isključiv vlasnik šumskih preduzeća Šipad, Celuloza u Drvaru, Durmitor, Zavidović-pilana, a sa 20% akcija učestvuje u Teslicu. Crkveni posjedi kao i posjedi! talijanskih državljana ostali su u najvećem dijelu također pošteđeni od eksproprijacije. Karakteristično je, da su šume vjerskoga fonda, koje je i ranija i sadanja država za sebe iskor´išćavala, vraćene nedavno crkvi. Narodno šumarstvo, osnovica čitavoj državnoj šumskoj privredi, koje se pojavljivalo ranije u raznim agrarnim asocijacijama (zemljišne´ zajednice, imovne općine, selske, općinske šume, šumske zajednice, razne skupine zemljoradnika korisnika agrarne reforme) pojavljuje se u istim oblicima i dalje, jer nije kompletirano šumama, da se osigura trajno snabdijevanje šumskim proizvodima, niti je izvršena revizija postojećega specijalnoga zakonodavstva (o zemljišnim zajednicama, o imovnim općinama) niti izgrađeno novo u pravcu reorganizacije odnosno svojevremene upravne i! privredne kolaboracije, a kasnije unifikacije čitavog narodnog šumarstva. To se je opravdano očekivalo. Prema tomu vlasnički se odnosi nisu primjetno izmijenili, već je ostalo stanje u glavnom kao i ranije. Borba za pravičniji red stvari produžuje se dalje. Ad b) Ni gospodarenje i uprava šumama nije poslije 1918., a do 1939. godine napredovala, kako se to opravdano očekivalo. Ima čak dosta stručnjaka, koji uvjeravaju, da je danas stanje šumarstva gore nego 1918. i to ne samo u krajevima, gdje je ono već ranije postojalo, nego i tamo, gdje se ono nalazilo u počecima svoga razvitka. Bio bih zadovoljan, kad bih se mogao uvjeriti, da nije tako. U ovoj ću radnji iznijeti samo nekoje činjenice, a na nekoje se osvrnuti pridržavajući se onoga poretka materije, kako je ona prikazana i regulisana našim zakonom o šumama. Ne smeta, što je taj zakon donesen 1929. god. On je 65 |