DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 17     <-- 17 -->        PDF

komunalnih šuma prihod od tih taksa upotrijebiti samo za melioraciju
posjeda i ni za što drugo. Sa agrarcima treba tražiti zamjenu za boliu
pašu od šumske i! zamjenu koze drugom vrsti blaga. Gledište o regulisanju
pitanja paše koza iznijeti! ću uskoro zasebno.


Dakle: šuma nestaje sječom i pašom zbog posrednog ili neposrednog
podmirenja kućnih i gospodarskih^ potreba kao i krčenjem zbog
potrebe na poljoprivrednom zemljištu. Šume se krče i: na apsolutnom i
na relativnom šumskom zemljištu, zaštitne šume nisu proglašene zaštitnima,
paša se nije mogla zabraniti, šumski požari ni!su prestali1. Država
ne prednjači u održanju i sačuvanju svojih šuma, kako bi to po načelima
šumarske politike moralo da bude. To je zato jer agrarno-politički
odnosi nisu sređeni. Kad se dakle sam imperij u svojem krugu ne pridržava
osnovnih principa naše konkretne šumarske politike, nije čudo,
ako taj imperij ne može, jer nema moralne snage, zakonskim putem prisiiliti
ostale šumovlasnike, da održe i sačuvaju svoje šume. Pogotovo su
u nemogućnosti! naše šumarske organizacije (staleške, stručne,) da utječu
na regulisanje šumsko-gospodarskih odnosa.


B) Kako je sa šumsko-privrednim mjerama? U izvršenju
šumsko-privrednih propisa ima se gospodariti šumama s obzirom
na njihovu bitnost (supstanciju) tako, da to ne bude štetno ni po interese
vlasnika šume ni po interese općenitosti.


Po općem građanskom zakoniku (o. g. z.), na čijim je principima
izgrađen zakon o šumama, ograničeni su stanoviti šumovlasnici u dva
smjera: zbog zaštite općih interesa i zbog trajnosti svrhe gospodarstva.
Inače je gospodarenje šumom po o. g. z. slobodno, u koliko tu slobodu
ne ograničavaju propisi zakona o šumama. Ta se ograničenja opet ravnaju
prema tomu, kakav je posjedovni oblik, tko je vlasnik šume, je li to
lice, koje mora sa šumom strogo potrajno ili potrajno gazdovati, ili
privatno lice, čije šume nisu opterećene stvarnim pravima drugoga lica,
zatim koliko dolaze u obzir javni interesi i koji.


Po podacima, koji su prikupljeni prilikom 20-godišnjice opstanka
naše države, šumsko-privredno stanje u državni m šumama bilo je
u vremenu od 1918. do 1938. ovakovo:


Godišnje se iskorišćavalo oko 5,600.000 m3 u vrijednosti od 93 milijuna
dinara. Od toga se prodavalo: po cjeniku 10%, licitacijom 12%, po
dugoročnim ugovorima 24%, malopilanarima 8%, u režiji! 18%, besplatno
10%. Unišli novčani prihodi državnih šuma iznosili su u godinama
1924/25—1936/37 prosječno godišnje oko 120,000.000 Din. Sistem dugoročnih
ugovora nalazi se u likvidaciji i prelazi se na režijsko poslovanje.
Radi se u režiji u direkcijama Ljubljana, Zagreb, Sušak, Vinkovci, Apatin
(Novi Sad). U god. 1922/23. režijsko je poslovanje zavedeno u direkcijama
Sarajevo, Čačak, Aleksinac. U god. 1927/28. izrađeno 306.000 m3, u
1935/36—718.000 m\ a u 1936/37—1,150.000 m3. Režijski se rad pojačava,
ali analizirajući financijski efekat toga rada treba imati u vidu, da se
u r.ežiji ne iiskorišćuju oni šumski! objekti, na koje šum. industrija ima
manje interesa, već objekti bliži komunikacijama i vrijedniji, zatim da
država gubi mnogo na porezu i raznim taksama i da je u tomu radu
angažovan znatan broj lica. Tzv. režijske visoke prorede (francuske) na
više mjesta znače uzimanje glavnoga sječivoga prihoda. Radeći u svojoj
režiji poneka je šumska uprava smetnula s uma ne samo šumsko-uzgojne


71