DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 28 <-- 28 --> PDF |
u Srbiji psihoza bagrema, kod nekih zemljišnih zajednica još se neprestano sadil hrastov žir. Ako ne uspije pošumljavanje jedne vrste, prijeđe se na drugu s lahkoćom kako se i kaput miljenja. Nijesu neznatne sume novca u to utrošene, a za ugled struke više manje. Pa kad već ne može svakii stručnjak da u svakom slučaju »pogodi« vrst drveća, našlo bi se računa, da se kod svake banske uprave dotični referent za produkciju (nazvan za pošumljavanje) u tomu i specijalizira i da pomogne vlasnicima svih šuma. 0 neuspjehu zbog nepravilne manipulacije sa sjemenom i biljkama kao ni o novom ekspresnom podizanju šuma neću ovdje ništa reći. Očekujemo o tome riječ gg. profesora. Na više sam mjesta opazio, da se novo-podignutim sastojinama ne posvećuje pažnja, otkako je završeno pošumljavanje. Nadzorne će vlasti ispuniti svoju dužnost, ako izvrše pregled najmlađih sastojiha, bez obzira čije su i gdje se nalaze, pa će nesumnjivo u mnogo slučajeva doći do zaključka, da mnoge »šikare« treba smjesta likvidirati i! iznova pošumiti ili! već podignutu šumu iskrčiti i zasaditi drugom vrstom drveća ili ju posjeći na panj, a sve to s razloga, jer ne samo što formiranje buduće sastojine ne zadovoljava, nego možda ni! vrst drveća, koja se uzgaja. Drugim riječima nije dovoljno starati se o što pravilnijem osnivanju novih kultura, već i o njihovom razvoju u najranijoj mladosti. Čak i mlade sastojine, koje su loše formirane, dakle neprimjerenim kvantitativnim i kvalitativnim prirastom, treba prije reda iskorišćavati na račun dozrelih normalnijih sastojina. Postoje prigovori, da ministarstvo šuma i rudnika kao nosilac šumarske politike ne pomaže dovoljno svoje saradnike na postizavanju šumsko - političkih ciljeva. (Saradnici: dva šumarska fakulteta, instituti za šumarska istraživanja, šumarska stručna udruženja.) Ne otvaraju se škole, ne drže kurzevi u cilju proširenja teorijskog i! praktičnog obrazovanja šumarskih stručnjaka i čuvara šuma, naročito nije organizovana propaganda šumarstva u širokim slojevima naroda. Saradnja između naših fakulteta i ministarstva šuma i rudnika, izgleda, nije onakova, kakova bi trebala da bude. Jugoslavensko šumarsko udruženje postoji, ali na papiru. Ni Savez šum. društava, da je do njega došlo, ne bi imao boljega uspjeha. Ali da su ostala ranija društva umjesto sadanjih podružnica u nekim banovinama (Beograd, Skoplje, Sarajevo, Ljubljana), bolje bi se razvijala stališka svijest, stručni redovi bili bi kompaktniji i jači, a mi prema tomu spremniji za bolja vremena. Društvo je težak udarac dalo samo sebi prilikom raspravljanja poznatih šumskih afera na svojem vanrednom zboru od 4. i! 5. marta 1928. Nekoji su drugovi dobronamjerno, ali sa vrlo lošom taktikom, bacili naše šumarstvo za decenije unatrag, sahranili! su moralno i ministarstvo šuma i ruda, a i samo jedinstveno šumarsko udruženje, koje se je u svojoj nutrihji već raspalo na svoje sastavne dijelove. Osim toga te čuvene šumske afere, neznatne prema aferama u drugim nekim resorima, prouzrokovale su jednu nezgodnu psihološku reakciju, t. zv. kontrakorupciju, koja će vrlo malo koristiti! narodnoj privredi. Ta je reakcija u tomv što mnogi šumarski činovnici: u drž. službi kao da su sigurniji, kad se stranka maltretira sporom administracijom, da_ se ne bi pomislilo, kako joj se brzim radom ide u susret zbog koristi. Što je tko veći birokrata, teže udovoljava traženju stranke, ali se zato takav činovnik smatra 82 |