DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 29     <-- 29 -->        PDF

poštenim čak i boljim. Ovo se psihološko stanje pogoršava još s tim, što
je u državnoj šumarskoj službi izčezla tačno određena odgovornost.
Strah od afera i averzija prema računskim kontrolama, a naročito međusobno
nepovjerenje činovnika parališe aktivan i konstruktivan rad.


Danas, osobito poslije 6. I. 1929. godine, Šumarsko društvo životari
paralizovano, jer se pored svega naprezanja uprave, pored svih prcdloga
i sugestija vlastima ne zapaža nikakva znatnija reakcija. Godišnje se
skupštine jedva mogu održavati zbog maloga broja učesnika.


Nosioci šumarske politike najbolja su propaganda šumarstva. Zato
ti nosioci, počam od načelnika sve do čuvara šuma, treba da su pravi
apostoli1. Mnogi nosioci šumarstva kroz ova dva decenija nisu mogli ni
u čemu poslužiti toj misiji i! propagandi. I doklegod se lični odnosi ne
izmijene, šumarstvo će stalno ići samo unatrag, pa ma kakva se propaganda
organizovala. Bez obzira na to kod nas ne postoji smišljena propaganda
šumarstva. Ali treba da budemo spremni za bolja vremena, kad
će propaganda bitil is te kako potrebna, ali i korisna. U centralnom nadleštvu
treba da postoji poseban ured za propagandu sa naročito spremnim
personalom za štampu, film, radio i predavanja.


Šumarstvo je mlada struka, koja probija led ulazeći u život. U
sklopu narodne privrede ima mnogo neprijatelja, jer zadire u njihovu
interesnu sferu. Zato je neprestano u borbi. Borci treba da su birani,
najbolji između dobrih. Osim toga ti i takovi borci treba da udu u sve
političke partije, u svaku važniju društvenu organizaciju, treba da budu


o svemu točno obaviješteni, da rade i! brane se, a po potrebi i da napadaju.
Treba ulaziti i u protivnički tabor. To znači, treba da se iziđe iz
poznate naše šumarske izolovanosti! i treba se povezati sa ostalim
svijetom.
Za sadanji naš dosta niski stepen šumarske privrede potrebnije su
niže šumarske i dobre lugarske škole nego dva fakulteta. Pitanje dvaju
Hi čak ii trećega fakulteta pitanje je više lične nego stvarne potrebe.
Čast Nijemcima, ali mi imamo svoje odnose i svoje potrebe. Prema Njemačkoj,
za nas su ii dva fakulteta nepotrebna.


Pitanje diobe (parcelacije ii atomiziranja) šuma još se uvijek
raspravlja, jer nisu doneseni specijalni zakonski propisi predviđeni u
§ 106 z. š., i ako su til propisi za krš prijeko potrebni. Šumsko se zadrugarstvo
ne nalazi nii u počecima. Zakon o privrednim zadrugama donesen
je, a da nije uopće tangirao šumske zadruge (§ 160 z. š.). Velik broj
selskih šuma i zemljišnih zajednica mogao bi se koristiti barem zadružnim
čuvanjem šuma (§ 107—111). Nije donesen ni! poseban zakon o
načinu arondacije, o otkupu enklava i šumskih službenosti kao i o komasaciji
raštrkanih šumskih parcela nedržavnih šuma (§ 112). Potrebno je
otvoriti srednju šumarsku školu s javnim karakterom, čiji bi pitomci
radili! na pošumljavanju krševa i golijeti (§ 117 z. š.).


D) Šumska uprava. Danas je već i kod nas dosta iskristalizirano
mišljenje, da se u kulturi! šuma ima posao podijeliti na dvije osnovne
akcije: na skrb vlasti oko stvaranja i unapređenja kulture šuma, pravilne
raspodjele unutrašnjeg i vanjskog prometa sa šumskim proizvodima, a
s druge strane na neposredno staranje oko proizvodnje i iskorišćavanja
zrelih produkata, ali izvan organizacionoga sklopa javne državne
uprave, pod nadzorom države. Prva spada u opću ekonomsku politiku


83