DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 31 <-- 31 --> PDF |
Čuvanje seljačkih šuma jedno je od najhitnijih ii bolnih pitanja, pitanje teško i složeno. Njegovom se rješavanju pristupilo Uredbom o čuvarima nedržavnih šuma iz 1938. g., na što sam se zasebno osvrnuo o Šumarskom listu 1938. g. br. 12. Čuvari općinskih i selskih šuma kao i mnogih komunalnih šuma često su bez zakonske kvalifikacije, katkada i bez potrebnih moralnih kvalifikacija. Dešava se, da ne dobivaju ni malu plaću. U nekim krajevima čuva pojedinac općinsku ili selsku šumu, dok ne odradi općinsku prirez, a kad ga odradi, ponudi se za čuvara drugi seljanin. Čuvari se mijenjaju često bez opravdanoga razloga, bez znanja i utjecaja stručnoga upravitelja. Zato organi sudskih i upravnih vlasti u mnogim krajevima ne gledaju na čuvarsko osoblje s punim povjerenjem. To je zapaženo i u krajevima sa šumarskom tradicijom. Ako se organizacija službe i valjano provede, to će se stanje samo s vremenom popraviti, a normalizirati se ne će, dok politički! ljudi budu vlast nad vlastima. Ovako je u šumarskoj službi! kod općih upravnih vlasti u najvećem dijelu države. Kod uprave državnim šumama potrebna je također temeljita opća reorganizacija u samom sistemu, prema tome i reorganizacija rada i rasporeda personala. Kod direkcija državnih šuma (kao ii šuma imovnih općina) mnogi činovnici inženjeri; ne bii smjeli da gube vrijeme pregledavanjem mjesečnih prodajnih popisa, sitnih dražbenih zapisnika, nestručnih stvari, ispod kojih napisu »Stručno ispitao ing. N.« Mnoge visoke činovnike šumarske inženjere i! bez obzira na izmjenu upravnoga sistema treba odmah osloboditi takovoga »stručnoga« i ostaloga manipulativnoga rada i! te poslove treba prepustiti dobrim manipulantima. Zbog takovoga rada kao da se ne buni ponos šum. inženjera, a govori se stalno, kako nemamo dovoljno inženjera. Otvoreno kažem, da je ovakovo neekonomično zaposlenje stručnoga osoblja u svim direkcijama državnih šuma i imovnih općina za državu i za narod pravo rasipavanje stručne snage i novca. Ni ugledu struke to ne služi. Povećavanjem rada u režiji povećavati će se kod šumskih uprava i to zlo. Uvažimo li, da se naši unutrašnji nezdravi politički odnosi odražavaju osobito na izboru i na davanju i najmanjega položaja, te da se direktori direkcija, nepoćudni političkim ljudima, premještaju ministarstvu za referente, dok njihovi nekadanji praktikanti postaju šefovi odsjeka u tom ministarstvu, razumljivo je, zašto ministarstvo ne privlači. U ministarstvu ima stručnjaka na visokom položaju, koji nemaju potrebne prakse, već su ekspres-praksu pokušali steći u ambulanci, a ima ih također koji ne čitaju ni Šumarski list, već rade po »zdravoj pameti « i službenom auktoritetu. Na visoki službeni položaj dolazila su i stručna lica, koja se u vrlo primitivnim stručnim prilikama nisu mogla ni izgrađivati i zato nisu mogla da se snađu u novim dosta raznorodnim zamršenim odnosima u današnjem šumsko-privrednom prelaznom dobu i da dadu ono, što od njih struka i narod s punim pravom očekuje. Takovi se, po principu samoodržanja, nužno oslanjaju i rade po zahtjevu vladajuće partije. Na važne položaje dolaze kadkad invalidi, koji ne mogu pješačiti ili od kuće duže izostajati. Bježe od svoje šume kao koji direktor državne željeznice, komu »škodi« vožnja u vagonu. Kao da je šuma petrefakt, a ne živi organizam, nad kojim treba da neprestano bdije oko gospodara. Ljudi, koji su se izgradili u upravnoj službi, lakoćom se prebacuju državnoj šumskoj upravi, da tamo ekonomišu 85 |