DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 35     <-- 35 -->        PDF

posao nije racionalno organiziran i podijeljen i radne su sile porazbacane
uzduž i poprijeko bez ikakovoga sistema. Svojim sam izlaganjem to dovoljno
ilustrirao. Naša je kulturna zaostalost još dosta velika, radna
snaga i suviše jeftina, a ogromni mrtvi kapitali leže neiskorišćeni. Mi
smo još dobrim dijelom zemlja stočara, a stočar ne može da bude nego
stočar. U državnu službu ulaziti će sve lošije i zavisnije osoblje, jer će
privatna poduzeća apsorbirati! najbolje radništvo, koje će biti bolje
plaćeno i mirnije u svojem radu, a svakako manje zavisno od partijskih
utjecaja.


Opsežni prikaz nauke o upravi šumama vidi u knjizi Dr. M. Marinovića.
17a


E) Razni, zakoni kao krivični i građanski, zatim upravni i specijalni
za neke vrste ekonomskih organizacija, naročito pak zakon o šumama,
čija kaznena naređenja propisuju vrst i opseg kazne i visinu odštete,
štite šumu kao stvarno dobro i od napada samoga vlasnika šume i od
napada sa strane (trećih lica i prirode). Kaznena naređenja (§§ 141—179)
većim su dijelom bez efekta, jer se šume sve više upropašćuju, a česte
amnestije i abolicije to stanje pogoršavaju u velikoj mjeri, jer i upravne
i sudske vlasti u krajevima, gdje se šume mnogo satiru, ne žure se sa
postupkom čekajući ukaz o amnestiji, da likvidira zaostatke. Kaznene
sankcije jednake su za cijelu državu, za sve odnose. Držim, da se ne bi
protivilo duhu krivičnoga zakonika, kad bi zakon o šumama činio razliku
u postupku sa šumama na kršu, sa šumama zaštitnim, sa šumama na
apsolutnom šumskom tlu i sa onima na relativnom. Ne može se jednakom
mjerom mjeriti i kopanje živoga korjena (iz kojega još tjeraju
izbojci) krampom na kršu i isto takav rad u ravnoj Posavini. Objekte
treba rajonirati i u tu svrhu treba donijeti zaseban šumsko-policijski
zakon. Šume na kršu, zaštitne šume, pa i šume na apsolutnom šumskom
tlu (dakle i državne) nisu samo privatna svojina, već služe i javnim interesima,
a kazne za oštećivanje tih dobara treba da se i vrše. Općenito
uzeto, kazne su previsoke i treba ih sniziti, pa će se lakše i vršiti, a
šume manje napadati.


Vršeći! nadzornu službu opazio sam, da se upravno-krivični referent
i sudac upuštaju u ocjenu i ostalih elemenata potrebnih za dono^šenje
osude, jer se često ravnaju i prema stanju čitave šumske privrede,
prema ljudima, koji ju predstavljaju, prema ugledu struke i ljudi u dotičnoj
sredini, osobito pak prema moralnim kvalifikacijama šumarskoga
i čuvarskoga osoblja, koje istupa u svojstvu svjedoka. U Srbiji su mi
se mlađi kolege žalili na teške prilike, u kojima rade, na mlitav rad
vlasti i sudova kod rasprava o šumskim štetama. Govorio sam i sa krivičnim
referentima i sudcima o tome, ali se nisam mogao uvjeriti, da
će se njihovo mišljenje skoro promijeniti na bolje.


I sam postupak šumarskih organa treba podvrći čestoj il strogoj
reviziji. Kako ćemo podići ugled našoj struci i šumarstvu u zemlji, kad
se i pored toga neke šum. uprave služe upravo drakonskim sredstvima.
Tako uprava parka Topčider primjenjuje zakon o šumama, i ako šume
u tom parku nisu namijenjene uzgoju šumskog drveća. Prema tomu


l5a Vidi i Henr y Fayol : Administration industrielle et genćrale, odnosno
Dr. M. Mar in ovi ć: Osnovi nauke o upravi sa šumama, Beograd 1939.


89