DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 38 <-- 38 --> PDF |
na stanje stvari, kakovo bi ono trebalo biti, a nepisano narodno pravona onakovo, kakovo ono danas živi u narodu. Poznata je ona narodna, da će najplemenitije drvo brzo usahnuti, ako ga ne^primi zemlja, u koju je ono presađeno. U narodu smo čuli! govoriti: »Šuma je božja i narodna «, »šuma je svačija i ničija«. A ni gledanje inteligencije ne razli-´ kuje se mnogo od narodna shvaćanja. U »Narodnom pravu«, zborniku pravnih misli iz naših narodnih umotvorina, ne spominje pisac zbornika Dr. F. Č u 1 i n o v i ć ništa, što bi se odnosilo na šume, već jedino na stranici 450 navodi, pišući o lovu, da je po narodnom shvaćanju »zvire svačije«, jer je »šuma svačija«. Dakle ne postoji neko posebno narodno pravo o šumama, već jedino novije pisano pravo. Za praktičan život nije danas od važnosti da se ispituje, na koji su način država ili veliki privatni! šumski posjednici došlii u posjed narodnih šuma. Fakat je, da je od srednjega vijeka do danas došlo do raznih vlasničkih formacija. Pored šuma državnih nastale su segregacijom šumskih služnosti! šume općinske, selske, imovno-općinske, a pored šuma velikih posjednika, ostataka feudalnoga sistema, nastale su segregacijom šume zemljišnih zajednica. Ima šuma i crkvenih, plemenskih, šuma akcionarskih društava, a i šuma banovinskih. Sve te šume vuku svoj pravni i agrarni korijen iz starih slavenskih općina. Od takve stare općine, koja je bila etička i pravna zajednica, razvila se u jednom pravcu politička općina, a u drugom raznovrsne agrarne asocijacije. Taj pravno-ekonomski kontinuitet prekinut je posebnim odnosima srednjega vijeka. Narodna svijest o tomu nije posve ugasla, jer su i danas interesne sfere pojedinoga sela u susjednim šumama podijeljene. Narod kao da polaže neko pravo na obližnje šume, pa bile one i tuđe. Pored svih novijih šumsko-vlasničkih odnosa narod ipak smatra šume svojima i vjeruje, da će staro njegovo »zamrlo« pravo jednom oživjeti. Međutim, promijenjeni! ne samo vlasnički! nego i ekonomski odnosi počeli su da postepeno potiskuju i reformiraju to ranije, a dobrim dijelom i današnje narodno shvaćanje o šumi. ´Kroz duži period vremena izgrađivano, a danas pravno i faktično stanje ne može se redovnim putem mijenjati, jer se svaki od vlasnika šume u punoj mjeri koristi pravom svoga vlasništva. I u narodnim šumama u širem smislu riječi (općinskim i selskim), zatim u narodnim šumama u najužem smislu riječi (šumama zemljišnih zajednica, imovnih općina ü plemenskim) zavodi se red, inače bi dosadanji odnos t. j . slobodno koriščenje tim šumama dovelo te šume do uništenja. Ne samo dosadanja sloboda nego i sadanji način korišćenja sadanjih generacija ograničava se sve više u korist zajednice kao trajne ekonomske i! socijalne organizacije. Ne samo državno (za potrebe države) nego i narodno šumarstvo razvija se u pravcu izgrađivanja osnovnog šumskog kapitala, koji ima da ostane intaktan, da služi za trajna vremena, a korisnicima pripadaju samo kamati toga kapitala, redovan prirast šume, kako ga šumarska nauka utvrđuje. Kako šuma ima sve manje, a naroda sa njegovim potrebama sve više, razumljivo je, da je propisani poredak stvari u šumama vrlo teško zavesti i održati i da će trebati decenija upornoga rada, dok se ukorijenjeno narodno shvaćanje o šumi i slobodi, koju danas podržava nedostatna organizacija javne uprave (odnosno naše specijalne prilike, 92 |