DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 4 <-- 4 --> PDF |
Poduzetnički! ili posjedovni oblici u šumskom i! drvnom gospodarstvu različni su. Kad jedno poduzeće producira sirovine, a istovremeno i industrijski! i kemijski prerađuje drvo il trguje, kaže se, da je organizovano po principu vertikalne kombinacije uli intergracije (kod nas n. pr. S. H. Gutman d. d.). Radi li se o razlučnom gospodarenju jednakih produkcionih grana, onda je to organizacija po principu horizontalne kombinacije ili diferencijacije (kod nas veliku šumski posjednici, koji samo produciraju sirovinu). Oblici šumskog gospodarenja poznati su (visoki, srednji!, sitni). Narodno-gospodarski efekat šumskog i drvnog gospodarstva očituje se: u vlastitoj produkciji zemlje, u novcu, u izvozu i potrošnji. Narodnogospodarski! efekat vanjske trgovine dolazi do izražaja u bilansi šum. trgovine. Vlastitu produkciju sirovine treba osigurati (kalamiteti, krediti) i pospješiti naučnim metodama rada i razumnim gospodarenjem. Kao konkretni! zadaci budućeg šumskog gospodarstva postavljeni su općenito ukratko ovi: održanje i razumno uskorišćavanje šuma. U širem smislu šumsko-gospodarska politika raščlanjena je ovako: I) na šum. gospodarsku politiku u užem (pravom) smislu, ja bi! ju nazvao produkcionom politikom, i II) na politiku trgovinsku, saobraćajnu i! šumsko-industrijsku. Ad I) U užem smislu ta politika predviđa tri grupe šumsko-političkih sredstava, kojima se državna vlast služi: 1) da sama država izvodi utvrđene šumsko-političke smjernice, 2) da te smjernice propiše zakonskim prisilnim mjerama i 3) da se utječe na volju vlastnika šume. Ad 1) Izvođenje po državi bilo bi idealno, kad bi sve šume bile državne. Ad 2) Regulisanje odnosa šumskoga gospodarstva zakonskim prisilnim mjerama zavisi! o vladajućem gospodarskopolitičkom sistemu i o gospodarskom duhu. Te su zakonske mjere ili uslovne ili bezuslovne, a prema predmetu dijele se: a) na one, koje regulišu diobu šumskoga posjeda (zabrana dijelenja ili dozvola vlasti); b) na one, koje regulišu šum. gospodarske odnose uopće (zaštitne šume, servituti...); c) na one, koje ih regulišu bez obzira na oblik posjeda (komunalne, privatne šume, zabrane krčenja, diobe, dužnost pošumljavanja, gospodarenje po osnovi...). Ad 3) Mjere, kojima se nastoji djelovati na volju onoga, koji gospodari šumom, jesu (između ostalih): staranje o šumskom pomlatku, daljnje obrazovanje sadanje stručne generacije, davanje savjeta privatnim šumoposjednicima, pomoć u materijalu, šumsko sjemenje, sadnice ... Prikaz naše šumsko(drvno)trgovinske, saobraćajne i industrijske politike ostavljam za sad po strani. To što je općenito rečeno, pretpostavlja normalno stanje šumarstva u jednoj zemlji t. j. stanje, u kojem se šumska kultura nalazi barem na onim prostorima, gdje nema mjesta drugoj (višoj) kulturi zemljišta i gdje su šumsko-posjedovni odnosi koliko toliko normalizovanl. Pretpostavlja se dakle, da su agrarno-pravni i ekonomski odnosi već sređeni. (Kod nas još nisu, a uvjerio sam se, da nisu nil u Njemačkoj, iako su Nijemci za to imali više vremena i mogućnosti! nego mi. Zato moram u svojem izlaganju da prijeđem pomenuti okvir normalne šumarske politike i obuhvatim i naše agrarno-političko stanje. 58 |