DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 41 <-- 41 --> PDF |
program i s njim u vezi opći plan za podržavanje postojeće i izgrađivanje novih kultura šuma. Razumljivo je, da se vlast po svojoj voljil služil sa onom odredbom zakona o šumama, po kojoj se krčenje šuma može dozvoliti, ali ne mora. Pri tomu odlučuju katkad na štetu slabijega nedopušteni motivil kao posljedica našega političkoga trvenja. Osim te opće, a možda i namjerne neodređenosti1 ni sami postojeći propisi nisu dovoljno određeni, kako sam to pobliže na drugom mjestu dokazao.18 Da zbog toga n. pr. u pogledu krčenja šuma vlada dezorijentacija, neka posluži ovaj primjer. Savskoj se banovini preporuči, da ne dozvoljava krčenje. U jednom od najšumovitijih krajeva te banovine moli narod pretvorbu jednoga dijela šuma svoje zemljišne zajednice u drugu vrst kulture, u pašnjak, jer da je potreba držanja većega broja stoke njihova životna potreba, a ogreva i grade da imaju dovoljno u agrarnim (eksproprisanim) šumama. Vlast ne uvažava molbu, jer se protivi propisima. U redu. Narod svoju šumu ne dira, ali iste godine (1936) odlazi: iz toga sreza (Čabar) do 480 najjačih mlađih ljudi na rad u Francusku. U Bosni narod takva pitanja rješava jednostavnije: odlazi u državnu šumu, iskrči potrebnu površinu, izgradi drvene kuće i taj način riješi pitanje egzistencije svakil barem za svoju porodicu i barem za neko vrijeme. Stroge zakonske sankcije ostaju na papiru. Vlasti tolerišu takovo anarhično stanje, a to se objašnjava s tim da treba pomagati zdravu produkciju ljudstva u kraju, gdje je natalitet velik. Dakle viši interes toleriše satiranje šuma, a u drugom kraju izgleda, jer se to zaista ne može drugačije protumačiti, taj isti viši interes nalaže da se šume ne krče. Jedna država, isti zakoni, a tako različna šumarska politika, koja ne samo da je posve pod utjecajem agraraca, već je potpuno u službi nenormalne unutrašnje državne politike. Drugi slučaj. Kako je narod po svojoj etničkoj pripadnosti izmiješan, na dnevnom su redu ta naša nesretna slavenska trvenja odnosno težnja za prevlast. Pripadnicu jedne takove grupe traže krčenje šume zbog pretvorbe šumskog zemljišta u poljoprivredno. Pripadnici druge grupe to ne dozvoljavaju, jer bi njihovi protivnici s tim ekonomski ojačali. I pored toga što se radi o krčenju u najšumovitijem srezu toga kraja, pa i pored stručnoga mišljenja, da se krčenje ne protivi ograničenjima po zakonu o šumama, vlast ne odobrava krčenje, a motivira svoju odluku s tim, da šume treba u javnom interesu održati. Stvarni je pak razlog uskrati! krčenja u tomu, što krčenje ne konvenira višim interesima druge grupe. U drugom jednom srezu izdvojeni su izvjesni kompleksi državnih šuma za interesente agrarne reforme jedne narodnosti naseljene po ministarstvu poljoprivrede. Banska uprava odnosne banovine vrši opet sa svoje strane kolonizaciju prenapučenoga svoga žiteljstva druge narodnosti. To žiteljstvo druge narodnosti ne može da dobije državnu šumu navodno s razloga, jer to žiteljstvo ne kolonizira država, već banovina, a stvarno za to, jer se to protivi opet višim interesima, po kojima se imaju jačati doseljenici. 3) Rasparčavanje, atomiziranje i nestajanje narodnoga šumskoga seljačkoga posjeda pospješuju heterogeni posjedovni odnosi te vrste 18 Vidi raspravu: A. Per uši ć: Javni interes u našem šumskom zakonodavstvu, U Šum. Listu 1934. g. str. 77. 95 |