DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 44     <-- 44 -->        PDF

trašnja kolonizacija u Bosni, neprestano podržavanje borbe između polja
šume, raspadanje narodnoga seljačkoga posjeda, posve rasklimana
organizacija šumarske službe, izbori i šume, i t. d.).


U očekivanju konačnog sredenja tih unutrašnjih političkih odnosa
očekuje se sređenje i odnosa u šumarstvu. Nestajati bi dakle moralo
postepeno sve ono, što je zbog takvih odnosa štetno utjecalo na šumarstvo.
Pa ako šumarstvo u novim političkim jedinicama dobije pun
regionalni karakter s obzirom na snabdijevanje šum. proizvodima u
pogledu domaće potrebe, zemljoradnje, obrta, industrije i trgovine, ne
će s tim prestati potreba velike akcije za popravak i unapređenje šumarstva
i u odnosnim manjim političko-privrednim jedinicama, jer što
danas vrijedi u većem, vrijedit će mutatis mutandis pogotovo u manjem.
Ima naime neželjenih štetnih pojava na čitavom državnom području
(naglo korišćenje šuma bilo legalnim ili nelegalnim putem, nedostatna
briga za kvantitativno ili kvalitativno podizanje šuma, nesređeni odnosi!
između polja i šume), gdje šuma služi u prvom redu za dobivanje paše,
brsta i liisnika, a u drugom za podmirenje potreba na drvu.


7) Kod prvoga izgrađivanja našega zajedničkoga šumarstva nisu
sudjelovali naši najbolji graditelji:, jer im nije dan odgovarajući položaj.
Ni referade za pojedine pokrajine nisu bule u rukama najiskusnijih i najboljih
sila, već su se mladi morali prihvatiti toga posla. Pri podjeli vlasti
u ministarstvu igrala je znatnu ulogu poratna psihoza, međusobno nepoznavanje
odnosno nepovjerenje. Iz toga se može zaključiti, da ni u
početku nije bilo sve u redu, jer nisu udareni valjani temelji šumarstvu.
Bez utvrđenoga programa rada bio je naš brod bez kompasa ii bez najboljih
upravljača. Svaka i najmanja nepogoda bacala ga je desno, lijevo,
naprijed i natrag i nije čudo, da^je lako postao slijepim trabantom sila,
koje su ga ubrzo, poslije nekoliko godina dovele do sadanjega stanja
potpune zavisnosti.


Ni danas ne raspolažemo s dovoljnim brojem odličnih šumarskih
stručnjaka s punom praktičnom spremom. Prosjek ne zadovoljava.
Zašto? Na fakultete se upisuju slabiji srednjoškolci, dok upravo šumarstvo
treba da studiraju jači srednjoškolci. Naporan je studij poznavati
prirodne nauke, nacionalnu ekonomiju, finansijsku znanost, trgovačke ii
pravne nauke pored specijalnih stručnih disciplina. Taj se nedostatak
opaža kasnije u životu, naročito u pogledu opće obrazovanosti odnosno
općih osebina čovjeka. Izgledamo inferiorni prema većini ostalih struka.
Šumarstvo ne privlači mlade ljude. Razumljivo! Ono se je »srozalo«,´
kako je izjavio jedan od predstavnika šumarstva u zemlji1. Da, mi ga
nismo srozali, ali, kad bismo posjedovali odlične stručne, moralne i opće
intelektualne osebine, mogli bismo to srozavanje zaustaviti prije iilii
kasnije. Mi nismo u stanju da svoju struku pred svijetom dolično reprezentiramo.
Mnogi je politički ili koji drugi važni činilac posluje par riječi
sa kojim našim predstavnikom odvagnuo cijelu struku. Prosječno mišljenje
ne zadovoljava. Naša struka nema jače tradicije, mlada je, ali ni u toj
mladosti nije pokazala onaj elan, solidnost, etiku, konstruktivnost ii ostale
karakteristike značajne i tipične za svaki novi pokret u životu uopće,
a u narodno-gospodarskom životu napose. Zato ni naš nastup van kancelarije
u dodiru sa drugim strukama, a pogotovo sa ostalim činiocima
nema dovoljno sugestivne moći, ne može uvjeriti i predobiti.


98