DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 46 <-- 46 --> PDF |
srcem. Razumljivo je stoga, zašto su ti ortodoksni šumari u stalnom načelnom trvenju sa stručnjacima drugoga tipa, ljudima koji zastupaju kompromis, držeći se principa, da je u ekonomiji jednako kao i u prirodi: sve što se ne može prilagoditi životu, mora propasti (Adolf Wagner). Iz te je grupe nastala naša, da se tako nazove, šumarska »splendid isolation«. Nas se druge grane privrednoga života ne tiču. Mi nećemo da ratujemo s nacionalnim ekonomima, napose jer smo »u pravu«, dok stvarno oni naše položaje bez borbe osvajaju i mimo našega prava, čak mimo zakona. Iz velike engleske blještave izolacije nećemo da učimo, a to nije dobra politika. Kao daljnja štetna posljedica toga smatra se, da se nalazimo u stanju dezorganizacije šumarstva umjesto organizacije u pravcu integracije. Zato šumarstvo kao da nije ugrađeno u sistem privrednih grana. Ono se samo izoluje i ako ostane izolirano, osuđeno je na propast. Treći tip šumara više su narodni šumari, realniji i kompromisniji od liberala, antipodi konzervativcima. Bolji su šumarski političari u užem smislu riječi nego ekonomi i tehničari, ali su i manje otporni prema političkom utjecaju, a često su i posve u^ njihovoj službi. U rukama ovoga tupa ljudi šume stradavaju najviše. Čim se izgradi šumskopolitički program, van svake je sumnje, da će ove heterogenosti slabiti, a protivnosti u mnogomu biti ublažene, jer će se postepeno formirati i stručna mišljenja u stanovitom pravcu. Ovako ne može biti pravilne orijentacije i prema tomu jedinstvenoga gledišta, koje je u praksi neophodno i potrebno. 8) Možemo još dodati i naše lakomisleno hvalisanje sa bogatstvom u šumama kao uzrok bržem propadanju naših šuma. Namjerno se pokazujemo boljima, bogatijima i vrednijima nego što zaista jesmo. Tako je izbačena parola i o bogatstvu šumama, kao da se traži opravdanje za njihovo naglo satiranje. »Bogati« šumama, kreirali smo zasebno ministarstvo i dva šumarska fakulteta. Danas, poslije 20 godina, i suviše je, jasno, da ta fasada nije puni odraz stvarnosti. Pa kad smo bogati, možemo i! da trošimo. I trošimo, ali po općem stručnom mišljenju, suviše. Mi smo siromašni šumama. Velike su površine šumske, ali mnogo ne vrijede. U ovom smo dijelu vidjeli, što je na putu našem normalnom radu. To je pomanjkanje pravne svijesti naroda o šumi, nesređen odnos polja prema šumi. nestajanje narodnoga šumskoga posjeda, nizak kulturni stepen naroda, rđav utjecaj sredine, politički odnosi, loša organizacija šumarske službe, a i siromaštvo šumama. IV. Postavlja se osnovno pitanje: možemo li! mi šumarski stručnjaci i kako da poradimo na tomu, da se sadanje stanje popravi, da se krene naprijed, odnosno možemo li da uspješno utječemo na promjenu sadanjega stanja na bolje i kako? Prosto rečeno: kako da spasimo šume od sadanjega satiranja ii prekomjernoga iskorišćavanja, kako da popravimo opće sadanje nezadovoljavajuće stanje i da po tom krenemo naprijed? Ako smo pravilno konstatovali činjenice i našli prave uzroke sadanjem stanju, znači, da treba prije svega izraditi tehničku izvedbu toga programa. Konture programa već su nam poznate. Da ga skiciramo. 100 |